Kad u jutarnjoj strci, prije polaska na posao, shvatite da ribica koju ste u zadnji tren htjeli nahraniti, pluta po akvariju i da djetetu u nekoliko minuta morate objasniti da je uginula, što je smrt, gdje je ribica otišla, a još se s njom morate i pozdraviti i obrisati uplakano lice, shvatite koliko ste nepripremljeni za neke stvari
Kad vas prvi put zatekne gubitak ljubimca, odnosno kada vaše dijete prvi put spozna da je život prolazan, mogli biste se zapetljati u objašnjavanje koje samo dodatno zakomplicira stvari.
'Riba je bila bolesna i umrla je. Riba je sad u nekom novom moru i tamo uživa. Riba će kroz cijevi doći do mora ???' samo su neka nebulozna objašnjenja u koja biste se, s najboljim namjerama, mogli zapetljati.
'Nema potrebe zapetljavati se u razjašnjavanje pojma 'smrti'. Bitne su činjenice, kada netko umre, više ga ne susrećemo, ne vidimo, ne čujemo, ne igramo se s njim i sl. i rado ga se sjećamo kroz priče, fotografije, snimke, određene prostore i mjesta. Pomozite si nekim crtanim filmom i pričom koju dijete voli, a bavi se pitanje gubitka', kaže socijalna radnica Jelena Matić Zbiljski.
Naime, u većini slučajeva upravo roditelji zbog potrebe da zaštite dijete od tuge, gubitka i boli, pokušavaju uljepšati stvari, nude neka nemoguća rješenja i samo dodatno zbune i frustriraju dijete.
'Manja djeca puno lakše i prirodnije prihvaćaju sve promjene koje im se događaju jer još nisu ukalupljena u društvene obrasce i reagiraju iskreno i iskonski. Mi odrasli im često ili uglavnom kompliciramo živote iz naše potrebe za čuvanjem njih samih od 'života'. Iz vlastite muke oko toga da nam je dijete tužno ili uplašeno ili bi možda moglo biti, krenemo pretjerano promišljati, razmišljati i na kraju izmišljati kojekakve priče i pričice kojima tu nije mjesto. Poruka koju tada djeci šaljemo je da život mora biti lagan, lijep i ružičast i zapravo im stavljamo zabranu na strahove, tugu i bol, čime im onemogućujemo da koriste sve svoje potencijale u potpunosti te da se kvalitetno nose sa svim poteškoćama na koje će u životu naići, pogotovo kad nas roditelja-zaštitnika više ne bude u blizini', kaže Matić Zbiljski.
Ako djetetu dajemo zbunjujuće informacije, samo ćemo ga dodatno frustrirati i izgubit će povjerenje u roditelja. Bitno je da mu date do znanja da je normalno da ljubimac živi i umre, da to nije nikako njegova krivnja i da je u redu da se osjeća tužno.
'Iznosite činjenice bez pretjeranih objašnjavanja, npr. neki kućni ljubimci kao što su ribice i hrčci kratko žive i lakše obolijevaju od mačaka, pasa, ili papiga. Umiremo kad smo preteško bolesni ili prestari', kaže Matić Zbiljski.
Svakako mu je potrebno naglasiti da vam može reći sve što ga muči, da postavlja pitanja. Zagrlite ga i pustite da se isplače.
Tek kada je dijete spremno na novog ljubimca i kada to otvoreno kaže, vrijeme je da ga nabavite.
'Neka djeca će kroz proces žalovanja proći iznimno brzo, dok će drugoj djeci biti potrebno znatno duže vrijeme i zato je bitno da pratite njih i ne forsirate svoje želje i najbolje namjere', upozorava Matić Zbiljski.