Za Manola Blahnika 2022. godina označila je prekretnicu. Kultni brend ostvario je porast prodaje od 69 posto te je ona dosegla 118,2 milijuna eura, a dobit prije oporezivanja se i više nego utrostručila - na 21,9 milijuna eura, i to u velikoj mjeri zahvaljujući velikoj potražnji za kultnim modelima kao što su Hangisi i Maysale.

Tvrtka je prigodno zahvalila svojim zaposlenicima podijelivši više od milijun eura u bonusima u studenom 2022. Prema podacima koji će biti pohranjeni u Companies Houseu, registru tvrtki Ujedinjenog Kraljevstva, operativni profit im se upeterostručio dosegavši 23,7 milijuna eura u 12 mjeseci zaključno s 31. prosincem 2022.

Izvijestili su tako da su svi dijelovi prodaje doživjeli snažan oporavak - zbog veće potražnje potrošača koji opet posjećuju trgovine nakon pandemije, s time da prodaja preko e-trgovine također nastavlja rasti. Kupovina preko interneta porasla im je tako 24 posto u odnosu na prethodnu godinu, suprotstavljajući se vladajućem trendu u cijeloj industriji. Naime online prodaja mnogih brendova bilježi pad otkako su fizičke trgovine otvorene nakon pandemije.

Osim toga, suradnja s Birkenstockom pokazala se dobitnom kombinacijom - rasprodana je u roku od nekoliko sati od lansiranja, a stvorila je i veliku svijest o brendu te privukla nove kupce. Najveća je potražnja za klasičnim modelima te onima za posebne prigode, a ukrašeni dizajni doživjeli su porast popularnosti odmah nakon ukidanja karantene, pa je tako i prepoznatljiv model Hangisi s kopčom sve traženiji.

Trend se počeo mijenjati, rekli su, krajem 2022., kada je došlo do povećane potražnje za jednostavnim komadima vrijednim ulaganja. Natikače Maysale, dizajnirane kasnih 90-ih, pomogle su potaknuti taj rast.

Kao što je objavljeno, tvrtka je povećala svoje planove međunarodnog širenja u tekućoj fiskalnoj godini, imenujući Elodie Bougenault na poziciju glavne komercijalne direktorice. Ona će predvoditi planove za širenje grupe, s posebnim fokusom na azijsko tržište, koje predstavlja prioritet za Manolo Blahnik nakon njegove prošlogodišnje pobjede u dugotrajnoj borbi za intelektualno vlasništvo na kineskim sudovima.

Kristina Blahnik, glavna izvršna direktorica i nećakinja dizajnera Manola Blahnika, koja s godinama ima sve snažniju ulogu u tvrtki, predvodnica je tog rasta. Prema njezinim riječima, protekla godina bila je izvanredna te je rezultirala oporavkom prodaje u svim kanalima.

Kultno ime Manolo Blahnik

Kada čuju ime Manolo Blahnik, većina pomisli na kultne visoke pete koje je Carrie Bradshaw ovjekovječila u 'Seksu i gradu' (i, naravno, i u 'I tek tako...'). Međutim iza tog imena stoji mnogo više od globalne reputacije i kontinuiranih pionirskih kolekcija. Blahnik je lansiran prije mnogo godina, a njegov vlasnik danas pripada onom elitnom krugu dizajnera toliko poznatih da mu nije potrebno navoditi prezime. Pjesme, stranice na Facebooku i blogovi napisani su u čast manolica, a u 'Seksu i gradu' Bradshaw je molila njujorškog pljačkaša: 'Možeš uzeti moju Fendi Baguette, možeš uzeti moj prsten i sat, ali, molim te, nemoj uzeti moje cipele Manolo Blahnik.'

S takvim nadimkom kao što je njegov, Manuel Manolo Blahnik teško da je mogao biti direktor banke, učitelj ili računovođa. Bio je predodređen da proizvodi cipele. Njegovo ime zvuči kao egzotično jelo s tartufima, čija je kadenca ugodna za izgovor. Odakle su tvoje cipele? 'Manolo Blahnik.'

