Nabavka kvalitetnih namirnica prvi je korak u planiranju i provedbi pravilne prehrani. Česta prepreka zdravoj prehrani je uvjerenje ljudi kako nemaju vremena za nabavku svježih namirnica. Ipak, uz dobru organizaciju, i jedan tjedni odlazak na tržnicu može osigurati dovoljno zdravih namirnica za cijeli tjedan. Najveći broj ispitanika, njih 64% namirnice kupuje u velikim supermarketima što ukazuje kako Hrvati još uvijek najradije hranu nabavljaju u supermarketima, iako je trend manjih specijaliziranih trgovina zdrave Hrane u vidljivom porastu. 21% ispitanika namirnice nabavlja na tržnicama, perjanicama naše tradicije i prehrambene kulture, dok tek 8% ispitanih navodi kako sami uzgajaju hranu koju konzumiraju. Trend samostalnog uzgoja hrane zasigurno će zaživjeti i kod nas, budući da zemlje zapada bilježe porast tog trenda već godinama, dok je u nas većinom vezan uz ruralne i prigradske krajeve. Svega 4% ispitanika posjećuje specijalizirane prodavaonice zdrave hrane, a za 2% ispitanika podrijetlo namirnica nije važno te će pojesti sve što im se nađe na tanjuru.

Zanimljivo je kako je kvaliteta najvažniji čimbenik na koji najveći broj ispitanika obraća pažnju pri odabiru namirnica, njih 37%. Svima je jasno da je kvaliteta temeljni adut svakog prehrambenog proizvoda, no znamo li doista prepoznati parametre ili oznake koji tu kvalitetu odražavaju? Kao i u ranijim istraživanjima, i u ovome je vidljivo da Hrvati rado čitaju deklaracije proizvoda jer je njih 30% navelo kako proučava deklaracije, odnosno sastav i porijeklo namirnica i na temelju tih podataka odabiru određene namirnice. Ime brenda (robne marke), odnosno proizvođača pri odabiru namirnica presudno je za svega nešto više od 9% ispitanika. Hrvati još manje vjeruju certifikata, oni su bitni tek za 1% ispitanika. Rok trajanja presudni je uvjet za kupnju 7% ispitanika, što svakako ne treba zanemariti.

Čak 50 % ispitanika smatra kako trgovci utječu na cijene proizvoda na policama, dok 25% ispitanika smatra kako država upravlja cijenama. Manji broj ispitanika, njih 14% smatra kako cijena sirovina korištenih u proizvodnji najviše diktira cijenu konačnog proizvoda, dok 9% ispitanika smatra kako proizvođači imaju najveću autonomiju nad cijenom njihovog proizvoda. Upravo ovakva percepcija javnosti presuđuje slabijem „preživljavanju“ kvalitetnih proizvoda na policama naših trgovina. Naime, cijena i kvaliteta sirovina presudni su za konačnu cijenu finalnog proizvoda. Stoga je pametnije jesti manje količine kvalitetnije i ponešto skuplje hrane nego velike količine jeftine hrane.

Da svijest o vezi cijene i kvalitete ipak postoji među ispitanicima u ovome istraživanju svjedoče rezultati koji ukazuju da gotovo polovina ispitanika, njih 44% redovito izdvaja više sredstava za kvalitetan proizvod, dok 39% ispitanika to čini povremeno. 14% ispitanika ne može si svakodnevno priuštiti kvalitetne proizvode pa ih kupuju samo kad su na akciji, a njih 2% si ih uopće ne može priuštiti. 1% ispitanika vodi se drugim čimbenicima pri kupovini i ne obraća pozornost na kvalitetu proizvoda.

