Jonathan Anderson – jedan od najcjenjenijih britanskih dizajnera u industriji - neumorna je sila kreativnosti i ponovnog pronalaženja u vrijeme u kojem to modi najviše treba. Od ranih početaka najavljivan kao vrlo originalan talent, otkako je 2013. imenovan kreativnim direktorom luksuzne španjolske kuće Loewe, pokazao je profinjeniji pogled na svoju neobičnu estetiku, a 2015. nagrađen je kao dizajner ženske i muške odjeće na dodjeli British Fashion Awards.

Iako mu je početak bio težak, uključujući pokušaj razvoja karijere u smjeru glume, otkada je hrabro zaplovio modnim vodama, privlači veliku pažnju. Kao kreativni direktor Loewea i JW Andersona pokrenuo je mušku modu dajući joj novu putanju i razvijajući svoju jedinstvenu sposobnost ponovnog otkrivanja. U trenutku u kojem su se industrijski trendovi okrenuli beskrajno ponavljajućim proizvodima, Anderson je uživao u neobičnostima odijevanja te je imao niz senzacionalnih revija iskoristivši u potpunosti svoj zavodljiv i nov stav prema muškoj i ženskoj odjeći.

Zahvaljujući njemu Loewe je ove godine pretekao Miu Miu i Pradu te vratio titulu najpopularnijeg brenda na svijetu. Pod Andersonovim kreativnim vodstvom (a u svibnju je preuzeo ulogu počasnog supredsjedatelja na Met Gali) brend je izbrusio svoje kodove kreativnosti, zanata i izgradnje kulture.

Prošlog kvartala Loewe je tako bio sponzor Met Gale, lansirao je novu kolekciju iz uspješne linije Paula’s Ibiza, predstavio kolekciju muške odjeće za novu sezonu proljeće/ljeto u Parizu, izbacio kolekciju Pride capsule i odjenuo glumačke zvijezde poput Zendaye, Ayo Edebiri i Jonathana Baileyja.

Početak prikazivanja filma 'Challengers', a kostime glumaca dizajnirao je Anderson te su odabrani artikli dostupni za kupnju preko Loewea, uskladilo je španjolski brend s kulturnim trenutkom visokog profila. I, što je ključno, želja modnih konzumenata za proizvodima s potpisom tog brenda značajno je porasla.

Anderson nakon toga nije uzeo predah. Dapače, još je dublje prionuo poslu, miješajući modu i umjetnost te neprestano dozirano šokirajući i izazivajući javnost. No, baš kao i svi veliki umjetnici, bez obzira na uspjeh, poprilično je kritičan i sklon samopropitivanju.

Nadmašivanje samoga sebe

Anderson se nalazio na setu talijanskog filma kada je počeo sve preispitivati. Bilo je proljeće 2023. i gledao je u monitor u filmskom studiju Cinecitta u predgrađu Rima, gdje su on i redatelj Luca Guadagnino radili na adaptaciji 'Queera', autobiografskog romana Williama S. Burroughsa, napisanog 1950-ih, ali objavljenog tri desetljeća kasnije. Anderson je nadgledao kostime, a prijatelji su prije zajedno radili i na Guadagninovu filmu 'Challengers' (2024.) o ljubavnom trokutu smještenom u svijet natjecateljskog tenisa. No njihova druga suradnja, koja prati gej američkog iseljenika, kojeg glumi Daniel Craig, kako sredinom stoljeća odlazi iz Mexico Cityja u ekvadorsku džunglu u potrazi za drogom ayahuascom, bila je ambicioznija, zahtijevajući vintage odjeću za stotine glumaca i statista.

Dok su pregledavali snimku, Anderson, koji je ušao u kadar da popravi nešto na Craigovu kostimu, shvatio je da je snimljen na ekranu. Uznemirilo ga je ono što je vidio. 'Čudovište' s raščupanom plavom kosom zamijenilo je nestašnog mladića raščupane plave kose koji je pokrenuo svoj brend 2008. sa svega 23 godine. Ali nije se radilo samo o tome da je izgledao drugačije: bio je toliko zaposlen da je izgubio pojam o vremenu. 'Pitao sam se tko je ta osoba?' prisjeća se za New York Times svog razmišljanja. 'Što sam radio u proteklih 10 godina?'

