Restorani brze hrane uvelike iskorištavaju ljudsku želju i sklonost praktičnosti. Prema rezultatima istraživanja provedenog u SAD-u 2006., NPD Group, bivši National Purchase Diary, Amerikanci, kada je hrana u pitanju, vrlo često više cijene praktičnost nego zdravlje. To zapravo znači da ćemo svjesno radije potrošiti novac na hranu koju je lako pripremiti te koja je u pravilu prepuna masnoća, sve dok je ukusna i lako ju je konzumirati.

Stoga ni ne čudi kako su upravo jednostavnost i praktičnost jedne od važnijih stavki kada se radi o oblikovanju i pakiranju brze hrane. Praktična pakiranja brze hrane čine se gotovo neodoljivima u navali gladi i nedostatku vremena. Osim toga, veliku ulogu igra i sam oblik naručivanja prilikom kojega se hrana dobiva izravno u ruke spremna za konzumaciju, ali i nezaobilazni i popularni 'drive-in' koji omogućuje naručivanje bez izlaska iz automobila.

No restorani brze hrane ne samo da udovoljavaju prirodnoj ljudskoj želji za praktičnošću, već je u velikoj mjeri i potiču. Niz studija iz područja socijalne psihologije koje je nedavno sažeo New York Times, otkrile su kako samo pomišljanje za fast food restorane ljude čini ubrzanijima i nestrpljivijima te se slabije mogu oduprijeti želji da uživaju u okusu te hrane, piše Huffington Post. 'Sveprisutnost brze hrane nesumnjivo je potaknuta potražnjom za instant zadovoljenjem, to također može imati utjecaj na poticanje nestrpljivosti, i to ne samo po pitanju hrane, već i u brojnim drugim aspektima života', naveo je jedan od autora studije.

Restorani brze hrane također koriste 'marketing mirisa' kako bi zagolicali osjetila potrošača i učinili svoj proizvod neodoljivim. Razmislite, jeste li ikada, nakon što ste osjetili miris prženih krumpirića ili hamburgera, jednostavno ušetali kroz vrata fast fooda i odjednom se našli pred pultom za naručivanje? E, pa u upravo u tom trenutku nos vam je postao žrtvom jako dobrog marketinškog trika.

Brojne pekarnice na primjer pećnice drže vrlo blizu vrata kako bi se miris širio i privlačio potencijalne kupce. Također se ispuštaju i umjetne arome unutar restorana i prodavaonica kako bi mjesto uvijek mirisalo po hrani. Na primjer, kako prenosi Wall Street Journal, američke pekarnice u satima najveće prodaje kruha emitiraju umjetno stvoren miris svježe pečenog kruha kako bi se privuklo što više kupaca.

Fast food tvrtke također jako dobro znaju kakav vokabular koristiti kako bi kupcima doslovce izazvali rast zazubica, ali kako bi im unaprijed rekli što trebaju osjećati dok jedu brzu hranu. Tako se na primjer hamburgeri uvijek opisuju sočnim, pa potrošači dok jedu u pravilu misle: 'Kako je ovaj hamburger sočan!' Kako bi bio što privlačniji, stvarni okus hrane uvijek treba malo 'uljepšati', a stručnjaci tvrde kako opis hrane uvelike može utjecati na ono što kupci osjećaju dok je jedu. Naime, podsvjesno 'su obučeni' da vjeruju okusu hrane koju još nisu ni probali.

Ni izbor boja određenog brenda fast food restorana nije slučajan. Naime, uvijek se odabiru one boje koje potiču apetit. Fast food restorani razlikuju se po sloganima, maskotama i eventualno menijima, no zanimljivo je da prilikom brendiranja koriste identičnu shemu boja. Istraživanja su pokazala kako tople boje, poput žute, narančaste i crvene aktiviraju osjećaj gladi i privlače pozornost. Crvena boja najčešće se pojavljuje na logotipovima brojnih fast food restorana, a ljudski mozak podsvjesno povezuju crvenu boju s dostupnošću i nečime što želimo odmah, što je ujedno i jedno od glavnih obilježja brze hrane.

Fast food restorani većinom se oglašavaju na velikim plakatima koje je teško ne primijetiti, a nakon toga pomisao na sočan hamburger ili hrskave, slane krumpiriće gotovo je nemoguće izbaciti iz glave. Studijom, koju je prošle godine obavilo Sveučilište UCLA u časopisu BMC Public Health, otkrivena je povezanost između reklamiranja na otvorenim prostorima i povećane vjerojatnosti šanse za pretilošću. Premda studija ne zaključuje kako te uočljive reklame uzrokuju pretilost, znanstvenici sugeriraju kako postoji povezanost između oglašavanja na otvorenom i konzumacije brze hrane.

Ciljana potrošačka skupina lanaca fast food restorana najčešće su djeca, a upravo česta konzumacija brze hrane može utjecati na njihove prehrambene navike i preferencije. Istraživanje Yale Rudd Centera otkrilo je kako su djeca u SAD-u samo prošle godine svakodnevno bila izložena prosječno 13,1 oglasu za hranu, a od tih oglasa većina je bila upravo za brzu hranu. Kako pokazuje isto to izvješće, tijekom proteklih šest godina, smanjila se izloženost djece reklamama za zdravu hranu, a povećala izloženost reklamama za brzu hranu. Studija iz 2012. tako je pokazala kako su djeca koja napamet znaju televizijske reklame za lance brze hrane izložena većem riziku pretilosti.

No lanci brze hrane oglašavaju se i putem interneta te društvenih mreža na kojima današnja djeca provode puno vremena. Lanci brze hrane idu i korak dalje pa tako u svoju ponudu uvrštavaju igračke i poklone koje stvaraju emocionalnu vezu potrošača s brendom – potiče se vjernost brendu, pa tako djeca, kada odrastu, nastavit će u isti taj lanac fast food restorana dovoditi i svoju obitelj pa se vjernost produbljuje i na nekoliko generacija.