'Želimo da djeca uživaju u svome pravu na oba roditelja te da državne institucije počnu raditi za djecu, a ne protiv njih', poručio je predsjednik Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo Oliver Čanić

Cilj nam je, dodao je, zaštita prava djeteta na cjelovitu obitelj, bez obzira na to žive li roditelji zajedno.

Zajednička roditeljska skrb treba biti prioritet roditelja i svih institucija, od centara socijalne skrbi, savjetovališta, sudova, rekao je Čanić i dodao da se u Hrvatskoj znatno odstupa od te prakse, a nerijetki su slučajevi da se institucije priklanjaju majkama.

Zajednička roditeljska skrb pretpostavlja da oba roditelja moraju provesti najmanje 35 do 50 posto vremena s djetetom kako bi se ono emocionalno pozitivno razvijalo, rekao je Čanić pozivajući se na praksu u Francuskoj i Švedskoj.

Od konkretnih prijedloga koje će predložiti novoosnovanoj radnoj skupini za analizu Obiteljskog zakona, koja će biti predstavljena u srijedu, Čanić je naveo izmjenu zakonske odredbe po kojoj je zajednička skrb moguća samo ako se roditelji dogovore.

To u nekim slučajevima nije moguće i institucije bi u tom slučaju morale odlučiti da jedan roditelj ne bude diskriminiran, rekao je Čanić.

Drugi prijedlog bit će izrada središnje baze podataka centara socijalne skrbi i sudova o svim podatcima, rekao je, dodajući da se u udrugu javilo više od 4000 očeva koji su nezadovoljni radom centara socijalne skrbi.

Treba mijenjati percepciju i uvriježene rodno pristrane protokole po kojima majke ne mogu biti nasilne, rekao je i ocijenio da sadašnji sustav ima dvostruke kriterije - jedan za očeve, a drugi za majke, zbog čega stradavaju djeca.

Ovrha nad djetetom mora biti zadnji korak, nakon što se iscrpe sve ostale mogućnosti, zaključio je Čanić.

Udruzi za ravnopravno roditeljstvo pridružio se i Milan Popović, koji je na konferenciji za novinare ispričao svoja, uglavnom negativna iskustva vezana uz zajedničku skrb nad sinom kojeg ima s estradnom pjevačicom Severinom Vučković.

Obiteljski zakoni iz 2003. i iz 2015. uvode pojam odgovornosti zajedničke roditeljske skrbi, ali ne definiraju što se događa ako je to nemoguće ostvariti jer jedan roditelj to odbija.

'Dakle, ja sam odgovoran za odgoj svog djeteta, ali nemam dostupnost svom djetetu jer to drugi roditelj ne dopušta', rekao je Popović, dodajući da taj zakonski propust treba ispraviti.

Ispričao je da u njegovom slučaju mjerodavni centar za socijalnu skrb nije reagirao na njegove primjedbe i da je time prekršio preporuke vezane za postupke o zajedničkoj skrbi.

Također je rekao da sustav preko odvjetnika dopušta podnošenje kaznenih prijava za obiteljsko nasilje, koje ostaju u evidenciji, ali po njima nitko nije postupio, ni policija ni druga mjerodavna tijela.

'Statistike govore da dijete voli oba roditelja jednako i upravo zato sustav mora biti takav da mu omogući da to može živjeti', rekao je Popović.

Istraživanja provedena u Hrvatskoj govore da nakon rastave roditelja velika većina djece nakon dvije godine gubi kontakt s roditeljem s kojim ne živi.

Dijete rastavljenih roditelja može se i mora naviknuti na to da ima dvije adrese, poručuju stručnjaci.