Dva milijuna godina prije druge sezone 'Masterchefa', naši su davni preci sjeli oko vatre i na roštilju okrenuli prvog zeca. Dodijalo im čerupanje divljači nejakim zubalima, pa su odlučili ručak omekšati na vatri. I? Em nije bilo loše, em su bili sitiji, em se obrok mogao jesti elegantnije no do tada.

Da se homo erectus nije dosjetio roštiljanja, mozak bi nam bio malen kao u naše evolucijske braće majmuna. A evo do kuda smo dogurali, sve do molekularne kuhinje čuvenog španjolskog chefa Adrie Ferrana. Šalu na stranu, da nije kuhanja, ne bismo bili ljudi, tvrdio je 1990. primatolog i antropolog s Harvarda Richard Wrangham, ponavljajući to i u svojoj knjizi 'Upaljena vatra, kako je kuhanje stvorilo čovjeka'. Riječ je o novoj teoriji evolucije, onoj koju autor naziva 'hipotezama o kuhanju', onoj kojoj antropolozi i naturalisti poput Claudea Lévi-Straussa i Charlesa Darwina nisu pridavali pozornost, pretpostavljajući da se naša vrsta i bez toga mogla snaći.

'Višak energije prvim je kuharima donio biološku prednost. Lakše su preživljavali i bolje se množili, njihovi geni više su se širili. Organizam je reagirao biološkom prilagodbom kuhanoj hrani, oblikovan prirodnom selekcijom da maksimalno iskoristi prednosti nove prehrane. Došlo je do promjena u anatomiji, fiziologiji, ekologiji, društvu, psihologiji', piše Wrangham i objašnjava kako je kuhana hrana olakšala našu probavu i skratila nam crijeva, smanjila usta i čeljust, a silnu energiju koju smo trošili na probavu, sada smo mogli trošiti na rast mozga. Toplina vatre omogućila nam je da se oslobodimo dlakave bunde, pa smo se mogli lakše kretati i loviti bez pregrijavanja. Vatra nas je štitila od predatora te smo mogli spavati na zemlji, a ne drijemati na grani. Ženke su počele kuhati, a mužjacima je ostajalo više vremena za lov i potragu za medom. Budući da nismo više kusali hranu tamo gdje bi je našli ili ulovili, nego okupljeni oko vatre gdje bismo je pripremali, morali smo se učiti druženju i životu u zajednici, a to je značilo obuzdavati divlju narav... Pokušavajući uhvatiti suštinu naše vrste, zoolozi su nas nazivali 'golim majmunom' ili 'majmunom velikog mozga', a Wrangham nas opisuje kao 'majmune malih usta'.

Razmišljanja o povezanosti kuhanja i razvoja čovjeka nisu novost, iako u dvojbi je li prvo bila kuhana kokoš ili sirovo jaje, neki obrću redoslijed, tvrdeći da je čovjek najprije razvio veliki mozak, pa tek onda otkrio prednosti kuhanja. Teoriji Richarda Wranghama najviše zamjeraju nedostatak opipljivih dokaza. Najstarije ognjište otkriveno je 2008. godine u Izraelu, ali ono je staro samo 800.000 godina i arheološki nalazi ne potvrđuju da je korišteno u kulinarske svrhe naših prapredaka.

215191,212640 ,194022,184378

Što je bilo prije: štednjak ili mozak?

Wranghamova knjiga izdana je 2009. godine, a dvije brazilske neuroznanstvenice sada u najnovijem broju američkog časopisa 'Proceedings of the National Academy of Sciences' (PNAS) različitim izračunima i usporedbama primata i čovjeka potvrđuju Wranghamovu tezu da je ljudski mozak veći od životinjskog zahvaljujući kuhanoj hrani.
Što je bilo prije: štednjak ili mozak? Štednjak, tvrde Karina Fonseca-Azevedo i Suzana Herculano-Houze sa Federalnog sveučilišta u Rio de Janeiru, dokazujući to brojem kalorija koje bi gorila ili neki drugi primat morao potrošiti na hranu mozga da bi mu taj organ u odnosu na tijelo bio iste veličine kao u čovjeka. One, naime, pokazuju da postoje metabolička ograničenja između veličine tijela i broja moždanih stanica, naprosto zbog količine hrane koju životinja može pojesti, a ograničenje se još povećava zbog činjenice da je mozak najgladniji dio organizma. Svojim istraživanjima one dokazuju da je njegova veličina izravno povezana s brojem neurona, a broj neurona u izravnoj vezi s količinom energije potrebne da se nahrani mozak.

