Tijekom ovoga listopada negdje u svijetu rodit će se sedammilijarditi stanovnik planeta Zemlja. Puno nas je, bit će nas još više, naročito u urbanim sredinama, jer će sve više ljudi živjeti u multimilijunskim gradovima. Što više ljudi, manji i skuplji stanovi, pa je već sada na njujorškom Manhattanu mjesečna najamnina za garsonijericu od 25 četvornih metara u blizini sjedišta UN-a narasla na 2000 dolara ili nešto više od 10.000 kuna.

Veliki stanovi i kuće samo za bogate
Ne trebate biti veliki stručnjak pa da prognozirate kako će se vrlo skoro i mnogi drugi u svijetu, poput danas Japanaca, stiskati u minijaturnim stambenim prostorima. Veliki stanovi i kuće bit će dostupni samo super-super bogatima, pa su arhitekti sve više zaokupljeni idejama kako u što manjem prostoru smjestiti što više sadržaja. Obiteljske kuće srednje klase u Velikoj Britaniji su već ionako sve manjih dimenzija. Danas su u prosjeku velike 201 četvorni metar, za razliku od prije stotinu godina, kada su bile za trećinu prostranije. Kineska je vlada 2006. donijela odluku da 70 posto novoizgrađenih stanova mora biti manje od 90 četvornih metara, kako bi ih mogli kupiti radnici skromnijeg imovinskog stanja. Godinu ranije, španjolske su vlasti predlagale društveno poticajnu gradnju stanova koji bi bili veličine 30 četvornih metara, no u tome ih nisu podržali glasači. I Bill Worthen, arhitekt i direktor Američkog instituta za arhitekturu, očekuje da se u skoroj budućnosti ni Amerikanci više neće razbacivati tolikim stambenim kvadratima kao do sada.

'Ako je dobro planiran i dizajniran, možete udobno živjeti i u malom prostoru', kaže Worthen dnevniku Financial Times. 'Osim Njujorčana naviklih na manje stanove, ostatak Amerikanaca još ne može zamisliti život u manje kvadrata, ali recesija, obnavljanje starih zgrada u zapuštenim urbanim sredinama i rast cijena nekretnina naučit će ih da i manje može biti više.'

Da bi pokazali kako to doista može izgledati, arhitektonska tvrtka Jordan Parnass Digital Architecture (JPDA) je 2009. u njujorškom East Willageu jednu staru studentsku

garsonijeru veličine 44 četvorna metra i visoka stropa preuredila u 'stan i radni prostor za odrasle'. Mali, pravokutni prostor podijelili su u dnevnu i radnu zonu, kuhinjicu i kupaonu, a prostor za spavanje stepenicama podigli na međukat. Svaka stepenica je ujedno i ladica, iznad radnog stola su viseći ormari, svaka rupa iskorištena za ugrađeni ormar, zidovi ispunjeni policama, a sve u bijeloj boji zidova i svijetlom drvetu, što optički prostor čini većim.

'Raskošna palača' od 30-ak kvadrata
Korak dalje pokazao je arhitekt Gary Chang koji je 2007. u Hong Kongu stančić od 32 četvorna metra u kojem je odrastao, maštovitom igrom pokretnih pregradnih zidova pretvorio u 'raskošnu palaču'. U njega su klizni zidovi iskorišteni za police i ugradbene ormare tako da se, primjerice, iza flat TV-prijamnika nalazi ormatić za rublje, pomicanjem tog zida se ulazi u kupaonu, a iznad kupaone je smješten gostinjski krevet, dok je strop popločen ogledalima, zbog čega stan djeluje veće i svjetlije.

I portugalski arhitektonski studio Consexto u gradiću Matosinhos je 2010. svoju 'kuću u ormaru', dom od 44 četvorna metra, povećao spretnim korištenjem kliznih zidova, koji se preko kontrolne ploče mogu pomicati naprijed-natrag, povećavajući ili smanjujući po potrebi spavaonicu, kuhinju ili dnevni prostor. Zidovi su ujedno i ormari, puni polica i ladica za odlaganje stvari, TV-a i zvučnika, a iz njih se može izvući i jedači stol za šest osoba. Nakon preuređenja stan je povećao vrijednost od 40.000 na 180.000 eura.

Engleska tvrtka Hogarth je, pak, u prestižnom Kensingtonu predvorje jedne stare zgrade iz 19. stoljeća sa stropom visokim 4,1 metar 2010. godine pretvorila u elegantan stan, kojemu je ugradnjom polukata povećala površinu za 40 posto. U basnoslovno skupom dijelu Londona, gdje se svaki kvadratni metar plaća zlatom, u Hagarthu računaju da su dodatkom polukata cijenu stana digli za 500.000 funti, dovoljno da se u nas izgradi cijeli dvorac.

Prostor kao luksuz
Ukratko, nekada su se stambeni prostori punili luksuznim stvarima, a ubuduće će glavni luksuz biti sam prostor, iz kojega spretan arhitekt mora izvući maksimum.
Hoće li takva i slična rješenja u budućnosti utjecati i na uređenje malih prostora u nas? Dakako, nitko ne očekuje rješenja s pomičnim zidovima, koja bi bila toliko skupa da biste umjesto njih mogli dodati još dvostruko više kvadrata, ali bi zato pravi spas bio običan, dobro ukomponiran ugradbeni ormar, koji američke stanove čini tako praktičnima.

U nas su kojekakvi magazini i novinski prilozi puni savjeta stručnjaka kako funkcionalno iskoristiti male prostore, a gradi se mnogo malih stanova, no građevinari uporno guraju koncept koji nudi gole kvadrate bez rješenja za smještaj stvari. Usto, raspored stana je često takav da nemate čak ni mjesta za pristojan ormar. Htjeli – ne htjeli, prisiljeni ste sobićke pretvoriti u ropotarnice, a dnevni boravak zatrpati kakvom regalčinom, da u nju strpate ono najnužnije. Za naše arhitekte bit će još mnogo posla.