Iako je posao modela iza nje, Ljupku Gojić Mikić mnogi i dalje smatraju najuspješnijom manekenkom Lijepe Naše. Ona je u međuvremenu šetnju modnim pistama New Yorka, Milana i Pariza i snimanje editorijala za najpoznatije časopise i velike modne kuće zamijenila jednako uzbudljivim životom te postala modna dizajnerica.

Svi se slažu da bi i dalje bila uspješna da se opet poželi baviti manekenstvom, a to vrlo vjerno dokazuju njezine mnogobrojne fotografije na društvenim mrežama. Pitate se u čemu je tajna bajkovita života prelijepe Zagrepčanke koja je odrasla na Knežiji? Nakon razgovora s njom mi smo zaključili da je za to glavni krivac njezin zarazni joie de vivre (radost življenja).

Jolie Petit postao je uspješan brend prepoznatljiv po spoju razigranosti i zanimljivih krojeva. Gdje pronalazite inspiraciju?

Kreativcima tuđe ideje ne služe za kopiranje već kao inspiracija za vlastite, a ja inspiraciju pronalazim gdje god se okrenem. To može biti i žuti auto s ljubičastim felgama ili kumica na placu s podsuknjom koja viri i eto ideja.

Što je za vas moda, treba li je shvaćati ozbiljno ili se igrati i uživati u njoj?

Moda je u isto vrijeme ozbiljan biznis i igra ako ste u tome svim srcem i dušom. Poput drugih zanimanja, uvijek ste u tome. Vrhunski chef uvijek se igra novima okusima, ispituje, uživa... Onima koji tome nisu vični sve se uvijek čini teško. Tako je i s modom! Treba mi ravno 10 minuta da se odjenem, nekad i manje.

Imate li modne uzore, koje dizajnere posebno volite i postoji li trend koji vam se nikada nije svidio?

Modni uzor mi može biti bilo tko i bilo kad. Dok vodim kćeri u školu i vrtić, sretnem desetak modnih uzora i smatram ih uzorom ako me trenutno inspiriraju. Volim otkrivati nove, mlade, totalno svoje dizajnere. A trend koji mi se nikada nije svidio je kombinacija dekoltea i minice. Sve ostalo može proći ako se dobro spoji.

Primijetili smo da imate zavidnu kolekciju torbica kakve mnoge žene samo mogu poželjeti. Imate li najdražu?

Nemam, sve su mi drage, pogotovo kada na neku zaboravim pa je otkrijem nakon nekog vremena. Jolie Petite, Gucci i LV su mi možda nešto draže u zadnje vrijeme. Kolekcionarka sam torbica od svoje osamnaeste godine. Bila je to velika ljubav dok nisu došle Jana i Mila pa sam počela razmišljati kako ih spasiti od njih dvije. Uz cipele im je to najdraži dio maminog ormara. Da, sve su mi jednako drage, a trenutačno nosim one koje su mi najpraktičnije. Ipak moram naglasiti da kod mene nijedna torbica nije izašla iz mode niti neće. Možda niste znali, ali u Japanu i muškarci nose i vole, za Europljane, često ženske torbe. Mikini suigrači i ja imamo dosta istih torba. Ne bi mi se baš svidjelo da i Mika uživa u njima, osim ako mi je torbu teško nositi. :-)

Što je vaša najveća modna slabost?

Znam da nećete vjerovati, ali od trendova to je hrana, istraživanje modernih jela po novim restoranima, u kojoj Mika i ja uživamo na najjače. Svakako bih dodala cipele većine dizajnera i traperice Junyja Watanabe.

Smatraju vas jednom od najbolje odjevenih Hrvatica. Fashion Guru drugi put u tri godine proglasio vas je najbolje odjevenom. Čime se vodite kod biranja i kombiniranja odjeće?

Hvala Fashion Guruu. Čime se vodim? Hm… Davno sam shvatila da se nikada, koliko to god bila floskula, nisam oblačila zbog drugih već samo i jedino zbog sebe, zbog svog zadovoljstva. Recimo, kada sam bila trudna pa poslije trbuha i ležanja imam dogovor za kavu s prijateljicama i počnem se spremati, ali na kraju odustanem, odaberem tajice i majicu, a one dođu k meni na kavu. Ako je takav dan, ništa ne forsiram.