Mozak homo sapiensa čini dva posto njegove tjelesne težine, ali troši 20 posto ukupne energije koju tijelo koristi u mirovanju (primati samo devet posto). Da bi stoga mozak jednog gorile dosegao dva posto njegove tjelesne težine, morao bi razviti 122 milijarde moždanih stanica, izračunale su Brazilke, za što bi mu trebalo 733 više kilokalorija dnevno, to jest dva sata i 12 minuta više hranjenja sirovom hranom od prosječnih osam, koliko mu inače treba. Zaključak? Da se naš davni predak homo erectus futrao samo sirovom hranom kao današnji gorila, trošio bi više od devet sati dnevno samo na to da nahrani mozak. Samo mozak, a gdje su kalorije potrebne za rad mišića, probavnih i ostalih organa? Više od devet sati prežvakavanja sirove hrane, a gdje je vrijeme za spavanje, za potragu za hranom i druženje sa ženkom?

'Postoji gornja granica energije koju primati dobivaju hraneći se sirovom hranom', pišu u svom znanstvenom radu brazilske neuroznanstvenice. Naravno, prehrana majmuna u divljini razlikuje se od one koju koriste današnji pobornici sirove hrane, koristeći blendere, dodajući joj bjelančevine i ostale sastojke. To je osobno iskusio sam Richard Wrangham, inače vegetarijanac, godinama proučavajući u Tanzaniji život i prehrambene navike čimpanzi, te je jedno vrijeme živio i hranio se kao majmuni, ali je, priznaje, u potrazi za hranom vječno bio gladan te je na kraju obustavio pokus. Svoju tvrdnju da prehrana striktno sirovom hranom ne daje organizmu odgovarajuću energiju, Wrangham potkrepljuje i istraživanjem koje je pokazalo da je 50 posto žena podvrgnutih takvoj dijeti izgubilo mjesečnicu.

Ništa bez vatre

Čak su i brodolomci – piše on - morali kuhati hranu da prežive, a na plovidbu primitivnom splavi preko Tihog oceana, norveški etnograf i pustolov Thor Heyerdahl ponio je sa sobom malu peć za kuhanje. I škotski mornar Alexander Selkirk, prema kojemu je Daniel Defoe skrojio popularni lik Robinsona Crusoea, prvo je zapalio vatru, kada je ostao četiri godine sam na nenaseljenom otoku.

Glođući više od devet sati dnevno sirovog zeca i žvačući plodove i korijenje, naš davni rođak stoga ne bi imao vremena da izmisli praćku i mobitel, ne bi stigao razvijati društvene kontakte i demokraciju, bio bi kronično neispavan i jedva bi stigao pomisliti na ženku. Pred njim su bile dvije opcije: povećati mozak na račun drastičnog smanjenja tijela ili smisliti nešto pametnije. Srećom, tu se našla vatra, a lakše probavljiva i kaloričnija pečena i kuhana hrana omogućila mu je gomilanje neurona na današnjih 86 milijardi, za razliku od gorile koja je ostala na 33 ili čimpanze na svega 28 milijardi moždanih stanica. Gomilanje neurona otvaralo je put zahtjevnijem načinu komuniciranja, a zahtjevnije komuniciranje tražilo mozak s više kapaciteta. Mozak s više kapaciteta trebao je više kalorija, a više kalorija pružala je kuhana hrana. Vatra i kuhanje su - ponavljaju Karina Fonseca-Azevedo i Suzana Herculano-Houzel - ono što nas čini ljudima.