No uspjeh se nije dogodio preko noći. U poslu je bio već gotovo 30 godina prije nego što se pojavila Bradshaw i proslavila ga u 'Seksu i gradu'. Zapravo, brend Blahnik postojano se gradio kombinacijom njegove kreativne postojanosti i oštre poslovne oštroumnosti njegove sestre Evangeline, koja mu je bila izvršna direktorica sve dok nećakinja Kristina nije došla na mjesto izvršne direktorice 2013. Od tada, polako, ali sigurno, započela je renesansa brenda, a manolice su zasluženo osvojile čvrstu reputaciju jednih od najpoželjnijih cipela na svijetu.

Manolo je mnogo toga - lagan, elegantan, ukusan - ali ono što definitivno nije, nije 'Loub'. Naime svijet je podijeljen na dvije vrste ljubitelja cipela, one koji vole Manola ili Louboutina, a nikada ne mijenjaju strane.

Ako seksi Loub s crvenim potplatom obožavaju žene koje smatraju da je potpetica s platformom najbolji način za poboljšanje dojma figure, vretenasti i otkačeni Manolo njegov je alter ego, a nose ga žene kojima možda ne trebaju cipele da bi poboljšale svoj stas. Anna Wintour njegova je doživotna obožavateljica, a poznata je po tome što svake sezone kupuje nekoliko identičnih pari bež natikača. Uz nju, tu su Rihanna, koja je s njim surađivala 2016., i Meghan Markle, vojvotkinja od Sussexa, koja redovito odabire njegove iznenađujuće udobne cipele da bi dovršila svoj look.

Blahnik, samozvani 'postolar bez granica' koji stoji iza brenda što je postao sinonim za čežnju, možda je najbolje zapamćen po natikačama s kopčama koje je dizajnirao za kolekciju Isaaca Mizrahija u proljeće 1991. godine. Dizajn se temeljio na ovratnicima i manžetama koje su nosili hodočasnici - ili, kako ih Blahnik naziva, 'Mayflower ljudi'.

Model Maysale (izvorno Salem) ostaje chic, baš kao i njegov kreator. 'Svakih pet godina, ili tako nešto, oživljavamo ga', kaže Blahnik. 'I svaki put se rasproda.'

Popis ljudi koji su prošetali u cipelama Maysale podugačak je, toliko da se može mjeriti s holivudskom Stazom slavnih. U 1990-ima Linda Evangelista naručila ih je u nizu nijansi (vjerojatno kako bi odgovarala njezinoj boji kose koju je stalno mijenjala u to vrijeme). Madonna je svoj par nosila na crvenom tepihu Filmskog festivala u Cannesu 1991. U novije vrijeme svi od Mary-Kate Olsen do Rihanne posegnuli su za osvježenim dizajnom tih cipela, a koje uključuju verzije s naramenicama i zatvorene modele.

Manolo Blahnik – najslavniji postolar modnog svijeta

Iako je bespogovorno najveće ime u svijetu ženskih cipela, Blahnik isprva djeluje nevjerojatno samozatajno. Svojih 50 i više godina rada opisuje nevjerojatno skromno, nazivajući ga 'moje glupe cipele'. U tom stilu jednom prilikom je izjavio: 'Divno je to što me tretiraju kao umjetnika. Ali ja sam ipak samo postolar.'

Njegova zabavna monografija 'Manolo Blahnik: Fleeting Gestures and Obsessions, izdana prije gotovo deset godina, ne pati od te skromnosti. Knjiga je sažetak preokupacija ovog kulturno potkovanog čovjeka. Prati njegov napredak od plantaže banana na Kanarskim otocima, na kojoj su on i njegova sestra Evangeline odrasli i klasično se obrazovali, do dolaska u London, u kojem je započeo izrađivati cipele 1970-ih prema savjetu Diane Vreeland. Detaljno opisuje svoju fascinaciju osobama kao što su pisac Gore Vidal, pokojna modna urednica Anna Piaggi i profesorica klasike s Cambridgea Mary Beard te baca svjetlo na to kako se u njegovu dizajnu prepliću različiti utjecaji, od grčkih sandala do Goyinih platna.

