Kao kći profesora i profesorice arheologije, Ulla Johnson odrasla je u svijetu akademske zajednice. Unatoč ranom razvijanju interesa za modu, nikada nije razmišljala o tome da joj to postane karijera. Umjesto toga, na nagovor roditelja, diplomirala je psihologiju i ženske studije. Nakon diplome njezina dugogodišnja fascinacija svim stvarima vezanim uz krojenje i šivanje dobila je ozbiljniji zamah.

Rođena Njujorčanka nakon koledža se vratila kući i počela šivati odjeću za sebe. Kada su njezini prijatelji otvorili trgovinu u Noliti, za njih je dizajnirala nekoliko ekskluzivnih artikala. Od te točke posao joj je organski rastao i nije prošlo dugo prije nego što je njezin talent privukao i Barneys.

Njezina vizija bila je jasna od samog početka. Ono što je tada bilo važno, važno joj je i sada - integritet materijala i procesa. Njezin je cilj stvoriti nasljeđe - komade čija ljepota i vrijednost nadilaze trendove.

'Brzo sam upala u modu. Imala sam prijatelje koji su bili vlasnici butika u njujorškom Lower East Sideu i kad sam pokrenula posao, oni su bili moji prvi prodavači. Barneys me 'pokupio' vrlo ubrzo nakon toga', kaže Johnson o svojim počecima.

Iako se ovaj netipični pristup pokazao uspješnim, vrlo je iskrena po pitanu izazova koji su se pojavili kao rezultat toga. 'Bilo je toliko blokada na putu. Nisam brusila svoj zanat ili brend pod tuđim vodstvom - većinu lekcija sam naučila iz prve ruke. A istina o vođenju robne marke je da je, iako se radi o kreativnosti, isto tako riječ o poslovnoj snalažljivosti', kaže njujorška dizajnerica.

Ipak, Johnson u konačnici ovu početnu naivnost smatra jednom od svojih najvećih prednosti; izbjegavala je brzo širenje u korist svjesnijeg pristupa – i to se itekako isplatilo. 'Otkako sam pokrenula posao, pojavilo se, ali i nestalo mnogo drugih brendova', kaže. 'Namjerna odluka je bila da osiguram da brend ne bude prezasićen, da ne izgubi ono zbog čega je poseban samo zbog toga što je dostupan posvuda ili da raste na štetu toga. Mislim da brendovi ponekad postanu toliko sveprisutni da u konačnici izgube svoj glas', smatra.

Osnaživanje žena

Čak i danas, u sve pretrpanijem modnom krajoliku, njezin dizajn ostaje prepoznatljiv. Od neustrašivog pristupa bojama i printovima do usredotočenosti na redefiniranje dugotrajnog zanata, njezine vesele kolekcije istinski su suvremena proslava ženstvenosti. 'Osnaživanje žena kroz modu oduvijek je bilo u samom srcu onoga što radim', kaže dizajnerica. 'Dakle, iako se nikada nisam bavila psihologijom, jesam kroz modnu leću!'

Ovako to objašnjava: 'Nikad nisam osjećala potrebu prilagoditi se tradicionalnim predodžbama o 'prikladnom' poslovnom odijevanju, čak ni kad sam počinjala posao. Istina je da se tada, pa čak i sada, broj žena u prostoriji smanjivao kako je sastanak bio na sve višoj i višoj razini. Kao osnivačici, to mi je bilo stvarno zastrašujuće i mislim da postoji pritisak na mnoge žene, posebno one koje rade u područjima poput poslovanja i financija, da 'umanje' svoj izgled i učine ga manje zanimljivim kako bi ih se shvatilo ozbiljno. Ovih dana samo pojačam dojam svoje odjeće i odijevam se otkačenije nego prije, posebno u takvim slučajevima. Moramo osporiti ideju o tome kako izgledaju poslovne žene; crna odijela ne čine vas automatski inteligentnijima. Krajolik se mijenja, ali još uvijek je to svijet kojim dominiraju muškarci.'

