Kada počne razdoblje prilagodbe i dijete konačno nakon svih priprema ulazi u svijet vrtića, suze se nerijetko mogu vidjeti i na licima roditelja.

Kako biste zajedno s djetetom lakše prebrodili svoje prve rastanke, bitno je da imate povjerenje u osobe i instituciju kojima ostavljate svoje mališane na povjerenje.

Koliko god se u tim trenucima činilo teško ili nemogućim, morate se koncentrirati i pokazivati smirenost, a ne zabrinutost ili žalost što ostavljate dijete. Djeca vrlo lako osjete roditeljeve osjećaje, a to znači da će se onda i sama tako osjećati.

Pričajte djetetu o tome kako će se igrati i koliko će lijepih stvari doživjeti, a kada dođete po njega, sve će vam ispričati. Odgajateljicama pristupite s osmijehom i neka dijete osjeti da se ne bojite što će ostati s njima. Vidi li dijete da su vama odgajateljice osobe kojima vjerujete i ono će im se lakše prepustiti.

Tete i roditelji

Da bi se dijete osjećalo sigurnim i što prije prihvatilo činjenicu da će svakodnevno biti u vrtiću, vrlo je važno da uspostavite komunikaciju s tetama. One će vam najbolje znati reći je li dijete jelo ili spavalo, je li se igralo ili se povlači u sebe i plače. Također će vas upozoriti ako primijete bilo kakvu lošu promjenu te je vrlo važno da i vi njima kažete kako se dijete ponaša kod kuće. Obostrana suradnja najbrže će dovesti do toga da vaš mališan prihvati ostanak u vrtiću. Tome može pomoći i omiljena igračka, dekica ili duda varalica odnosno neke stvari koje dijete donosi od kuće, a služe mu za utjehu.

Rastanak

Rastanak s djetetom ne smije trajati dugo, s previše smirivanja ili uvjeravanja, a najgore što možete učiniti jest vratiti se kada čujete da dijete plače. Velika većina djece se zapravo, unatoč početnom dramatičnom plaču, zaigra unutar par minuta nakon odlaska roditelja.

Suze i odbijanje djeteta da ide u vrtić ili jaslice treba prihvatiti kao normalnu reakciju na prva odvajanja. Roditelj treba pokušati razumjeti kako je normalno da malo dijete želi ostati s njime cijeli dan i ne želi se razdvojiti jer su u toj dobi roditelji važniji od vršnjaka. Jednom kada dijete uvidi da će se roditelj vratiti po njega te da će se lijepo provesti u vrtiću reakcije će se smanjiti. Baš zato je važno uvijek naglasiti: 'Kada završim s poslom, odmah dolazim po tebe!'

Od suza do potpune prilagodbe

'Teško je reći koliko adaptacija može trajati. Neka djeca ne pokazuju nikakve znakove adaptacije, s radošću od prvog dana ulaze u svoju skupinu, dok druga znaju plakati pri odlasku i po nekoliko mjeseci. Također, moguće je da neke znakove adaptacije dijete počne pokazivati tek par mjeseci nakon polaska u vrtić', rekla nam je psihologinja Hana Hrpka, voditeljica Hrabrog telefona. Zato morate biti spremni i na naknadne reakcije djeteta. Nakon prvotnog oduševljenja vrtićem, igračkama i djecom, mališani naknadno shvate da je to trajno stanje i zatim burno reagiraju. A to se događa vrlo često.

Također, treba imati na umu da se kod neke se djece može javiti ljutnja i razdražljivost kada dođu iz vrtića kući. Obično burno reagiraju mlađa djeca, a starija se povlače u sebe.

U svakom slučaju, važno je posavjetovati se s odgajateljima i stručnom službom u vrtiću te slijediti upute odgajatelja o postupnoj adaptaciji i ne gubiti nadu, jer većina djece zaista se u kratkom roku navikne na nove promjene.