'Maniri čine Manola, čovjeka koji je tako ljubak primjerak stare škole da me dočekuje u lila platnenom odijelu na dvoredno kopčanje, ruku umrljanih tintom, ispričavajući se što nema leptir-kravatu, čiji će nedostatak sakriti rukom kad zatražim obavezni selfie na kraju našeg intervjua. Čak i kao dijete, čovjek ga zamišlja kao dobro odgojenog', vjerno ga je jednom prilikom opisala Laura Clark za Telegraph.

Rođen 1942., Blahnik je odrastao u Santa Cruz de la Palmi na Kanarskim otocima. Obitelj njegove majke Španjolke posjedovala je plantažu banana dok je obitelj njegova oca, porijeklom iz Češke, posjedovala farmaceutsku kompaniju u Pragu. Odrastao je igrajući se među stablima banana, a onda je njegova majka uvjerila lokalnog postolara da je nauči izraditi cipele; Blahnik je tako provodio sate gledajući je kako ih ručno izrađuje od delikatnog satena i brokata.

Školovao se kod kuće prije nego što je otišao na Sveučilište u Ženevi, nakon čega je upisao Ecole des Beaux-Arts u Parizu. Poslije studija prava na Sveučilištu u Ženevi i bavljenja kazališnom scenografijom u Parizu, Blahnik se 1969. preselio u London te je radio u trgovinama vintage odjeće i crtao modne ilustracije u slobodno vrijeme.

Kad su ilustracije 1969. završile pred Dianom Vreeland, tadašnjom glavnom urednicom američkog Voguea, rekla je Španjolcu da mora izraditi te cipele. I tako je i učinio. Do 1971. rođena je njegova istoimena linija. Davno prije nego što se pojavio 'Seks i grad', Blahnik je postao 'vladar svijeta cipela', stvorivši neviđenu potražnju za luksuznom obućom, kraseći naslovnicu britanskog Voguea i potpuno promijenivši stil 70-ih – od platformi do visokih potpetica.

U proljeće 1971., u suradnji s britanskim modnim dizajnerom Ossiejem Clarkom, predstavio je svoju prvu kolekciju cipela, u sklopu Clarkove revije 'Black Magic' u Royal Court Theatreu, publici među kojom su bili umjetnici Cecil Beaton i David Hockney. Njegova istaknuta kreacija bile su sandale od brušene kože na vezanje, po kojima je puzao zeleni bršljan, uz jarkocrvene trešnje. 'Nadahnuta je krunom od lovorovog lišća koja je pripadala Aleksandru Velikom', kaže Blahnik, čije će visoke pete kasnije zavoljeti i Bianca Jagger, kao i slavni posjetitelji Studija 54.

Činjenicu da je tek 2016., otprilike 43 godine od početka karijere, Blahnik otvorio svoju drugu samostalnu trgovinu u Londonu moglo bi se smatrati nedostatkom sve dok vam u oči ne upadne značajan detalj da je njegov posao čitavo to vrijeme ostao neovisan. S obzirom na to da cjelokupno tržište luksuzne robe kontrolira vrlo mali – neki bi rekli premali – broj igrača, to je golemo postignuće.

'Svakoga je netko kupio', slaže se Blahnik. 'Ne želim sve to. Sve dok sam u mogućnosti plaćati najamninu svoje zgrade, cijene i ostalo, dobro sam.' Osim toga, neovisnost ima svoje prednosti.

'Dosegao sam točku u životu u kojoj sam potpuno slobodan. Tiranija javnog mnijenja zapravo mi više i ne smeta. Ljudi kažu: 'Kako si izdržao tako dugo? Pedeset godina je jako dugo.' Znate zašto? Zato što se nikad nisam previše kompromitirao. Ja sam čovjek koji govori - ne.'

