Kao i povremeni gubici pamćenja, ti se problemi također mogu pripisati drugim promjenama povezanim s dobi ili zdravljem pa liječnici naglašavaju kako oni nisu nužno signal za demenciju no kad su u kombinaciji, mogu biti znak da je vrijeme za posjet liječniku, piše The New York Times.

Evo još nekoliko uobičajenih 'crvenih zastavica' na koje treba obratiti pozornost:

1. Financijski problemi

Osobe s demencijom mogu doživjeti novčane probleme ili pad kreditne sposobnosti godinama prije nego što se pojave gubitak pamćenja ili drugi kognitivni simptomi. Na primjer, mogu zaboraviti platiti svoje račune ili se više ne mogu pridržavati proračuna.

'Jedan od razloga zašto loše upravljanje financijama može biti osjetljiv pokazatelj je samo zato što je tako komplicirano, što uključuje međuigru više regija mozga', kaže dr. Winston Chiong, profesor neurologije na Sveučilištu Kalifornije u San Franciscu. Posljedično, financije mogu biti jedno od prvih područja gdje se počnu pojavljivati ​​pukotine u nečijoj spoznaji. Loše donošenje financijskih odluka posebno je zabrinjavajuće za one s frontotemporalnom demencijom, relativno rijetkim oblikom demencije kod kojeg je sposobnost prosuđivanja oštećena vrlo rano u bolesti. Neki ljudi s ovim stanjem mogu napraviti velike, impulzivne kupnje. Drugi bi mogli vjerovati ljudima kojima inače ne bi vjerovali, povećavajući rizik da budu prevareni.

'Ljudi s frontotemporalnom demencijom manje su osjetljivi na potencijalne negativne posljedice', rekao je dr. Chiong. Zbog toga je možda povećana 'podložnost različitim vrstama manipulacije' ili je 'vjerojatnije da će biti rastrošni s novcem ili nemarni s novcem'.

2. Problemi sa spavanjem

Poremećaji spavanja mogu postati sve češći s godinama kako starimo, a starije osobe često imaju tendenciju mirnijeg sna te idu u krevet i bude se nešto ranije nego prije - što je potpuno normalno. Ali ako dođe do dramatičnih promjena u nečijim navikama spavanja, gdje jutro počinje u 3 ujutro ili ne može ostati budan tijekom dana, to može biti znak demencije.

'Neke regije mozga, poput moždanog debla, koje su stvarno važne za regulaciju ciklusa spavanja i budnosti, prve su pogođene Alzheimerovom bolešću', upozorava neurolog Joe Winer sa Sveučilišta Stanford.

Dakle, godinama prije nego što netko ima bilo kakve znakove simptoma pamćenja, može doživjeti promjene u obrascima spavanja. Jedna promjena koja se može dogoditi posebno kod demencije Lewyjevih tjelešaca - druge vrste progresivnog poremećaja mozga - je ta da osoba može početi glumiti svoje snove. To vrijedi i za Parkinsonovu bolest, koja je povezana s demencijom Lewyjevih tjelešaca. Obično mišići postaju paralizirani dok smo u REM fazi spavanja, a to je vrijeme kad imamo najživopisnije snove. Ali u ova dva neurodegenerativna poremećaja, toksični proteini napadaju stanice u moždanom deblu koje kontroliraju paralizu sna.

Ovo stanje, nazvano REM poremećaj ponašanja u snu, nije samo normalno hodanje u snu ili pričanje u snu, rekao je dr. Ronald Postuma, profesor neurologije i neurokirurgije na Sveučilištu McGill. U njegovu kliniku pacijenti obično dolaze nakon što im 'partner u krevetu kaže da ih udaraju, vrište ili viču dok spavaju'.

