Malo koje cvijeće toliko oduševljava predivnim cvjetovima poput ljiljana. Svojim jarkim, efektnim bojama izgled svakog vrta podižu na višu razinu, a njihov aromatičan, slatkast miris kao da nas tjera da u svojem dvorištu provodimo još više vremena.

Orijentalni i azijski ljiljani

Postoje dvije glavne vrste ljiljana koje se uzgajaju: orijentalni ljiljani i azijski ljiljani. Orijentalni ljiljani obično imaju velike, mirisne ružičaste cvjetove i najbolje uspijevaju u kiselim tlima, pa se preporučuje njihovo uzgajanje u posudama s kiselkastim kompostom.

Azijski ljiljani dolaze u širokoj paleti boja, uključujući žutu, narančastu, crvenu i gotovo crnu, ali nisu mirisni i obično su manji od orijentalnih vrsta. Međutim, oni uspijevaju u alkalnim tlima i vrlo su otporni, pa su lakši za uzgoj – jednostavno ih posadite u vrtu ili u posudama s kompostom bez treseta.

Kako uzgajati ljiljane

Za uzgoj orijentalnih ljiljana preporučuje se kiselo tlo, dok azijski i druge vrste ljiljana najbolje uspijevaju u neutralnim do alkalnim tlima ili univerzalnim kompostima. Sve vrste ljiljana trebaju zaštićeno, sunčano mjesto za optimalan rast i duboku posudu ako se uzgajaju u kontejnerima.

Više vrste treba poduprijeti, a sve ljiljane treba zaštititi od larvi ljiljanove bube. Nakon cvatnje, dopustite da lišće prirodno uvene.

Gdje ih posaditi?

Ljiljani najbolje uspijevaju na mjestu koje je u punom suncu, uz bogato, prilično vlažno, ali dobro drenirano tlo ili kompost. Vrste ljiljana poput martagona, lancifoliuma i pardalinuma dobro uspijevaju u zasjenjenim položajima i često se sami razmožavaju, stvarajući predivne kolonije pod listopadnim drvećem. Idealni su za prirodno uzgoj.

Lukovice ljiljana mogu se posaditi od kasne jeseni do početka travnja. Odaberite velike, čvrste lukovice, iako ljeti možete pronaći i posude s već posađenim ljiljanima u vrtnim centrima.

Lukovice u posudama moraju imati najmanje 12 cm zemlje iznad sebe. Lukovice će imati koristi od dodatne zaštite tijekom zime ako ih posadite dublje. Općenito, lukovice ljiljana sade se na razmaku od 15 cm i na dubinu triput veću od visine lukovice.

Kako brinuti za ljiljane

Podržite visoke ljiljane pomoću potpore za biljke. Kako biljke počnu cvjetati, hranite ih gnojivom za rajčice svaka dva tjedna. To će potaknuti ljepše cvjetove i pomoći lukovicama da sljedeće godine ponovo daju dobar rezultat. Redovito uklanjajte uvenule cvjetove kako bi lukovica uštedjela energiju umjesto da je troši na proizvodnju sjemena.

Nikada nemojte orezivati cvjetne stabljike do same razine tla – uklonite samo gornju trećinu. Ostavite stabljike dok ne postanu smeđe jer će pružiti energiju lukovici. Ovo pravilo vrijedi i kada uzgajate ljiljane za rezanje.

Problemi u uzgoju

Jedan od najčešćih štetnika ljiljana je crvena ljiljanova buba. Ovi upadljivo crveni insekti dugi do 8 mm mogu se uočiti od ožujka do listopada. Kada se približite biljci, padaju na tlo i prevrću se na leđa, što ih čini teško vidljivima. Jedu lišće ljiljana i ostavljaju sitan crni izmet, koja može pomoći u prepoznavanju infestacije i ako ne vidite samu bubu.

Najbolja zaštita od ljiljanove bube su česti pregledi biljke. Provjerite lišće, posebno donje strane, na jaja i ličinke i uklonite ih čim ih primijetite. Ako je infestacija jako loša, možete se poslužiti odgovarajućim insekticidom, no preporučuje se izbjegavanje prskanja ljiljana dok su u cvatu, kako ne bi ugrozili oprašivače.