Mladi Riječanin trenutačno živi pravi san: svojim radom uspio se nametnuti u žestokoj konkurenciji u najunosnijoj industriji na svijetu te se već sad može pohvaliti impresivnim CV-jem u području modne fotografije.

Odmalena ga je zanimala umjetnost. Već sa šest godina počeo je eksperimentirati s fotografijom, s četrnaest je otkrio čari analogne slike i sam razvijao filmove u svojem malom fotolaboratoriju, a sa 16 je kupio prvi digitalni fotoaparat, sve više uživajući u otkrivanju njegovih mogućnosti i bilježenju najrazličitijih motiva, od pejzaža do mrtve prirode i portreta. Snimio je nekoliko medijskih produkcija i videospotova, upisao studij arhitekture u Ljubljani, okušao se u dizajnu interijera, snimio nekoliko kratkih filmova, no fotografija je bila i ostala njegova prva ljubav.

Oduvijek zaljubljen u umjetnost

'Privukla me ljubav prema fotografiji i portretu, jer genijalno mi je to koliko ljudi mogu dati emocija samo kroz jedan pogled, tako da sam kao čovjek zainteresiran za fotografiju našao granu te umjetnosti od koje se također može biti financijski neovisan. Cijeli taj miks komercijalnosti i umjetnosti jako mi je privlačan. Uzori su mi ljudi iz filmske industrije Quentin Tarantino i Stanley Kubrick te fotografi Steven Meisel i Steven Klein. Mislim da se uzor, kao i inspiracija, može izvlačiti iz puno različitih izvora', objašnjava Koludrović, dodajući kako nikad nije sumnjao u svoj uspjeh.

Kaže kako je imao svoj cilj i bio je fokusiran na njega.

'Do angažmana u inozemstvu došlo je tako što sam postavio svoj plan. Imati cilj je najbitnije jer onda znate u kojem smjeru biti fokusiran. Izabrao sam Amsterdam zato što je dovoljno velik, ali opet i dovoljno mali. Jednom u tri, četiri mjeseca otišao bih ondje i stupao u kontakte s raznim modnim agencijama i časopisima dok bih u Hrvatskoj radio komercijalne poslove. Tajni recept je rad - kada se izbrusi oko za kadar, sve se događa samo od sebe, snimanja traju kraće, počinju opširniji projekti, u radu je spas! Mislim da me izdvajaju brzina kojom snimam i opušten pristup radu', ističe on.

Formalna fakultetska naobrazba, jer upisao je studij arhitekture u Ljubljani, dodaje, može biti dobar temelj, ali više tehnički, dok svoju estetiku najbolje razvijamo sami.

'Arhitektura je prekrasna upravo zato što nudi puno drugih stvari, poput dizajna interijera, grafičkog dizajna, fotografije i filma. Cijelo vrijeme mi se ideja o povratku na fakultet skriva negdje u podsvijesti i možda se jednog dana odlučim vratiti', otkriva Koludrović.

Najbolje je naučiti iz iskustva i znati to primijeniti sljedeći put

Vrtoglav uspjeh koji je ostvario u inozemstvu, objašnjava, danas više nije nešto neostvarivo.

'Blagoslovljeni smo svim čudima 21. stoljeća, tako da mislim da nije toliko teško koliko je bilo prije 10 ili 20 godina. Najvažnije je probati, a kada ne uspije, probati još jednom. Pad je bitan koliko i uspjeh, jer jedno ne postoji bez drugoga. Svako odbijanje je užasno neugodno i na trenutak te natjera da razmišljaš o tome što si mogao napraviti bolje, ali mislim da se to događa u svakom poslu. Najbolje je naučiti iz iskustva i znati to primijeniti sljedeći put. Toliko stvari se događa iza kulisa da najčešće ni nemamo previše utjecaja na njih', smatra.

Iskustva rada u inozemstvu su mu vrlo pozitivna.

'Svakako je organizacija veća, projekti se pripremaju i po dva mjeseca unaprijed, kao i razrada priče, scenografija, lokacije, biranje modela, putovanje na lokaciju. Stvarno imam malo loših iskustava, imam priliku putovati, vidjeti nove kulture, upoznati nove gradove, provesti dva, tri dana u kreativnom okruženju s ostatkom tima i na kraju stvoriti nešto što izađe na naslovnici ili bude printano u tisućama primjeraka - stvarno ne vidim negativnu stranu toga', kaže.

'Gradske metropole su prekrasne, ali ipak se na kraju vraćam kući'

Snimanje koje će zauvijek pamtiti, dodaje Koludrović, bilo je ono za portugalski Vogue.