Sjedeći u svojoj kući u istočnom Londonu, u četvrti Hackney, Anderson kaže: 'Toliko si zauzet nadmašivanjem samoga sebe da ne shvaćaš što si učinio.' Iako je srdačan i sklon našaliti se na svoj račun, ostavlja dojam da je uvijek barem malo napet. 'Kad stalno radiš, na kraju postaneš ovisan o sljedećoj reviji', objašnjava i dodaje: 'Toliko si zauzet nadmašivanjem samoga sebe da ne shvaćaš što si učinio. Pokušavaš biti normalna osoba, a ljudi očekuju da si cijelo vrijeme sretan i kreativan. Ali ponekad to jednostavno nisam.'

Andersonov nemir trenutno se čini intenzivnim, možda zato ove godine navršava 40 godina ili zato što, unatoč tome što ima više od nekoliko strahova, ono što ga najviše plaši je osjećaj izloženosti, kao da su svi pogledi usmjereni u njegovu smjeru. 'Više sam voajer', kaže. 'Nikada nisam želio biti u stilu - evo me!' Pa ipak, posljednjih nekoliko godina bilo je teško izbjeći čuti njegovo ili Loeweovo ime, a koje donedavno većina ljudi vjerojatno nije mogla izgovoriti. (Brend je čak 2018. objavio video u kojem se modeli trude i pokušavaju izgovoriti njegov naziv; 'Kaže se 'Lo-WEH-vay', kaže glumac i redatelj Dan Levy svojoj kolegici Aubrey Plazi u tom promotivnom kratkom filmu.)

U veljači prošle godine Anderson je u motelu u pustinji Arizone odijevao Rihannu za njezin nastup u poluvremenu Super Bowla. Pjevačica, koja je tom prigodom objavila da je drugi put trudna, nosila je crveni Loeweov kombinezon i kožni korzet nalik oklopu. Nekoliko mjeseci kasnije Beyoncé je započela svoju svjetsku turneju u naručenom Loeweovom bodiju ukrašenom strateški postavljenim rukama sa šljokicama. Prošlog proljeća promo turneja filma 'Challengers' bila je poput duge modne revije s troje glavnih glumaca - Mikeom Faistom, Joshom O'Connorom i Zendayom - koji su nosili Loeweovu odjeću, uključujući, u Zendayinom slučaju, cipele izrađene od 3D tiskane teniske loptice. 'Glumci su čudni ljudi na dobar način', kaže Anderson, a i sam je pokušao postati jedan od njih.

Isto bi se moglo reći za njegovu odjeću. Dok su neki dizajneri postali poznati po tome što su predstavili novu siluetu ili se dočepali prepoznatljivog izgleda, a zatim pronašli bezbroj načina da to ponove, Anderson ima reputaciju značajnije nepredvidljivosti. Svakom kolekcijom ili dodaje novi sloj postojećoj ideji (mrežasta slip haljina s motivom balona jedne sezone; cipele od pravih balona sljedeće) ili je potpuno odbacuje. Njegov pogled na modu nije baš teatralan - neki odjevni predmeti mogu biti prilično suptilni - ali njegova odjeća obično dolazi s elementom izvedbe. Kako kaže glumica Greta Lee, koja se pojavila u više Loeweovih kampanja, Andersonove kreacije imaju način da aktiviraju 'uzvišenu verziju vaše suštine'.

Najbolji živući modni dizajner na svijetu

Od ranih početaka međunarodno najavljen kao vrlo originalan talent, Anderson i njegov odnos prema modi mogu se gledati kao neka vrsta izvedbe: na kraju revije, kada izađe nakloniti se, uvijek je spuštene glave i spuštenih ramena, gotovo kao da je bio prisiljen primiti pljesak. Jednom prilikom rekao je da su dizajneri 'na neki način biblijski omraženi', a njegov pogled na cijelu industriju može se činiti jednako turobnim, čak i ako to izjavljuje radi efekta: časopisi koji su nekoć imali snažan utjecaj u sve većoj mjeri su irelevantni, stručnost je davno umrla, sve je generičko. Ali umjesto da ga to obeshrabri, samo ga tjera da se jače bori. 'Osjećam se kao da smo u ovom nevjerojatnom trenutku u kojem će preživjeti najjači', kaže.