I to je istina: on je čovjek koji se ne usteže reći 'ne': odbija trendove i modne hirove s neobičnom samouvjerenošću. Rekao je 'ne' kad su svi drugi izrađivali cipele s platformom. I rekao je 'ne' kad su svi drugi radili tenisice. 'Sada imam tenisicu, ali to je kao dosadna stara cipela jer ne volim sve te lančiće i zlato i stvari koje rade moji kolege. Mrzim ih. Ove blink blink besmislice su nestale, nestale, nestale za mene već dugo vremena. Ne želim to više vidjeti. Tenisica je tenisica.'

Tijekom 1980-ih dizajnirao je cipele za modne piste – Isaac Mizrahi, Oscar de la Renta i Calvin Klein su među njegovim klijentima – nastavljajući taj dinamični duh suradnje u sadašnjem stoljeću s glazbenicom Rihannom na nizu kolekcija počevši od 2016., kao i s buntovnom, tadašnjom pariškom etiketom Vetements na nezaboravnom (i mnogo puta objavljivanom) paru satenskih čizama do struka za kolekciju S/S 2017. Nedavno je tako surađivao i s već spomenutim Birkenstockom, njemu omiljenom i navodno jedinom obućom koju nosi kod kuće.

Pokušati definirati Blahnikove dizajne znači pokušati definirati rad umjetnika koji se neprestano razvija. Svako je godišnje doba pomalo drugačije, ali sofisticirana i umjerena ravnoteža potpetice stvar je koju uvijek drži pod kontrolom. Njegov dizajn često obilježava elegantna i vitka štikla - ne previsoka - jer Blahnik inzistira na tome da je savršena visina pete za žene zapravo pet centimetara. 'Lako je hodati u njima, a još uvijek imate kretanje tijela', objašnjava. 'Ostalo su cipele iz crtića. Samo su lijepe na slici, ali ne možete hodati u njima.'

'Nisam ono što nazivate medijskom osobom ili egzibicionistom', kaže, smijući se. 'Jako sam otvoren, samo kažem ono što mislim.' Možda je Blahnikova nespretno šarmantna otvorenost, uz njegovu chic obuću, ono što ga drži u poslu više od 50 godina. Tijekom svoje karijere, 80-godišnji dizajner primio je desetak velikih nagrada, od CFDA-e do British Fashion Councila, kao i priznanje kraljice Elizabete II.

Kaže da se industrija 'totalno' promijenila otkad je on počeo s karijerom. 'Jednostavno zato što dizajneri više niti ne idu u tvornice. Šalju stvari na računalu, većina njih. Samo vam kažem da je to tužno. Staromodan sam. Još uvijek se noktima držim tradicije. Moram dirati, vidjeti i balansirati.’

Kristina Blahnik – arhitektica na čelu proslavljenog brenda cipela

Nećakinja proslavljenog dizajnera obuće i izvršna direktorica njegova luksuznog brenda Kristina Blahnik ima veliki pritisak na svojim plećima da očuva nasljeđe i vodi tvrtku naprijed. Odrasla je u butiku, smještenom niz sporednu ulicu uz King's Road u londonskom Chelseaju, igrajući se s toliko fantastičnih kreacija da bi čak i Carrie Bradshaw pozelenjela od zavisti. S diplom Cambridgea, ima iskustvo u arhitekturi i preuzela je mjesto izvršne direktorice tvrtke 2009.

Blahnikovo naslijeđe je poprilično, a njegovoj nećakinji trebalo je neko vrijeme da to shvati. Unatoč bliskosti s ujakom i majkom, Katarina Blahnik, koja je u srednjim četrdesetima i jedinica (ujak nema djece), odolijevala je obiteljskom poslu. Studirala je arhitekturu na Sveučilištu Cambridge prije nego što je u srednjim dvadesetima otvorila svoj ured. 'Moj duh voli prostor; voli predmete, voli oblike. I to je zapravo ono što još uvijek donosim u ono što sada radim', rekla je.