'Snimili smo ga u 4 sata ispod mosta u centru Londona. Anegdote su beskrajne, od toga da netko zaboravi punu torbu nakita ili manekenka stane u mulj do koljena u čizmama Louis Vuittona do toga da na snimanju konj umjesto sijena zagrize Givenchyjevu košulju. U većini slučajeva radim s ljudima koje poznajem i zato uvijek biram tim koji je opušten i nema negativne energije', kaže, otkrivajući i to da bi jednog dana volio snimiti naslovnicu rujanskog izdanja talijanskog Voguea.

Iako živi u blizini Rijeke, nije razmišljao o preseljenju u neku svjetsku metropolu.

'Zapravo živim u Krasici, malenom mjestu pored Rijeke, s jedva 2000 stanovnika. Nisam razmišljao o preseljenju zato što mi povratak kući znači hranu fantastične kvalitete, prirodu kakve nema na puno mjesta u Europi, vodu koja se bez problema pije iz slavine i slične stvari koje čine kvalitetu života puno boljom. Mogu otići, ali na mjesec dana! Sve te gradske metropole su prekrasne, nude puno sadržaja i raznovrsnosti, ali ipak se na kraju vraćam kući', ističe mladi fotograf, dodajući da je dvadeset dana u mjesecu na putovanju, u Milanu, Londonu, Amsterdamu, Stockholmu, Barceloni, Dubaiju, te intenzivno radi, dogovara poslove, prati važne modne revije, snima kampanje, upoznaje slavne dizajnere i modele...

Najbitnije je stalno nešto učiti

Dobro je upućen u zbivanja na domaćoj modnoj sceni.

'Pratim sve, to je također dio posla, jer ako preskočiš formalno obrazovanje, mislim da je najbitnije stalno nešto učiti. Mislim i da ima prostora za sve kad bi se malo opustili formalni klanovi i kada bi se dalo prostora mlađim ljudima da dođu do izražaja. Uvijek ima rivalstva, a osobno mi je žao što ne postoji bolji odnos između hrvatskih fotografa. Zato preferiram inozemstvo zbog puno manje komplikacija - ljudi vjeruju u tvoju viziju i daju ti puno veći raspon kreativne slobode. Kod nas uvijek ide princip - ako sam te platio, maksimalno ću te iskoristiti. U Hrvatskoj je mali broj dobrih modnih fotografa, ali mislim da se zbog društvenih mreža i lakšeg pristupa informacijama i ta situacija mijenja. U našoj zemlji od modne fotografije živi možda troje ljudi. Jednog dana volio bih snimiti domaće celebove, ali na svoj način. Često s našim poznatim ljudima pristup mora biti sveden na skroz komercijalnu i jednostavnu fotografiju, a koliko bi bilo zanimljivije vidjeti ih u neuobičajenim situacijama. Rado bih radio s Josipom Lisac, Radom Šerbedžijom, ali i s nekim sportašima, poput Matea Kovačića ili Ivana Rakitića', kaže Koludrović, dodajući da kad ne radi traži inspiraciju ili se opušta uz filmove, knjige, glazbu, prijatelje, dobru hranu...

Mladim kolegama koji se žele baviti fotografijom poručuje kako trebaju puno raditi i imati vjere u sebe.

'Ovo je posao za koji ne postoje pisana pravila'

'Moraju imati puno živaca, strpljenja i vjere u sebe. Savjetujem im da stalno snimaju, a ako nemaju pristup modelima, onda barem prijatelje, susjede... Ako nešto stvarno želiš, to ćeš i dobiti, ovo je posao za koji ne postoje pisana pravila i koliko god misliš da se nećeš snaći i da ne znaš kako nešto funkcionira, sve uvijek dođe na svoje', uvjeren je.

Otkrio nam je i ponešto o svojim planovima.

'Imam ih mnogo. Za portugalski Vogue, za broj koji izlazi u prosincu, ponovno ću snimati modne stranice, pripremam novu izložbu, ovaj put u Guvernerovoj palači, u suradnji s Ivonom Brnelić, dovršavam knjigu svojih fotografija koja će izaći u nakladi od 100 primjeraka, svaki s drugačijom naslovnicom... Plan je mjesec dana New Yorka, još malo Londona i Amsterdama, a za ostalo ćemo vidjeti. Ne volim raditi prevelike planove daleko u budućnost, više sam go with the flow tip osobe', za kraj kaže naš uspješni modni fotograf.