Njegova je ambicija jasna: odlučan je postati najbolji živući modni dizajner na svijetu. Ono što je ponekad nejasnije je zašto on to želi. 'Siguran sam da bi ljudi rekli da sam arogantan', kaže. Njegovi ciljevi su, međutim, jednostavni i praktični. 'Prodaja torbi mora doći ovamo, trgovine moraju biti ovakve. Ali to su samo akcije', kaže. 'Velika stvar leži u pitanju što time kreativno dobivam.' Drugo pitanje moglo bi glasiti - koliko dugo on to može održavati?

Andersonova posljednja modna revija bila je i više nego uspješna. Jedan od trojice modnih kritičara kojima posvećuje veliku pažnju ocijenio ju je 'sjajnom' i 'inspirativnom'. No njega to ne smiruje. Prije pandemije letio bi u Miami ili Argentinu nakon posljednjeg nastupa u sezoni, a ove godine boravio je u Parizu s dečkom, katalonskim umjetnikom Polom Angladom (33), s kojim često surađuje, podliježući onome što opisuje kao neverbalne 'spirale smrti'. Kada bi neki od njegovih kolega dizajnera dobili slične pohvale za rad koji Anderson vidi kao inferioran u odnosu na njegov, to bi ga razbjesnilo, kao da je odobrenje besmisleno kad nije namijenjeno samo njemu.

Koliko god bio ispunjen energijom nakon pobjede, osjeća se kao da nema koga nadmašiti. 'Gledam i nema ničega', kaže. Kada se to dogodi, sam stvara svoje izazove. Za 'Queer', primjerice, odlučio je da će glumci nositi gotovo isključivo vintage odjeću iz 1940-ih i 50-ih. Nekoliko puta Anderson je bio i ljubomoran na tuđi rad, primjerice 2021., kada je Demna Gvasalia, provokativni kreativni direktor Balenciage, izašao sa svojom prvom couture kolekcijom. 'Mislio sam da je to revolucionarno u smislu proporcija, siluete, nostalgije i nenostalgije te tjeskobe', kaže, 'i toga što bi couture mogao značiti.'

Andrew Webster, Andersonov stari prijatelj i direktor imidža robne marke u JW Andersonu, kaže: 'Jonathan je previše zaposlen, do te mjere da, čak i ako smo svi umorni i iscrpljeni, on kaže: 'Imam drugu ideju.'' Za razliku od mnogih pripadnika njegove generacije, on ne osjeća grižnju savjesti govoreći o tuđim naporima u uredu. Više puta je prekinuo sastanak dizajna kako bi timu rekao da je 'sve katastrofa'; također je poznat po brisanju postova na društvenim mrežama i cijelih kampanja. Francuski stilist Benjamin Bruno, jedan od njegovih najpouzdanijih kreativnih partnera, priznaje da su tijekom godina imali neke 'iznimno vatrene i dramatične' nesuglasice. 'Ako se ne svađate', kaže Bruno, 'znači da vas nije briga.'

Svake godine Anderson izdaje ukupno osam kolekcija za Loewe i JW Anderson, putujući između Pariza i Londona. Iako je rijetkost to da dizajner koji vodi tvrtku veličine Loewea i dalje ima vlastiti brend s potpuno realiziranim identitetom i bazom obožavatelja - Anthony Vaccarello ugasio je svoj nakon što je 2016. angažiran u Saint Laurentu, pokojni Virgil Abloh zadržao je Off-White nakon svog imenovanja u Louis Vuittonu, ali ondje nije dizajnirao žensku odjeću - no Anderson tretira JW Anderson kao neku vrstu kreativnog laboratorija.