Deklaracija predstavlja „osobnu iskaznicu“ svake namirnice koja otkriva njezino porijeklo, namjenu i sastav, ali nam istovremeno odaje dokaz o zdravstvenoj ispravnosti hrane, odnosno potvrđuje da je sigurna za konzumaciju. Temeljna znanja o nutricionizmu stječu se u osnovnoj školi, a tijekom života ih trebamo kontinuirano produbljivati jer čine važan dio „zdravstvene pismenosti“. Moć prevencije bolesti i održanja vitalnosti putem pravilne prehrane dobro je dokumentirana u brojnim znanstvenim istraživanjima. Stoga je od izuzetne važnosti obraćati pažnju na deklaracije koje se nalaze na proizvodima u trgovinama. Približno trećina ispitanika (31%) pozorno čita sve stavke deklaracije neovisno o proizvođaču, dok 45% ispitanika obraća pozornost samo na određene oznake, što daje dojam kako je naša populacija ipak sve više nutricionistički prosvijećena. Zanimljivo je kako 14% ispitanika navodi kako vjeruje brendovima, odnosno proizvođačima čije proizvode redovito kupuju pa ne obraćaju pažnju na deklaracije, što govori o snazi brenda, alii ukazuje na dužnost proizvođača da opravda stečeno povjerenje.

Polarizacija u raznim aspektima života jedna je od temeljnih karakteristika hrvatskog naroda, a slično je i s trendovima u prehrani. Iako su Hrvati općenito tradicionalan narod, istodobno smo vrlo ažurni u prihvaćanju i praćenju globalnih prehrambenih trendova. U ovome istražianju, 12% ispitanika redovito čita sve informacije o trendovima u prehrambenoj industriji, neovisno o izvoru. Vrlo je zanimljiv podatak kako se čak 73% ispitanika samo povremeno informira kada im se nešto učini zanimljivim, što znači da prosječni Hrvat kontinuirano „jedim okom prati“ medijske napise o prehrambenim trendovima. 7% ispitanika se ne informira jer smatraju kako su trendovi u prehrani prevara, a 5% ispitanika trendovi uopće ne zanimaju, a to su vjerojatno oni okorjeli tradicionalisti.

Zdravstveni problemi, trendovi u prehrani ili samo svijest i preferencije potrošača koji žele visokokvalitetne namirnice kontroliranog podrijetla, potaknuli su industriju na isticanje oznaka na prehrambenim proizvodima. Međutim, koliko su oznake prihvaćene govore i rezultati istraživanja koja su pokazali kako svega 23% ispitanika prepoznaje sve oznake i razumije njihovo značenje, dok ih 7% prepoznaje ali ne zna njihovo značenje. Zanimljivo je kako 63% ispitanika prepoznaje dio oznaka, što znači da je ipak trend praćenja oznaka na proizvodima u porastu. 6% ispitanika navodi kako ne prepoznaje oznake niti razumije njihovo značenje, a 1% ispitanika oznake ne zanimaju.

Što zapravo znači ekološki, bio ili organski proizvod? Izrazi eko, bio ili organski u većini svijeta su istoznačnice iako postoje izvjesne razlike budući da se te kratice zapravo vežu za zakonsku regulativu zemalja u kojima se koriste. U Hrvatskoj se najviše uvriježila oznaka „eko“ koja označava proizvode čiju masu čini najmanje 95 % ekoloških sastojaka. Ekološka proizvodnja podrazumijeva način poljoprivredne proizvodnje bez primjene agrokemikalija kao što su mineralna gnojiva, hormoni, pesticidi i sl., a zabranjuje i upotrebu GMO-a u bilo kojoj fazi ekološke proizvodnje. 20% ispitanika smatra kako nema razlike između pojmova bio, eko i organski proizvod. 36% ispitanika smatra kako je razlika između navedenih proizvoda mala, a njih 20% smatra kako je razlika velika. 23% ispitanika priznaje kako ne zna razliku između navedenih pojmova, što ukazuje na potrebu povećanja svijesti na nacionalnoj razini. Svi oni koji žele steći više znanja o ovim oznakama, kliknite ovdje.

Ekološka proizvodnja bilježi značajan trend rasta u Hrvatskoj, a njezino provođenje kontrolira nadležna inspekcija Ministarstva poljoprivrede. Gotovo 2/3 ispitanika zna kako Ministarstvo poljoprivrede regulira ekološku proizvodnju, dok 11% ispitanika smatra kako je za to zadužena Europska unija. Svega 2% ispitanika smatra kako su nadležni GMO proizvođači, a 8% ispitanika smatra kako se ekološka proizvodnja uopće na kontrolira. 12% ispitanika priznaje kako ne zna odgovor.

