MALI EKRANI

Kako televizija utječe na naš um?

21.12.2010 u 10:00

Bionic
Reading

Prosječni Amerikanac gleda četiri sata televizije dnevno, pa nije ni čudo da mnoga istraživanja pokazuju da nam mali ekrani mogu promijeniti ponašanje, utjecati na to kako izgledamo, pa čak i utjecati na naše snove

Televizija nas mijenja od malih nogu

Loše za oči i dušu

Kad posjednete malo dijete pred televizor, pretpostavljate da ono ništa ne razumije osim da ga zvuk i slika mogu razveseliti. Mala djeca ionako samo prljaju pelene i pokušavaju staviti stvari u usta, zar ne? Bojimo se da nije baš tako jednostavno.

Vjerojatno će vas iznenaditi da su znanstvenici na uzorku od preko 1.000 djece u dobi od dvije godine i manje otkrili kako mališani zbog pretjeranog gledanja televizije u ranoj dobi kasnije imaju veću šansu imati problema s debljinom, matematikom, lijenošću te su generalno nemirni u školi.

Podsjećamo, ne radi se o gledanju nasilnih emisija, već cjelokupnog televizijskog programa. Također se ne radi ni o djeci čiji roditelji ne brinu za njih, pa ih cijeli dan ostavljaju same pred malim ekranom, već o prosječnoj djeci iz prosječnih obitelji.

Ovo istraživanje nije isključivo za SAD. Djeca širom svijeta ponašaju se na isti način i trpe iste posljedice. Novozelandsko istraživanje potvrdilo je da djeca koja su gledala puno televizije u ranoj dobi kasnije imaju veću šansu odustati od škole.

Bio bi nasilan da može ustati
Televizija stvara probleme s debljinom

Pretilost je nešto što svatko već povezuje uz sjedenje pred televizijom, no znanstvenici su pronašli vezu između kraćeg gledanja televizije i povećanog trošenja kalorija. Istraživanje napravljeno na Vermontskom sveučilištu pokazuje da samo korištenje moždanih stanica umjesto zaglupljivanja sapunicama ili raznim drugim emisijama povećava potrošnju kalorija.

Dobrovoljci koji su svi imali problema s debljinom tijekom šest tjedana gledali su pet sati televizije dnevno, no 20 od 36 subjekata postepeno je smanjivalo sjedenje pred ekranom. Oni ljudi koji su gledali manje televizije dnevno su trošili oko 120 kalorija više od onih koji su samo gledali televiziju tih šest tjedana.

Čini se da uobičajene svakodnevne aktivnosti poput čitanja i kućanskih poslova povećava potrošnju kalorija. Dobrovoljci koji su se bavili nečim umjesto samo gledali televiziju inače su jeli isto kao i uvijek.

Televizija nas čini nasilnima

'Sedam-osam sati televizije dnevno. Imamo problem?'

Prosječni osamnaestogodišnjak tijekom svog života vidio je već oko 200.000 čina nasilja te oko 40.000 ubojstava - sve na televiziji. Naravno, većina ubojstava koja su tinejdžeri vidjeli na televiziji sastoje se od kratkih scena u kojima protagonist nekog filma, u težnji da zašiti ljude od zločina, mora pucati u maskirane zlikovce.

No, bez obzira na vjerodostojnost i detaljnost samog nasilja, ono negativno utječe na naše ponašanje. Istraživanje u kojem su znanstvenici proučavali ponašanje 700 djece tijekom 17 godina otkrilo je da je veći broj jednak većem broju nasilnih djela.

Oko 22,5 posto djece koja su gledala dva sata televizije dnevno počinila su neku vrstu nasilja u kasnijim godinama. Postotak prijetnji, napada i tuča penje se na 28,8 posto u slučajevima koji su provodili i po četiri ili više sati pred ekranom.

Ona djeca koja su gledala televiziju samo jedan sat dnevno u kasnijim godinama pokazala su se mnogo manje nasilnima od zagriženih ljubitelja televizije. Oko samo 5,7 posto njih počinilo je neko nasilno djelo do svoje sedamnaeste.

Naravno, gledanje televizije daleko je manje štetno od obiteljskog nasilja, no nije ni bezazleno.

Televizija mijenja naše snove

Znanstvenici su se pozabavili čak i utjecajem televizije na naše snove. Napravili su istraživanje koje je pokazalo da ljudi koji su svoj zabavni program s malih ekrana upijali između pedesetih i šezdesetih godina, dok je TV prijamnik u boji još bio luksuz više sanjaju u crno-bijeloj tehnici nego mlađi naraštaji.

Na uzorku od 50 ljudi od kojih je pola imalo manje od 25, a druga polovica preko 55 godina, znanstvenici su utvrdili da samo četiri posto mladih sanja crno-bijele snove. S druge strane, čak 25 posto starijih subjekata istraživanja sanja snove bez boje, što se poklapa s činjenicom da su imali crno-bijele prijamnike kad su bili djeca.

Znanstvenici ne znaju radi li se direktnom utjecaju crno-bijele televizije na snove ljudi koji sanjaju snove bez boje ili pak o mentalnoj prilagodbi koja je nekako našla svoj put u nesvjesno, no oba objašnjenja su prilično čudna.

Eto, sljedeći put kad poželite zaspati pred televizijom možda, se sjetite ovog članka i odlučite zaspati uz knjigu - ili uz računalo, čitajući ovakve članke.