Ako je Loewe ekscentričan i nepredvidiv, JW Anderson može odavati dojam naprosto nepostojanog. Iste godine u kojoj je Loeweova haljina strukturirana u obliku automobila, upravljači BMX-a i polomljeni skejtbordi uklopljeni su u majice i džempere JW Andersona. 'Ovo je netko tko ima nešto prilično hrabro reći', prisjeća se Matthieu Blazy, kreativni direktor Bottega Venete, svog razmišljanja nakon što je prisustvovao jednoj od Andersonovih revija. 'Ako stvarno želite pomaknuti granice odijevanja', kaže Anderson, 'morate biti malo opsesivni.'

Dobar posao u Loeweu

Prošlo je nešto više od desetljeća otkako je LVMH angažirao Andersona da oživi Loewe, modnu kuću osnovanu u Madridu 1846. godine kao kolektiv za izradu kože. Kada je francuski konglomerat, koji također ima udio u JW Andersonu, u potpunosti preuzeo Loewe 1996., odjeća je bila odgovorna za oko 10 posto prodaje, a ona se kretala na razini oko 200 milijuna dolara. Tijekom četiri godine, počevši od 1997., američki dizajner Narciso Rodriguez repozicionirao ju je kao konfekcijsku marku, isporučujući jednostavnu odjeću koja se može prodati. Kasnije će britanski dizajner Stuart Vevers fokus tvrtke vratiti na torbe. Dakle, za razliku od Saint Laurenta ili Guccija - gdje bi, neki su nagađali, Anderson jednog dana mogao završiti - Loewe je bio nešto poput prazne ploče.

Nije bilo previše nasljeđa kojeg bi se trebalo pridržavati, a on je počeo voditi brend kao da vodi eksperimentalnu galeriju, prezentirajući kupcima stvari za koje nisu znali da ih žele i koje nisu mogli sasvim razumjeti. Njegova debitantska ženska kolekcija, održana u vrtu skulptura koji je dizajnirao Isamu Noguchi izvan sjedišta UNESCO-a u Parizu u lipnju 2014., sadržavala je široke kožne hlače u blijedoplavoj i jarkožutoj boji, makrame topove otvorenih leđa i majice od lateksa s motivom divlje patke.

U narednim godinama postao je neobičan iluzionist, proizvodeći trompe l'oeil odjevne predmete i ugrađujući iznenađujuće materijale - od kistova za šminku do poklopaca za odvode - koji se mogu činiti gotovo poput lukavih poteza ili, kako je jedan kritičar rekao, 'definitivno normalne stvari učinio je nenormalnim'. Na ženskoj reviji u proljeće 2016. poslao je modele u hlačama prekrivenim krhotinama zrcalnog stakla, a njegova ženska kolekcija za proljeće 2023. uključivala je haljine sa steznicima u obliku cvijeta anturija. Njegovi interesi, koji se prezentiraju kroz svaki odjevni predmet, posve su raznoliki. 'Problem sa svijetom', kaže Anderson, 'jest da postoji toliko mnogo stvari koje treba otkriti.'

Desetljeće kasnije transformirao je nekada uspavan španjolski brend u jedan od najbučnijih i najinovativnijih modnih strojeva za reklamiranje – kao stvoren za kreiranje memeova, savršen za crveni tepih. Anderson pomoću Loewea oblikuje modni diskurs više nego možda bilo koji drugi dizajner njegove generacije. Ipak, neka odjeća potpuno je iskakala iz tog koncepta – modeli su teško hodali u kratkim hlačama od plastike, a jedna od haljina do poda, probušena na vratu golemom šivaćom iglom, više je nalikovala izazovu nego odjeći - ali ne može se poreći da ima zaigranosti u njoj.

Prema Andersonu, Loewe je sada posao vrijedan otprilike dvije milijarde dolara. On to želi povećati na tri milijarde. A o tome pitanju kaže: 'To je stvarno američki od mene.'

U svojoj sposobnosti da izrađuje odjeću koja je i avangardna i komercijalna ima nešto zajedničko s Rei Kawakubo, japanskom dizajnericom iz Comme des Garçonsa. Pieter Mulier, belgijski kreativni direktor brenda Alaïa, kaže da dvoje dizajnera dijeli osjećaj skromnosti. 'Javnost ne zna mnogo o Jonathanovu privatnom životu', kaže Mulier, koji živi blizu njega u Parizu. 'I mislim da je to puno respektabilnije od, recimo, starije generacije dizajnera, a koji su bili gotovo jednako veliki kao brendovi za koje su radili.'