Što posebno volite nositi, krije li vaš ormar komade kojima ste vjerni godinama, primjerice tri najdraža?

Vjerna sam svemu što sam ikad kupila. Volim trendove, ali ne odbacujem ni one prošle. Možda samo znam kupiti pravu stvar i svake je godine uklopim uz nešto novo, nametnuto te sezone. Tri omiljena komada nemam. Zapravo ih ima najmanje deset i to sam shvatila upravo sada, odgovarajući na pitanje.

Čime se vodite kod kupnje odjeće?

Kad kupujem odjeću, vodim se leptirićima u trbuhu i baš uvijek upali. Nisam jedna od žena koja kupuje da bi se usrećila, upravo suprotno. Kupujem i idem u šoping kada sam najsretnija.

Čime žena može podignuti svaki stajling?

Čistom i zdravom kosom.

Kako doživljavate stil Hrvatica, prate li slijepo trendove ili znaju stvoriti stil s osobnim pečatom?

Hrvatice su jako lijepe i elegantne žene kojima sve lijepo stoji. Kao i svugdje na svijetu, tako i kod nas ima onih koje slijepo prate modu, ali ima i onih koje su svoje. Ono što ja volim vidjeti je dotjeranu mamu i dotjerano dijete. Kod nas često vidim mame sređene od glave do pete, a na djetetu sve izgleda neskladno. Onaj tko voli modu i boje na sebi, još više to voli vidjeti na svojoj obitelji.

A koliko žene paze na odijevanje u Japanu i koliko se razlikuje njihov stil odijevanja od Europljanki?

Japanke paze na odijevanje više nego što to pokazuje njihova odjeća, torba ili cipele. Karakterno su samozatajne pa tako i modno te većinom nose bijelo, tamnoplavo ili crno. No zato su tkanine predivne i kvalitetne - svila, pamuk, kašmir… Poput većine žena, ni one ne mogu odoljeti dobroj torbi. Za razliku od Europljanki u kojoj je torba statusni simbol, Japankama sigurno ne možete odrediti koliko imaju prema torbi koju nose. Bile inženjerke, kuharice, domaćice ili odgajateljice, torbe su uvijek brendirane i u trendu. Ne žive u velikim stanovima, ne voze velike aute, ali dobru torbu moraju imati, kao i njihovi muškarci.

Što vam se posebno sviđa kod života u Japanu?

Mir, mir i mir! Takav mir nigdje ne postoji, to da svatko gleda u svoj tanjur i ne gura glavu u tuđi.

Koliko ste japanskog usvojili ovih godina, pretpostavljam da kćerkice brže uče u svakodnevnoj komunikaciji s drugom djecom?

Nema ništa gore od trenutka u kojem ne razumiješ vlastito dijete dok u parku urla na sestru. Mika i ja dosta toga razumijemo i za nuždu ćemo se sporazumjeti budući da Japanci jako slabo govore engleski jezik. Ali zato njih dvije govore odlično i ljudi nam kažu da su im preci sigurno iz Hirošime. :-) Dala bih za primjer Hameda Bangouru jer je rođeni Gvinejac, a svi znaju kako dobro govori purgerski.

Kako kćeri doživljavaju vaš posao i modu; pokazuju li interes i znaju li već jako dobro što im se sviđa, a što ne žele?

Moj posao doživljavaju otprilike tako što mi je Jana prije dvije godine rekla: Mama, ja kad narastem, radit ću isto sto i ti. Pitam je što, a ona odgovara: Pa ništa, biti doma s djecom.

To je ona lakoća o kojoj sam govorila, kada nešto volite, okolini se čini da ništa ne radite, samo uživate. Ili, kako mi Mika zna reći: Opet si na mobitelu. A i to je sve posao, razgovor s mojima u Zagrebu, razrađivanje ideja za proljetno-ljetnu kolekciju, pa fotografije, Instagram, konzultacije… Sve je to posao. Netko drugi na svoj posao odlazi ujutro i vraća se popodne, nagrađen je dohotkom i ručkom ako ima nekoga kući da mu pomogne. Ja se igram, crtam, smišljam pa šaljem ideje mami dok kuham ručak za Janu koja se vraća iz škole, Milu iz vrtića i Miku s treninga.