'Nisam se planirala pridružiti obiteljskom poslu, ali 2009. godine dogodio se splet okolnosti koje su me natjerale da krenem uzdržavati svoju obitelj. Uvijek sam pomagala tijekom ljetnih praznika i tijekom rasprodaja, naravno, i voljela sam to. Plan je bio uzeti šest mjeseci slobodno iz svoje arhitektonske prakse i uključiti se u posao – isprobati nešto novo. Ponekad zapravo ne možete objasniti zašto se stvari tako događaju, ali ja vjerujem u slučajnost i slušam ono što mi svijet govori – i evo me 13 godina kasnije.'

I prije nego što se službeno pridružila tvrtki bila je uključena u obiteljski posao. 'Kad sam imala svoju arhitektonsku praksu, uvijek sam podržavala obiteljski posao na načine na koje sam mogla. Jedan od njih je fotografiranje arhive krajem 1999. Ta je arhiva još uvijek u srcu i duši cijele tvrtke, a aktualna je i sada, 22 godine kasnije', rekla je s ponosom.

Iako njezina uloga nije bila jasno definirana na početku, naposljetku je preuzela dužnost izvršne direktorice 2013. Definirajući se kao kreativni strateg, žonglira višestrukim ulogama i pomaže u usmjeravanju obiteljskog poslovanja. Zbog toga što je arhitektica, ima iznimno oko za detalje i to možda objašnjava zašto je napravila skok s arhitekture na modu.

Za razliku od mnogih izvršnih direktora, ona igra ključnu ulogu u kreativnom procesu i razvoju svake kolekcije. Dok se nije pojavio covid, redovito je pratila svog ujaka u atelje u Italiji. 'Radila sam doista sve. Kad sam počela, bili smo šesteročlani tim, pa ste se morali uključiti kako biste učinili ono što je u to vrijeme bilo potrebno', rekla je, 'a ja to još uvijek radim.' Pod njezinim budnim okom tim je narastao na više od 80 s 20 butika i preko 300 prodavača diljem svijeta.

'Cipela je poput zgrade – ima strukturu, ima inženjering iza sebe i materijale... Sve to razumijem. I mislim da mi je to pomoglo da brže shvatim kako se izrađuju cipele, iako i dalje učim svaki dan', rekla je kroz smijeh.

Kako je Kristina usavršavala svoju ulogu, posvetila je više vremena od većine izvršnih direktora luksuznih tvrtki zagovaranju žena i raznolikosti unutar industrije. Nedavno i kao dio žirija Veuve Clicquot BOLD Woman Awards, najdugovječnije svjetske međunarodne nagrade za poslovne žene. 'U našoj industriji postoji mnogo žena kao vođa obitelji, poput obitelji Missoni, a žene koje sam upoznala tijekom deset godina, koliko sam potpuno uronjena u svijet mode, oduševile su me.'

Kristinino putovanje netipično je za modnu industriju - ni ona, ni njezina majka, ni ujak nisu studirali modu ili biznis. 'On je svoj posao izgradio isključivo iz strasti i kreativnosti – a ta je strast zračila iz njega. Kao rezultat toga, stekao je nevjerojatne prijatelje i veze. Moja je majka usmjeravala posao do temelja onoga što je danas i, opet, to nije učinjeno kroz nekakav MBA, to je učinjeno pomoću zdravog razuma. Mislim da ljudi vjerojatno pretpostavljaju da trebate imati X, Y i Z prije nego što možete doći do sljedeće faze, ali zapravo je ponekad potrebna samo doza vjere.'

Tvrtka sada proizvodi četiri ženske kolekcije svake godine, plus torbe i mušku kolekciju, a Manolo još uvijek sam skicira svaku cipelu, radeći s Kristinom da bi svaki komad doveo do realizacije.