Opisujući svoj prvi dojam o Andersonu, Greta Lee kaže: 'Ovo zvuči pomalo uvredljivo, ali on je bio tako normalan.' Odjeven uvijek u traperice i majicu kratkih rukava, Lee njegov izgled uspoređuje sa 'zgodnim frajerom iz bratstva s koledža na Srednjem zapadu. On nije jedan od onih povučenih umjetnika koji su zavučeni u vlastitu špilju.'

Škotski stilist Joe McKenna, rani pobornik Andersonova rada, kaže: 'Njegova odjeća nije ponavljala ideju, ali vjerovali ste da je nastala od iste ruke kao i prethodne kolekcije koje ste vidjeli. Pomalo poput Miuccie Prade, on neprestano prekapa po vlastitoj arhivi kako bi izvukao nove stvari.' Također poput Prade, njegove herojke i bivše poslodavke, više ga zanima istraživanje različitih materijala i tehnika izrade nego stvaranje još jedne lijepe haljine. Je li odjevni predmet laskav, često nije bitno. Dapače, potiče se nezgrapnost, a nekad je čak i cilj. 'Nekim je ljudima njihova droga ideja kontinuiteta', kaže on. 'Ali to nije moja droga. Imamo torbe za to.'

A činjenica je da ne može svatko obući salonke s potpeticom u obliku napuknutog jajeta (proljeće 2022.) ili kaput i cipele iz kojih niče živa trava (proljeće 2023.), no Anderson također dizajnira za klijente koji nisu baš tako hrabri: Loewe Puzzle, torbica predstavljena 2014. šivanjem geometrijskih komada kože nalik slagalici, postala je odgovor brenda na Hermèsovu Birkin ili Fendijevu Baguette, a 2022. podstavljena Loeweova bomber jakna rasprodana je nakon što je Kendall Jenner objavila fotografiju na kojoj nosi model u zelenoj boji. Malo je dizajnera koji mogu tako vješto iskorištavati internet: prošlog lipnja, nekoliko dana nakon što je netko na društvenim mrežama opisao rajčicu 'tako Loewe', Anderson je otkrio crvenu kožnu torbicu koja je izgledala vrlo slično tom povrću. Godine 2022., noć prije izlaska njezina albuma 'Crash', Charli XCX fotografirana je kako nosi JW Anderson Bumper, pravokutnu torbu obrubljenu cjevastom podstavom, a dva mjeseca kasnije postala je zaštitno lice tog modnog dodatka. 'Razlog za to što je u stanju privući sve te različite kreativne ljude', kaže Greta Lee, 'u tome je što je on jedan od njih.'

Ispreplitanje mode i umjetnosti

Dizajneri imaju dugu povijest suradnje s umjetnicima, ali ono što razlikuje Andersona, koji se identificira kao snob, od nekih njegovih vršnjaka to je što je istinski znatiželjan po pitanju predmeta i drugih oblika umjetnosti te duboko upoznat s referencama koje koristi u svom radu.

Kao kompulzivan kolekcionar umjetnina pokraj svog kreveta u Londonu drži portret čovjeka koji sjedi na stolcu, rad američkog fotografa Petera Hujara iz sredine 20. stoljeća, kao i velik izbor drugih umjetnina - od kojih su mnoga djela gej umjetnika, uključujući fotografije muških aktova iz 1940-ih Georgea Platta Lynesa te skulpturu od voska i čelika Paula Theka iz 1960-ih, koja podsjeća na komade mesa.

Tijekom godina reinterpretirao je radove drugih podcijenjenih ili zanemarenih homoseksualnih umjetnika, uključujući Joea Brainarda, neformalnog člana njujorške škole 1960-ih, čiji su kolaži maćuhica otisnuti na košulje i utkani u kardigane u Loeweovoj kolekciji za muškarce za jesen 2021.; homoerotskog finskog ilustratora Toma od Finske te američkog umjetnika i aktivista u borbi protiv AIDS-a, Davida Wojnarowicza, koji je umro od te bolesti 1992. i čiji je rad, uključujući 'Untitled (One Day This Kid... )', prenamijenjen za clutch torbu i custom odijelo s balon rukavima, a koje je nosio Dan Levy na Met Gali 2021., te godine posvećenoj američkoj modi.

