Organizatorica događanja, voditeljica i novinarka Marijana Batinić, karticom je naučila rukovati nakon vatrenog krštenja.
'U svakodnevnici koristim gotovinu, ali ne mogu ni zamisliti život bez kartice jer tako kupujem sve što više košta. Znači, ne krpice i cipele, nego za uređenje stana jer lakše mi je kauč, recimo, kupiti za keš. Na putovanjima se potpuno oslanjam na nju, kao i za odlazak na bankomate, čak i kada mi usfali nekoliko kuna za žvake dok točim gorivo. Sad se mogu kontrolirati, ali prije ne da sam je peglala, nego – štirkala.'

Njezina dugogodišnja poslovna partnerica i kolegica Petra Nižetić prošla je sličan put.
'Moram priznati da sam nekada znala doslovno zloupotrebljavati kartice, ali skupo sam platila lekciju, pa sad znam s njom. U posljednje vrijeme često sam putovala u Beograd i ugodno me iznenadilo što se ondje sve može karticom platiti. Ako i zaboravim keš, ne moram brinuti jer tamo čak i konobar za jedno piće u kafiću pita o načinu plaćanja. Kartica je dobra stvar, ali s njom treba umjereno, kao i s cigaretama, alkoholom i frajerima – da se ne navikneš.'

Pjevač Marko Tolja priznaje kako je u načinu plaćanja tradicionalan.
'Papirnati! Ja sam old school, pa volim kad mi papir zašuška u džepu. U šoping pođem samo kad moram i planski jer ježim se od same pomisli na šoping centre. No za karticom bih posegnuo kad bih kupovao brod, koji mi je životni san, i tada ne bih žalio daljnjih 50 godina otplate kredita!'

Luka Nižetić, također pjevač, brat Petre Nižetić, u svojim kupovnim navikama više je nalik prethodnom kolegi.
'Nikad ne žalim potrošiti za putovanja, pa bih karticom platio put oko svijeta, a ukoliko bih morao odabrati jednu destinaciju, otišao bih na Tibet ili na Himalaju koja dva mjeseca, da uspijem doći do vrha. Ne volim šoping centre ni kupovinu koju obavljam stihijski. Pretežno trošim na glazbu, a minimalno na odjeću i kupnju obavljam plastikom jer je praktična. Mati mi, srećom, vodi računa o kontima, inače ne bih imao što jest ni pit.'