'Manolo uvijek ide u tvornice, a onda ja idem nekoliko dana nakon njega. Hvala bogu da je tehnologija sada takva kakva jest i hvala bogu da imamo odnose s našim tvornicama kakve imamo', kaže Kristina.

Budućnost Manola Blahnika

'Predviđanje koje je moja majka imala, i još uvijek ima, jest da trebate nešto uzgajati vrlo, vrlo polako i organski, jer ako pustite da raste organski, to tada ima svoju prirodnu evoluciju', kaže Kristina za Fashionistu. 'Tijekom svojih nekoliko godina u modi, ali i više njih na ovom svijetu, uvjerila sam se da ako nešto prebrzo uzgajate, ono što brzo raste ponekad mora pasti; ne možete stalno eksponencijalno rasti, morate se stabilizirati.'

To je sada njezin zadatak, a koliko god ime Blahnik bilo omiljeno, sigurno ga nije lako održati. Moda je notorno opterećena industrija, osobito nakon krize izazvane covidom. Problemi s lancem opskrbe, nepredvidiv rast u luksuznoj ekonomiji, povećani i hitni zahtjevi za ekološki održivom praksom, vjerojatne trajne promjene u načinu na koji ljudi rade (a time se i odijevanju) - sve to dovoljno je da se bilo kojem izvršnom direktoru zavrti u glavi.

Srećom, Kristina ima nacrt koji treba slijediti i proširivati, a njegova je uspješnost već dokazana. 'Radi se o produbljivanju naših temelja, a ne o njihovu širenju; radi se o stvaranju ljepših proizvoda i, s vremenom, stvarnom slavljenju umjetnika. Želim to postići', kaže ona.

Kao dio tog pokreta, snažno usmjerenog na obrtnike, predvodila je ambiciozan projekt digitalizacije arhive brenda 2021. godine i ona sada živi na web stranici The Archives. Ondje obožavatelji mogu pronaći skice nekih od najdražih Blahnikovih cipela, fotografije s njegovim modno osviještenim prijateljima, 3D snimke nekih od njegovih najranijih dizajna i mnoštvo priča iz posljednjih 50 godina. Riječ je o ambicioznom projektu koji je pokrenula Kristina te je svaku cipelu sama fotografirala. S vremenom se to razvilo u pravi interni arhiv; kada je covid zatvorio svijet, otvorio se prostor potreban Manolu da Kristininu viziju virtualnog muzeja pretvori u stvarnost, upravo na vrijeme za obilježavanje značajne 50. obljetnice.

Naravno, marka ne može razmišljati o prošlosti, a da ne razmišlja i o budućnosti. Postoji dilema s kojom se susreće većina dizajnera: kako zadržati postojeće klijente zadovoljnima, a istovremeno privući nove potrošače, više usmjerene na trendove. Manolo svakako posluje kao svaka suvremena tvrtka, ali Kristina kaže da je to samo 'gorivo, a ne pokretač'. 'Naši pokretači su sve što nije komercijalno; radi se o ljepoti, udobnosti, skromnosti, vrijednostima, zajednici, obitelji', kaže ona. 'Uistinu vjerujem da će ljudi to osjetiti ako ste beskompromisni po tom pitanju. Oni će to osjetiti, uključit će se, stvoriti lojalnost prema tome, jer je onoliko iskreno koliko može biti. Ne radimo nešto zato što želimo dobiti, mi to radimo jer im istinski želimo izmamiti osmijeh.'

Nakon predstavljanja virtualne arhive, koja otvara mogućnost slobodnog istraživanja svijeta luksuznog postolara, od prve siluete do njegovih muza i inspiracije tijekom desetljeća, brend je sada dodao novi odjeljak: The Craft Room, a on prikazuje nevjerojatno umijeće izrade svakog poželjnog para (uključujući Hangisi, model koji voli Carrie Bradshaw). Ne samo da nudi neusporediv pogled u svijet fine izrade cipela, s osam odvojenih prostorija posvećenih određenim dijelovima postolarskog zanata – već je to i proslava svega što Manolo predstavlja, od njegovih prilagođenih procesa do prepoznatljive čipke i kopči.