A 2016. Anderson, koji je također povjerenik u odboru londonskog Victoria and Albert Museuma, otvorio je Loewe Foundation Craft Prize, godišnju nagradu kojom se prepoznaje izvrsnost među keramičarima, tekstilnim umjetnicima i drugim proizvođačima.

Cinično čitanje Andersonova rada moglo bi ga optužiti za kulturni vampirizam: pozicionirajući se uz bok velikim umjetnicima u povijesti, on čini to da se njegov rad čini još subverzivnijim. Ali postoji delikatnost u njegovu pristupu; malo dizajnera, ako ih ima, zna dovoljno da izazovu umjetnike s kojima rade da isprobaju nešto novo.

Tako je 82-godišnja američka umjetnica Lynda Benglis, poznata po svojim voštanim slikama i skulpturama od lijevanog lateksa - čije su masivne fontane dominirale setom proljetne Loeweove muške revije 2024. - na kraju dizajnirala nakit za brend. Umjetnik iz Los Angelesa Richard Hawkins (63), čiji kolaži mladih srcolomaca, često okrvavljenih ili seksualiziranih, ukrašavaju trenirke, kožne torbe s perlama i pletene tunike za Loeweovu mušku kolekciju za jesen 2024., bio je skeptičan kada su ga zamolili za suradnju. Brinuo se, kaže, da će se njegov posao svesti na 'šalice za kavu i podloge za miš'. Umjesto toga, Anderson je dodao još jednu dimenziju Hawkinsovu pin-up svemiru, pozvavši umjetnika da izradi videoradove u kojima glume glumci poput Jamieja Dornana i Manua Riosa.

Snalažljiv oportunist

Na neki način Anderson je odgajan da pobjeđuje. Rođen je 1984. u Magherafeltu, malom gradu u Sjevernoj Irskoj, tijekom Sjevernoirskog sukoba (engl. The Troubles) od kasnih 1960-ih do 1998. između većinom protestantskih unionista, koji su željeli da Sjeverna Irska ostane dijelom Ujedinjenog Kraljevstva, i uglavnom rimokatoličkih nacionalista, koji su se željeli odcijepiti. Njegova majka Heather predavala je engleski u srednjoj školi, a njegov otac Willie bio je ragbi zvijezda. Prije odlaska u školu Anderson bi provjeravao ima li bombi ispod auta. 'Imao sam toliko sreće što sam odrastao u tome jer zbog toga shvatite da možete izgubiti sve u tren oka', kaže.

Ima starijeg brata Thomasa, sada operativnog direktora JW Andersona, i mlađu sestru Chloe, a kao tinejdžer bi kopao po policama lokalne robne kuće u potrazi za zalihama Jean-Paula Gaultiera. 'U Irskoj je ideja o isticanju vrlo neobična stvar', kaže, no ipak pripada dugom nizu ekscentrika koji su u njoj odrasli, poput Oscara Wildea i Francisa Bacona, proganjanih ili zatvorenih zbog toga što su homoseksualci. Naučio je svoju duhovitost upotrebljavati kao oružje. 'Ponekad možete razmišljati o tome koliko je neka zemlja nevjerojatna samo ako izađete iz nje', kaže.

S 18 godina preselio se na nekoliko godina u Washington, D.C., kako bi studirao na Studio Acting Conservatoryju. Iako su mu roditelji pružali podršku, sjeća se da su mu govorili: 'Radi što želiš. Samo nemoj trošiti novac koji nemaš.' U Sjevernoj Irskoj Anderson je bio pomalo usamljenik, ali u Dupont Circleu, gej četvrti u kojoj je živio u podrumu gradske kuće u stilu Georgea Stumpfa, osjećao se kao da su mu svi najbolji prijatelji. Umjesto da se usredotoči na usavršavanje glume kao vještine, Anderson kaže: 'To je doslovno bilo u stilu 'Girl Gone Wild'.' Tjedan dana nakon što je bio tamo, počeo je piti i pušiti. Jednom je prilikom otišao na zabavu u Baltimore na, kako je mislio, jednu noć, a tek je poslije shvatio da su prošla tri dana. 'Od pristojnog djeteta postao sam mentalni slučaj', kaže.