Kao modna dizajnerica koja je postala moćna igračica u modnom svijetu potiče druge ambiciozne poduzetnike da skoče u nepoznato. 'Postoji toliko straha u isprobavanju nečeg novog, ali mislim da bismo se možda svi trebali osjećati malo slobodnije da istražujemo i slijedimo svoje snove', rekla je za Net-a-Porter jednom prilikom.

Netipičan početak brenda koji danas svi priželjkuju u ormaru

Kao dizajnerica vesele mode, prožete modernim ženstvenim senzibilitetom, Johnson je stekla kult sljedbenika bezvremenskim i ultranosivim komadima.

U proteklih 20 godina transformirala je svoj brend u kultnu modnu marku i tvrtku komercijalnog uspjeha, ostvarivši pothvat o kojem većina dizajnera može samo sanjati. Ipak, njezin ulazak u industriju bio je potpuno netipičan.

Način na koji je dizajnerica iz New Yorka razvila svoj posao uvelike je u skladu s izgledom i dojmom njezine odjeće. Počela je s vrlo malim brojem kreacija, rasla polako, organski i tiho, posvećivala puno pažnje detaljima i skoro sve je radila sama - barem u početku.

Stoga njezini komadi odaju dojam nečega što je ručno i pomno napravljeno. Izgledaju meko i jednostavno, poput nečega što je oduvijek u vašem ormaru, a ipak ne kao nekakvi obični ručno šivani proizvodi. Njezine jednostavne haljine, bluze, veste, a kasnije kupaći kostimi i cipele, dovoljno su elegantni i chic da, usprkos ležernom dojmu, ne izgledate kao djevojka s plaže.

Odskočna daska bio joj je ulazak u Barneys 2015., kada se prvi put pojavila na njujorškom Tjednu mode i debitirala svojom prvom kolekcijom.

'Zapravo sam studirala psihologiju i ženske studije, tako da nisam dolazila iz modne sredine. Ali moja majka je bila velika kolekcionarka i arheologinja pa smo putovali i ljubav prema tekstilu je definitivno nešto što mi je usađeno, ali roditelji su bili profesori i odvratili su me od mode. A onda sam, unatoč njihovom trudu, ipak završila radeći ovo', kaže Johnson.

'Uvijek sam lutala nekim zabačenim mjestima', kaže o svom djetinjstvu dizajnerica rođena u Brooklynu, a pratila je roditelje (koji su se upoznali dok su otkrivali artefakte u tadašnjoj Jugoslaviji) na iskapanjima u Iranu i Njemačkoj. Majka je na putovanjima skupljala lokalni tekstil i nakit, što je potaknulo njezinu ljubav prema tkaninama s blok printom, rijetkim predmetima i tradicionalnoj izradi.

'Imam osjećaj da je to takav klišej, ali kao djevojčica bila sam toliko opsjednuta modnim časopisima da bi mi mama, kada bih bila bolesna i izostala iz škole još u prvom razredu, kupovala Vogue. Uvijek sam voljela modu. A moja mama je bila nevjerojatno zaljubljena u nju, kao i putnica i kolekcionarka', rekla je za Vogue.

'Uvijek sam vjerovala da ručno izrađene stvari nose emocionalnu težinu i duhovnu energiju', kaže Johnson. Namjeravala je studirati modni dizajn, ali je, potaknuta željom roditelja, diplomirala psihologiju i ženske studije na Sveučilištu u Michiganu. Nakon diplome se vratila u New York i počela 'brljati po odjevnoj četvrti' dok je pohađala nastavu na Fashion Institute of Technology. Godine 1998. lansirala je svoju liniju s malom kolekcijom krojenih komada.

