Osvrnut ću se na zablude u vezi zaljubljenosti, a kao uvod će izvrsno poslužiti jedna ideja koju ste često imali prilike čuti od brojnih psihologa – negativne su misli snažnije od pozitivnih. Upravo ćemo pomoću te široko prihvaćene zablude objasniti kako je došlo i do zabluda u vezi zaljubljenosti. Naime, mnogi psiholozi tvrde da su negativne misli snažnije od pozitivnih, odnosno da u nama bude snažnije emocije i to potkrepljuju činjenicom da će većina ljudi snažnije doživjeti nešto negativno u vezi sebe ili svijeta, nego nešto pozitivno. Sama ta činjenica jest istinita, no nije ispravno protumačena.

Naime, činjenica da će većina ljudi snažnije osjetiti neku negativnu misao ili emociju ne znači da su one same po sebi snažnije, nego da su ljudi naviknutiji na njih. Naime, činjenica je da većina ljudi svoje vrline i uspjehe uzima zdravo za gotovo, ne poklanjajući im svoje vrijeme, energiju i srce, a opsesivno se bavi onime što ih uznemirava i raznim problemima. Tako će steći nerealnu sliku sebe i svijeta i doista će snažnije osjećati negativnost nego pozitivnost. Ponavljam, ne zato što je ona sama po sebi snažnija, nego zato što su naviknutiji na nju. Ako su u vezi sebe ili svijeta neku negativnost osjetili tisuću puta, a vlastitu ljepotu ili ljepotu svijeta oko sebe tek stotinu puta, doista će snažnije reagirati na negativne emocije i misli.

Poistovjećivanje stanja većine ljude s istinom tog fenomena relativno je jednostavna logička greška koju shvaća sve više psihologa. Istu grešku su napravili i svi koji su proučavali fenomen zaljubljenosti. Realno, zaljubljenost se u većini situacija odražava kao gotovo suluda senzacija, opčinjenost nekom osobom ili pojavom i doista se najčešće zaljubljujemo u nešto što želimo vidjeti, a ne u ono što ta osoba doista jest.Doista se najčešće zaljubljujemo u svoju ideju te osobe, ono što mi mislimo da ona jest ili ono što želimo da ona jest, a ne u nju stvarnu kakva jest.

No činjenica da se zaljubljenost najčešće manifestira kao fascinacija nečim nerealnim ne znači da ona ne može počivati na realnim temeljima. Ne znači da se doista ne možemo ludo zdravo zaljubiti u nekoga kakav on doista jest. Ne znači da nas neka osoba ne može očarati svojom stvarnom ljepotom koja će u nama probuditi horde rasplesanih leptira. Opet dolazimo do iste logičke greške – samo zato što se većina ljudi zaljubljuje u svoj dojam o nekoj osobi koji najčešće nema veze s realnošću, ne znači da zaljubljenost takva mora biti. Nju ćemo najčešće vidjeti u takvom stanju, no može postojati i u svom čistom, zanesenom, mahnitom, 'klecaju-mi-noge', strastvenom i realnom izdanju.

Zaljubljenost može počivati na realnim temeljima ako zdravim srcem prepoznate ljepotu neke osobe ili fenomena. Naime, možete biti istinski zaljubljeni u (iznutra) lijepog muškarca ili u ples. Pri prvim susretima s tim muškarcem ili plesom, vi ćete doista osjetiti taj luckasti, nezaustavljivi i raskošni pjev zaljubljenosti.

To sigurno neće biti ljubav jer za nju vam je potrebno vrijeme. Ti prvi susreti, te prve spoznaje u kojem se spajaju dvije lijepe osobe doista su trenuci autentične zaljubljenosti koja počiva na realnosti, a ne onome što zamišljate ili želite da je realno! Zaljubljenost tada pokazuje svoje najzanosnije lice, jer vaša zanesenost i očaranost tom osobom ima stvarne temelje! Da, to je prava zaljubljenost!

I taj osjećaj ne trebamo miješati s ljubavlju. Zaljubljenost je silovita, nepredvidljiva i divlja, a ljubav sveobuhvatnija i nekako mirnija. Svakako nije pasivna, ali je umirenija. Ljubav je jastučasto, oceanasta senzacija. Ona će vas uzeti u svoje krilo i zibati do svih zamislivih horizonata. Kad osjećate ljubav, ulazite u esenciju nužnosti i smjernosti trenutka i jednostavno klizite vječnošću.

Zaljubljenost ima drukčiju energiju. Ona je silovitost planinskog slapa. Ona je munja iz vedrog neba. Ona je ekstaza trenutka, a ne vječnosti. I ljubav i zaljubljenost doista postoje i mogu imati stvarne temelje i upravo nam one olakšavaju da se zaljubimo u ljubavnost života!

Uživajte u zaljubljenosti!