3. Promjene osobnosti

U studiji objavljenoj prošle godine, istraživači su otkrili da su ljudi s demencijom doživjeli smanjenje ekstrovertnosti, susretljivosti i savjesnosti prije nego što su pokazali bilo kakve znakove kognitivnog oštećenja. Te su se promjene osobnosti ubrzale kako se pojavljivalo više simptoma demencije, upozorava Angelina Sutin, profesorica bihevioralnih znanosti i socijalne medicine na Sveučilištu Florida State, koja je vodila studiju. Iako je istraživanje provedeno pomoću standardiziranog testa osobnosti, postoji nekoliko promjena u svakodnevnom ponašanju koje ukazuju na početak demencije. Pad ekstrovertiranosti, na primjer, može izgledati tako da osoba postaje sve povučenija ili se vidljivo sužava njezin društveni krug.

Možda je lakše reći da netko 'više ne izlazi tako često iz kuće nego prepoznati koliko mu je oslabilo pamćenje', rekao je dr. Sutin.

Neke od ovih promjena osobnosti mogu se dogoditi spontano, kao rezultat oštećenja mozga. U slučaju frontotemporalne demencije, na primjer, kad osoba postaje manje povjerljiva i prijateljski nastrojena, to je povezano sa smanjenim volumenom mozga u frontalnom korteksu, ključnoj komponenti stanja.

U drugim slučajevima, promjene mogu nastati zbog kognitivnih simptoma. Na primjer, osoba s Alzheimerovom bolešću može se činiti manje savjesnom, postaje sve više neorganizirana ili ima poteškoća u dovršavanju posla ili kućanskih zadataka jer joj pamćenje opada.

4. Poteškoće u vožnji

Uz upravljanje financijama, vožnja je jedno od najsloženijih kognitivnih ponašanja koje ljudi izvode svaki dan. Ganesh Babulal, izvanredni profesor neurologije na Sveučilištu Washington u St. Louisu, pokazao je u svom istraživanju da se problemi u vožnji mogu manifestirati godinama prije nego što dođe do pojava drugih simptoma.

Vožnja je 'ultimativna mješavina kognitivnog sustava. A ako postoji jedna stvar koja nije u redu, to će nažalost dovesti do kompromisa i preusmjeriti vozača s kontrole na opasnost od nesreće ili sudara', upozorava dr. Babulal.

Kognitivno oštećenje može se manifestirati i kroz ogrebotine na automobilu, oštećenja npr. blatobrana ili propuštanje važnih znakova stop ili semafora. Neki također mogu naglo kočiti ili ubrzavati ili prebrzo skretati. Kao rezultat toga, dr. Babulal je rekao da bi neki mogli odlučiti prestati voziti - posebno noću, po lošem vremenu ili tijekom prometnih gužvi - ili bi se mogli osjećati nelagodno pri vožnji s unucima ili drugim putnicima u automobilu.

Naravno, drugi fizički problemi koji se mogu pojaviti u starijoj dobi, poput problema s vidom, neuropatije ili nuspojava lijekova, mogu utjecati na odnos prema vožnji. Ali ako primijetite zabrinjavajuće promjene u nečijim sposobnostima, možda bi bilo dobro porazgovarati treba li ta osoba uzimati ključeve automobila.

5. Gubitak mirisa

Dijelovi mozga koji kontroliraju miris, poznati kao olfaktorni sustav, među nekim su od prvih područja oštećenih u slučaju Alzheimerove bolesti i demencije Lewyjevih tjelešcima; a ovo je također slučaj i kod Parkinsonove bolesti. Mnogi ljudi s ovim stanjima počinju gubiti osjet mirisa godinama ili čak desetljećima prije nego što se pojave drugi simptomi.

Za razliku od gubitka sluha i vida, koji mogu biti čimbenici rizika za demenciju, ali se ne smatra da ih uzrokuje sama bolest, čini se da je gubitak mirisa jedna od najranijih manifestacija neurodegeneracije.

Čini se da različite vrste bolesti mozga na različite načine utječu na ljudsko čulo mirisa. Na primjer, ljudi s Alzheimerovom bolešću obično mogu detektirati miris, ali ga mogu pogrešno identificirati. 'Oni će npr. reći: 'Kakav divan miris - to mora da je benzin', rekao je dr. Postuma. Nasuprot tome, dodao je, oni s Parkinsonovom bolešću i demencijom Lewyjevih tjelešcima često su 'skeptični da uopće testiraju neki miris'.