U nastojanjima da se objasne sve funkcije, uloge i mogućnosti ljudskoga mozga, nastali su i brojni mitovi u koje, bez obzira na to koliko neobični bili, mnogi vjeruju, piše BBC News. No kako bismo odijelili zablude od istina, donosimo najčešće mitove o ljudskome mozgu

Sedamdesetih godina prošloga stoljeća pojavila se teorija da ljudi prosječno koriste samo deset posto mozga, a mnogi su se nakon toga pitali što bi bilo kada bi naučili 'otključati' preostalih devedeset posto. No, sve teorije padaju u vodu jer ovo vjerovanje je potpuno netočno.

'Funkcionalna slika pokazala nam je da samo mali broj dijelova mozga ne može biti aktiviran nekim podražajem', tvrdi profesorica Sophie Scott sa Instituta za kognitivnu znanost Sveučilišta u Londonu. Tako su nakon nekoliko godina znanstvenici dokazali da i jednostavne radnje, kao što je stiskanje šake, iziskuju korištenje više od deset posto mozga. Skeniranjem mozga otkriveno je da veliki broj moždanih stanica kreće u akciju prilikom planiranja i iniciranja kontrakcije mišića u prstima i dlanu.

Lijeva i desna strana mozga

Anatomski, mozak je podijeljen na dvije polovice – lijevu i desnu hemisferu, a između njih postoji podjela rada. 'Između lijeve i desne strane mozga doista postoji razlika, no ne onakva koja je predstavljena širokom broju ljudi', kaže profesorica Scott. Sudeći prema navodima brojnih self-help knjiga, moglo bi se zaključiti da su te dvije hemisfere potpuno različiti entiteti.

Lijeva strana mozga prikazana je kao centar logike i racionalnosti, dok je desna strana mozga često opisana kao sjedište intuicije i kreativnosti. Stoga, ako ste logična osoba, dalo bi se zaključiti da više koristite lijevu stranu mozga, a ako ste nježnija i umjetnička duša, jača vam je desna strana mozga. Prema ovome mitu, svi bi bili uspješniji i potpuniji kada bi naučili podjednako koristiti puni potencijal obje hemisfere.

Profesorica Scott kaže kako je istina da se pojedinci razlikuju prema tome kako razmišljaju i kako rješavaju probleme, no to nema nikakve veze s većim korištenjem lijeve i desne strane mozga. 'Neki ljudi bolje pamte vizualizirajući informacije, dok neki, pak, bolje pamte slušajući. Postoje velike varijacije u načinima na koje primamo i pamtimo informacije. No zaključivanje da je lijeva strana mozga 'logična', a desna strana 'kreativna' ne funkcionira, s obzirom na način na koji mozak funkcionira. Također, ovaj mit sugerira da pojedinac jednu stranu mozga koristi više nego drugu, što nije točno, kaže profesorica Scott.

Dvije strane mozga međusobno komuniciraju i rade simultano putem corpus callosuma, glavnog puta prijenosa informacija između lijeve i desne strane mozga. Obje hemisfere mozga su međusobno komplementarne i zajedno surađuju.

Pun mjesec potiče neobično ponašanje

Prema narodnom vjerovanju, pun mjesec je povezan s neobičnim i nesvakidašnjem ponašanjem, pa se tako s pojavom punog mjeseca često povezuje ludilo, vukodlaci te razni drugi neobični događaji. Međutim, s gledišta znanstvenika, utjecaja punog mjeseca na ljudski mozak i ponašanje nema. U brojnim provedenim istraživanjima znanstvenici nisu uspjeli povezati događaje poput napada, uhićenja, samoubojstava, poziva kriznom centru, otrovanja, prometnih nezgoda i pojave psihičkih poremećaja s punim mjesecom. Eric Chudler, koji je sastavio dugi popis istraživanja, kaže: 'Većina podataka - a tu su mnoge studije – ne pronalaze povezanost između faze mjeseca i bilo kojeg od tih abnormalnih ponašanja.'

Policajci i bolničko osoblje česti su svjedoci neobičnih događaja, a među njima postoji i veliki broj onih koji vjeruju u mit o punom mjesecu. Eric Chudler tvrdi da je veća vjerojatnost da će ljudi prilikom traumatičnih događaja primijetiti pun mjesec, nego za vrijeme mirne večeri te na taj način povezuju pun mjesec s nesrećama i sličnim događajima.

Slušanje Mozarta će vas učiniti inteligentnijima

Kompozitor klasične glazbe, Amadeus Mozart, je središte oko kojega je devedesetih godina prošloga stoljeća nastao ovaj mit. Ljudi su počeli vjerovati da puštanje Mozartove glazbe malenoj djeci potiče razvoj mozga te ih u konačnici čini inteligentnijima. No, za razliku od ostalih navedenih mitova, ovaj mit u sebi skriva čak i tračak istine.

Rauscher, Shaw i Ky, autori studije o Mozart efektu 1993. godine, proučili su utjecaj Mozartove muzike na prostorno razmišljanje. U istraživanju sudionici su testirani testom inteligencije nakon slušanja Mozarta, relaksirajuće muzike i tišine. Rezultati nakon slušanja Mozarta su za 10 bodova bili viši od ostalih, a rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Nature.

Premda se slušanje Mozartove glazbe s godinama zbog tog efekta populariziralo, a broj roditelja koji su Mozarta puštali svojoj djeci je porastao, činjenica je, prema riječima znanstvenika, da bilo koja vrsta stimulirajuće glazbe prije testiranja mozga daje u konačnici bolje rezultate.