Kada s užasom shvatite da se vaša odjeća od prošle zime preko ljeta čudesno suzila i više je ne možete zakopčati, najlakše je utješiti se konstatacijom da vam je pretilost u genima.

Ljudi koji pate od 'genetske debljine' najčešće izbjegavaju tjelovježbu, umireni samoobmanom da se u njihovu slučaju tjelesna težina baš nikako ne može reducirati.

No znanstvenici su otkrili, a Daily Mail prenosi, da naša tjelesna težina uopće ne ovisi o genima. Aktivnost topi mast, čak i kod onih koji naginju gojaznosti.

Ljudi s izraženim FTO genom (gen koji povezuju s pretilošću), u pravilu pojedu 100 kalorija više po obroku nego ljudi koji taj gen nemaju. Nakon tjedan dana, tako se nakupi 2100 kalorija, a to je cjelodnevna količina unešene energije. Znači, genetski 'predodređeni' žive sedam, a jedu osam dana u tjednu.

Znanstvenici s Medicinskog instituta u Cambridgeu napravili su doista opsežno istraživanje, koje prenosi Daily Mail. Uključili su čak 220.000 odraslih osoba sa svih strana svijeta. I to je istraživanje potvrdilo da je FTO gen povezan s gojaznošću, ali također su dokazali važnost tjelesnog vježbanja. Kod neaktivnih osoba prisutnost FTO gena za posljedicu ima 30 posto više pretilih (nego kod neaktivnih osoba bez 'gena debljine'). Ali kod tjelesno aktivnih, prisutnost gena nije uzrokovala toliko uočljivo veći broj debelih, iz čega se može zaključiti da vježbanje može neutralizirati učinak genetike.

I što je prisutnost FTO gena naglašenija – ili jednostavnim rječnikom: što više prirodno naginjemo debljini - to je vježbanje važnije i uzrokuje veću razliku. Dok je među pojedincima s naglašenom prisutnošću FTO-a čak 69 posto pretilih, među onima istog genetskog sastava koji redovito vježbaju samo je 29 posto s prekomjernom težinom.

Znanstvenici zaključuju: 'Uvriježeno mišljenje da se genetski uzrokovana pretilost ne može suzbiti vježbanjem – nije točna.'