'Zapravo sam pokrenula posao vrlo brzo nakon što sam završila školu. Bio je to početak cijelog ovog tržišta i stvarno sam željela ponuditi stvari koje su lijepe, ali ne i užasno skupe, stvari koje su dostupne. Bliski prijatelji otvorili su trgovinu u Noliti i stavila sam tek nekoliko stvari na prodaju, a to je nekako organski raslo. Onda su Steven Alan, a nakon njega i Barneys te Louis Boston, uključili moj brend u ponudu. Doslovno sam im pokazivala stvari u njihovim hotelskim sobama, vukla torbu s odjećom okolo i bilo je to sjajno. Imali smo nevjerojatan odgovor, a onda sam se nekako odmaknula od svega na nekoliko godina jer sam imala troje djece. Posao je i dalje postojao, ali u puno drugačijem kapacitetu. Osjećam da je to bilo vrijeme oblikovanja poruke koju želimo poslati, razmišljanja o tome što želimo od brenda i kako ga želimo razvijati. Nakon toga smo počeli mnogo više raditi s međunarodnim izvorima, snažno naglašavajući ručno rađenu komponentu kolekcije', ispričala je još 2015. za Fashionistu.

Kaže da je ozbiljno razmatrala studiranje mode, ali njezini roditelji, oboje akademici, bili su ustrajni u tome da stekne odgovarajuće liberalno obrazovanje. 'Retrospektivno, jako sam sretna što sam to učinila jer sam studirala ženske studije i psihologiju, a to definitivno utječe na svaku pojedinu stvar u načinu na koji dizajniram i zašto kreiram odjeću za žene i od žena', kaže.

'Moja majka i ja smo jako bliske. Otprilike u vrijeme u kojem sam bila trudna s trećim djetetom - mojom kćeri Agnes, koja sada ima 10 godina - iselila se iz stana na Manhattanu od 900 četvornih metara u kojem sam odrasla. Dok sam joj pomagala u čišćenju kolekcija tekstila i vezova koje je nakupila tijekom života, moj put je postao jasan: oduvijek mi je suđeno proizvoditi ručno rađene stvari. Kad je Agnes imala dva mjeseca, otputovala sam s njom u Peru kako bih naučila pletenje i tkanje. Otišle smo u mali grad sjeverno od Cuzca te sam radila sa zajednicom žena, od kojih su mnoge imale i svoje bebe. Čuvale smo jedna drugoj djecu, a one su mi pokazivale što i kako rade', otkrila je nedavno za New York Times.

Odlazak u Peru rezultirao je poslovnim dogovorima koji su uvelike odredili smjer njezinog brenda. 'Bilo je potrebno malo lokalnog umrežavanja i ubrzo smo radili s desetak tvornica i pletačkih zadruga u Peruu. Doista se najveći dio naših proizvoda proizvodi u Peruu i Indiji, a također proizvodim cipele u Peruu. Još uvijek radimo neke stvari i u Kini. Postoje određene stvari u kojima je Kina nevjerojatna, ali rekla bih da je oko 80 posto kolekcije iz Perua i Indije.'

'Uvijek sam koristila svoje dizajne kako bih samu sebe vidjela istinitije. Imala sam 24 godine kada sam pokrenula ovaj posao. U to je vrijeme brza moda eksplodirala; umjesto toga, ja sam odabrala raditi s rukotvorinama, govoriti jezikom mode koji je nevjerojatno spor i ne pridržava se rasporeda. Sve te stvari koje su tada bile kontraintuitivne na kraju su mi pomogle da pronađem svoj glas', dodala je.

Kako Ulla Johnson spaja modu i fantaziju - na pisti i izvan nje

Za Johnson je moda osobna stvar. Dizajnerica, čija je konfekcija iz snova postala oslonac u ormarima vječno cool zvijezda poput Gwyneth Paltrow, Katie Holmes, Alicije Vikander i Sienne Miller, osjeća, udobno smještena u svom uredu u Sohou, 'popriličnu strast prema svakom pojedinom komadu'. Iako njezine eterične haljine osvajaju glamurozne crvene tepihe, trudi se osigurati da svaki look ima nešto dublje od trenda. 'Cijeli dizajnerski tim, svi mi nosimo odjeću, svi živimo određenim stilom života', kaže ona. 'Dizajniramo s mjesta koje je emocionalno. Svi smo uzbuđeni ne samo zbog procesa, već i zbog konačnog odjevnog predmeta.'

