Malo koji otok u Jadranskom moru privlači pozornost domaćih i stranih znanstvenika - od arheologa i biologa, preko prometnih stručnjaka do geologa i geodeta, kao što je to vulkanski otok Jabuka. Po svojoj površini jedan od najmanjih jadranskih otoka nalazi se oko 70 kilometara zapadno-sjeverozapadno od Komiže na Visu. Impozantna 97 metara visoka klisura stožasta oblika otkriva geološke posebnosti, kao i brojne druge ljepote živog i neživog svijeta
Jabuka izranjajući iz mora u čovjeku budi strahopoštovanje. Nastala je nakon podmorske erupcije vulkana kada se vrela lava iz zemljine utrobe ohladila u stijenu, a opisana je kao posebno mjesto na kojem svi koji su se imali priliku zateći stekli su dojam kao da su ušli u paralelni svemir. Nalazi se daleko od svih uobičajenih plovnih ruta te mu je posjećenost izuzetno mala.
vezane vijesti
'Geomorfološki je nepristupačna, nema nikakvog žala. Postoji samo jedno mjesto gdje se može doskočiti s broda jer ima takvu konfiguraciju da to omogućava. Teoretski se može popeti na vrh otoka, ali se ne preporučuje nikome jer je stvarno opasan', objasnio je Tvrtko Korbar, znanstveni savjetnik, Hrvatski geološki institut za emisiju 'Plovopis' na HTV-u. Okolno more bogato je ribom prirodno je mrijestilište riba i drugih vrsta: oslića, škampa, bijelog muškatca, lignji, grdobine i dr.
Jabučki karanfil - veliki misterij
O Jabučkom karanfilu se jako malo zna, ali tinja nada u njegov ponovni pronalazak. Veliki misterij u botanici seže iz prošlog stoljeća. Vrsta je otkrivena u drugoj polovici 19. stoljeća te je bila endemična za otok Jabuku gdje je nastanjivala pukotine vulkanskih stijena
'Jabučki karanfil je otkriven zahvaljujući hvarskom gradonačelniku Ivanu Antunu Botteriju koji je dao herbarijski primjerak našem botaničaru Robertu Visijaniju koji je u to vrijeme radio u Padovi. Visiani je uvidio da se radi o nečem vrlo specifičnom i opisao ga kao Dianthus multinervis – Jabučki karanfil. Međutim, već početkom 1900. godina botaničari koji su odlazili na Jabuku da bi sabrali i dokumentirali Jabučki karanfilmnisu ga uspijevali nigdje pronaći. Čak ni u tragovima. Postoje dva herbarijska primjerka tog karanfila. Jedan je pohranjen u Padovi, a drugi je u herbarijskoj zbirci Prirodoslovno - matematičkog fakulteta u Zagrebu. Ima li ga još tamo, ne zna se, možda na nekim nepristupačnim liticama. I to je veliki misteriji oko tog Karanfila koji se do dan danas nije uspio riješiti, ispričao je u 'Plovopisu' prof.dr.sc. Sandro Bogdanović, Agronomski fakultet u Zagrebu.
Geološki najatraktivnije područje Jadrana
Jabuka je otok koji je gotovo nevidljiv na geografskoj mapi, a slovi za najdalji otok u Hrvatskoj. Strm je i piramidalnog je oblika, visok 96 metara. Sazdan je od lave koja sadrži puno magnetita i piramidalno izrasta iz mora koje je zbog velikih dubina izrazito tamne boje. Od 1958. godine otok je proglašen geološkim spomenikom prirode. Stanište je nekih biljnih i životinjskih endema te gnjezdilište pučinskih ptica poput galeba klaukavca, sivog sokola, gregule i eleonorinog sokola. Zbog klime zbog klime, ondje se mogu pronaći samo dvije endemične vrste: crna gušterica i biljku po imenu 'zečina'.