Nekoliko godina kasnije, ostavši bez novca, vratio se u Irsku. Preselio se u unajmljeni stan u Dublinu s ocem Williejem, a koji je putovao trenirajući ragbi tim Leinster. Dobio je posao kao prodajni suradnik na odjelu muške odjeće u robnoj kući u uzbudljivo vrijeme u muškoj modi: Tom Ford udvostručio je loš glamur za Gucci, a Hedi Slimane predlagao je novu supermršavu siluetu u Dior Hommeu. Nakon posla Anderson bi posudio odjeću kako bi je nosio u izlasku u klubu i nadao se da je nitko slučajno neće propaliti cigaretom.

Naposljetku, kada je sjaj kasnih noćnih izlazaka izblijedio, sastavio je ono što naziva 'čudnim moodboardom stvari' i prijavio se na razna sveučilišta. Jedina škola koja ga je prihvatila bila je London College of Fashion. Između predavanja radio je kao visual merchandiser, stručnjak koji se brine o vizualnom aspektu prodajnih prostora kako bi privukao ljude i potaknuo ih na kupnju, pod Manuelom Pavesi, bliskom prijateljicom Miuccie Prade i njezinom kolegicom od povjerenja u toj modnoj kući. Pavesi, koja je preminula 2015., voljela je nositi pidžame s dijamantima; znajući to, Anderson je na intervju stigao u vintage kućnoj haljini koju je odrezao iznad koljena – 'gotovo droljasto', kaže Webster, koji će postati njegov menadžer u Pradi – a ispod nje nosio je uske Diorove traperice i Pradine čizme.

Kad su jednog dana radili na izlogu, prisjeća se Webster, Anderson je nestao; kasnije ga je pronašao na ulici u dugom kaputu, prekrivenom dodacima koje je on dizajnirao, kako se slika za časopis i-D. 'Jonathan je uvijek bio pomalo oportunist, zaista', kaže Webster, dodajući: 'Ima tu sposobnost da vas uvuče u svoju orbitu, a ponekad niste baš sigurni kako ste tamo dospjeli, ali ste u tome.'

Stvari su bile znatno jednostavnije kada je s Benjaminom Brunom sjedio na podu svog londonskog studija kasno u noć, konstruirajući ono što Bruno naziva 'duhovima odjeće' sa što više uzoraka tkanine koliko su si mogli priuštiti. Njegov je entuzijazam bio toliko zarazan i tako naivan da ste mu mogli reći samo da', kaže. 'Postojala je ta vrsta mladenačke nade koju imaš kad ne znaš previše toga o životu.'

Nakon desetljeća provedenog u Loeweu, Anderson je naučio neke teške lekcije. 'Ništa nikada neće biti dovoljno dobro', kaže, zvučeći poput beskompromisnog umjetnika. 'Prilično je usamljeno raditi dva posla u dvije različite zemlje svaki tjedan 10 godina.' Ipak, ideja odustajanja od mode čini se jednako nemogućom. Taj je posao bio sredstvo za sva njegova dosadašnja kreativna istraživanja i suradnje. Proizvod može biti odjeća, ali poanta je ipak u zanatu.

Anderson će u Parizu dodijeliti Loewe Foundation Craft Prize 2024 pobjedniku. Zatim će predstaviti svoju najnoviju suradnju s brendom On, a nedugo nakon toga i nove kolekcije muške odjeće za JW Anderson i Loewe. Osim toga, tu je nova Loeweova kampanja s Craigom i Starkey u glavnim ulogama – uz press turneju 'Queera' – a koja bi mogla biti čak i veća od one za 'Challengers'. Dok prolazi kroz svoj raspored, slutnja nečega preplavljuje mu lice. 'Pokušavaš biti i sin, i brat, i dečko, a želiš biti fina osoba', kaže, dodajući da izvodi vježbe disanja kad je pod stresom. Tada mu se licem razlije veliki dječački osmijeh. 'Nikad se u životu nisam tako zabavljao.'