Genetički preinačeni organizmi (GMO) i GM hrana tekovina su moderne poljoprivrede i najžešća tema diskusija na području biotehnologije. Usporedo s novim znanstvenim dostignućima i neočekivanim probojem novih metoda proizvodnje vode se žustre medicinske, političke, etičke i religijske debate o proizvodnji i konzumaciji transgenih organizama. Istraživanje Hrvatske agencije za hranu provedeno prije nekoliko godina o stavovima stanovnika Hrvatske o GMO-u ukazuje na nepovjerenje prema genetički modificiranim organizmima i hrani. Približno 75 % ispitanika izjasnilo se kako ne odobrava GM hranu i kako je ne želi konzumirati. U ovome istraživanju, 24% ispitanika smatra kako se u Hrvatskoj smiju prodavati GMO proizvodi, a njih 33% smatra kako se smiju prodavati samo pod uvjetom da GMO ne prelazi određen postotak, što je u pravilu točno. Naime, u Hrvatskoj je dozvoljena prodaja proizvoda koji imaju manje od 0,9 posto GMO-a. 3% ispitanika smatra kako se GMO proizvodi smiju prodavati samo ako su iz uzgoja, što je također točno jer u Hrvatskoj nije dozvoljen uzgoj genetički modificiranih biljaka. U Hrvatskoj je zabranjen uzgoj genetički modificiranih biljaka, ali dopušten je uvoz i prodaja proizvoda koji imaju manje od 0,9 posto GMO-a, kao i uvoz GM stočne hrane.

Istraživanje je ujedno ispitivalo kolika je važnost načina uzgoja hrane koju konzumiramo za ispitanike . Tako je 30% ispitanika navelo kako kupuju isključivo namirnice provjerenog porijekla, dok 61% ispitanika smatra kako je porijeklo važno samo kod određenih namirnica. 7% ispitanika navodi kako im nije važan način uzgoja namirnica, već da im je važna samo cijena.

Generacija Milenijalaca te još mlađi pripadnici generacije Z glavni su pokretači rasta i prodaje kategorija hrane bez glutena, laktoze, alergena, GMO sastojaka i općenito, bez potencijalno štetnih sastojaka hrane. Dio je to njihovog identiteta i habitusa, međutim, ova je potreba djelomično i zdravstveno uvjetovana. Naime, među mlađim generacijama višestruko je veća učestalost različitih alergija i intolerancija. Stoga ove kategorije hrane bilježe stalan rast. Posljednje pitanje u ovoj online anketi odnosilo se na odabir područja koje je ispitanicima najvažnije, a mogli su birati između pojmova GMO, ekološki uzgoj, gluten i laktoza. Čak 68% ispitanika navelo je kako ih najviše zanima ekološka proizvodnja, a 22% ispitanika zanima i područje genetski modificiranih organizama. 5% ispitanika navodi kako im je preosjetljivost na gluten najvažnije područje interesa. Isto tako, 5 % ispitanika odabralo je intoleranciju na laktozu kao najvažnije područje. Podaci su to koji do neke mjere ukazuju na razmjer problema, budući da danas znamo da 1% populacije ima celijakiju (bolest preosjetljivosti na gluten), a do 6% osoba je preosjetljivo na gluten. Intolerancija laktoze u našem se podneblju bilježi u približno 10-12% populacije te postoji potreba i za ponudom i posebnim označavanjem takvih posebnih proizvoda.

Zaključno, čini se da Hrvati sve više promišljaju o onome što i kako jedu, a svijest i znanje su u porastu, kao i potreba za kvalitetnim nutricionističkim uslugama. Uloga prehrambene industrije je ponuditi kvalitetne proizvode i adekvatno ih označiti jer i supermarketi, tržnice i specijalizirane trgovine svojevrsni su „nutricionistički kabineti“ za laike.

Prof.dr.sc. Darija Vranešić Bender i Petra Vlak, mag.nutr. / Vitaminoteka

www.vitamini.hr