'Cijelo to iskustvo velika je zahvala obrtnicima s kojima radim u tvornicama. Nevjerojatno blisko surađujem sa svim tim divnim obrtnicima, i to već gotovo 35 godina. Zanatstvo im je u krvi, prenosi se generacijama. Craft Room slavi njihov rad i nadam se da pokazuje da ne bih bio tu gdje jesam bez njihovih čarobnih ruku. Također, činjenica da je online znači da to svatko može vidjeti s bilo kojeg mjesta na svijetu. Kako uzbudljivo!' kaže 80-godišnji dizajner.

Novitet je i jačanje muške kolekcije. 'Zapravo, povijest muške obuće duža je od povijesti ženske obuće Manola Blahnika. Rekao mi je da su jedne od njegovih prvih cipela bila one po imenu Hockney, elegantne i na vezanje te s vrlo, vrlo debelim đonom od kremaste gume. Zatim je na tom kalupu napravio čizme. Potom je napravio i svoje prve ženske cipele - ali bile su inspirirane modelom Hockney', kaže Kristina.

Blahnikova pozornost bila je usmjerena na žensku obuću jer je mogao biti kreativniji, širi; mogućnosti su bile neograničene. Ali sada su se granice poprilično proširile. 'Godine 2018. odlučili smo otvoriti prvu namjensku trgovinu za muškarce pored naše trgovine za žene u Burlington Arcadeu u Londonu. I tada smo pregledali našu mušku kolekciju i naše arhive, sve to rastavili i ponovno izgradili za modernog muškarca. Zatim smo otvorili trgovine u Japanu i Parizu', ističe Kristina.

Investicijski brend

'Mislim da je jako važno znati tko smo i čemu uvijek težimo biti: ne pokušavamo biti moderni, već pokušavamo biti nešto što je relevantno za prošlost, sadašnjost i budućnost, a da nije prolazno. Vidimo se kao bezvremenski investicijski brend. Osobno ne želim kupiti nešto što bih vrlo brzo odbacila jer to nije bio promišljen izbor. Želim da nekome možemo ponuditi nešto što je za 10, 15, 20 godina još uvijek relevantno za njega i njegovu garderobu. Puno ulažemo u ono što radimo jer, budući da sam bivša arhitektica, vjerujem da što više energije uložite u nešto poput izgradnje katedrale, koja je trajala stotinu godina, vjerojatnije je da će to opstati narednih tisuću godina nego nešto za čiju je izradu trebalo tjedan dana i vjerojatno nije toliko stabilno', objašnjava Kristina.

'Ovo čemu sada svjedočimo svojevrsna je renesansa klasike i tradicionalne obuće, jer svi imaju puno tenisica. Ali sada sve ide. Sve možete miješati sa svime. I to je ono što smatram jako zanimljivim jer je sposobnost stvaranja vlastitog identiteta sada mnogo značajnija nego što je prije bila. Ne morate se obvezati na odijelo, kravatu i oksfordice. To više ne postoji. Ta su pravila ponovno napisana', ističe i nastavlja u svom stilu: 'Cipele su u mom DNK-u. Moja majka ih je voljela, moj otac također. Uvijek sam bila okružena lijepom obućom. Ipak, moja je karijera bila slučajnost.'

Iako se Kristina u obiteljskoj tvrtki itekako snašla, Manolo još uvijek ostaje srce i duša brenda.

'Radoholičar sam i u poslu sam non-stop. Ne mogu prihvatiti pomisao na mirovinu. Nikada mi neće dosaditi stvaranje, nikada neću prestati istraživati nove stvari. Sjediti na sofi, gledati TV i jesti čips? Zvuči pakleno dosadno', zaključuje 80-godišnji dizajner koji danas živi između Batha i doma svoje obitelji na Kanarskim otocima.