Johnson svoj zanat shvaća ozbiljno - ona je perfekcionistica koja godinama osobno testira svaki odjevni predmet - ali kada je u pitanju njezin osobni izgled, ima smisla za humor. 'Nosim li zlatne haljine od lamea svaki dan? Ne. Ali voljela bih', kaže kroz smijeh. 'Dizajniram stvari koje volim. Nije svaki komad za mene osobno, ali sada imamo tu mogućnost napraviti odjeću o kojoj sanjamo.'

Strastvena putnica, crpi inspiraciju iz globalnog raspona utjecaja: užurbane energije njezine kuće u New Yorku, tekstila otkrivenog na jednom od brojnih putovanja Peruom ili omiljenih galerija u Parizu. 'Nisam jedna od onih koji imaju uniformu', kaže ona. 'Nekih dana sam prilično ozbiljna i nosim ogromne štreberske naočale i hlače. Drugih dana volim ženstvene, naborane stvari, sandale i košara torbe.'

Njezin izgled odražava realnost užurbanog života poduzetnice i majke. Izazovi vođenja brenda, odgoja troje djece sa suprugom Zachom Minerom i dizajniranja četiri kolekcije godišnje učinili su je itekako svjesnom praktičnosti, a pri tome nikada nije smetnula s uma radost života. 'To je ono što je tako zabavno u modi: imate mogućnost da se svaki dan na neki način iznova osmislite', kaže ona.

'Moj stil je prilično ekscentričan. Rekla bih da je brend definitivno vrlo ženstven, ali unutar toga postoji mnogo načina nošenja odjeće. Rekla bih da moj izgled stvarno ovisi o raspoloženju, godišnjem dobu, trenutku, prilici. Čak mi i tijekom dana ponekad dosadi pa promijenim izgled na pola puta. Stoga smatram da je stvarno zabavno biti sasvim slobodan i biti ono što vas odjeća inspirira svaki dan', dodaje.

'To što sam postala majka uvelike je promijenilo moj stil. Prije sam nosila visoke pete cijeli dan, svaki dan, imala sam drugačiji način postojanja u svijetu. I mislim da je osjećaj lakoće svakako više utjecao na moj svakodnevni stil otkako sam dobila djecu. Majčinstvo i stalna putovanja natjerali su me da cijenim stvari koje mogu kombinirati na neki način, a koje podjednako dobro funkcioniraju u gradu, kad sam u Montauku, kad sam s djecom vikendom, kad putujem Peruom ili kada sam u Parizu. Volim to što moja garderoba nije nužno određena prostorom i vremenom', ispričala je za Vogue.

Sam brend usko je vezan uz cvijeće, a ona ga u slobodno vrijeme često aranžira. 'Mislim da su neočekivane kombinacije koje donosi priroda nešto što stvarno utječe na moj rad. Postoje određene boje za koje biste jednostavno pretpostavili da su drečave ili čudne zajedno, a onda kada se počnete igrati različitim oblicima i nijansama, to jednostavno poprimi drugi izgled. I mislim da to svakako unosimo u svaku kolekciju', kaže.

Ravnoteža između poslovnog i privatnog života

Osnivačica i kreativna direktorica istoimenog brenda u posljednjih nekoliko godina postala je omiljeni izbor za ljubiteljice šarenih boemskih artikala. Izrađuje haljine koje odišu vintage duhom i kakve biste zapravo željele nositi, prožete modernim, ženstvenim senzibilitetom. Živi u New Yorku sa suprugom, trgovcem djelima suvremene umjetnosti, i troje djece.

'Često mi postavljaju ovo pitanje: 'Kako sve to uspijevaš?' A istina je da ne uspijevam. Na poslu sam i 20 posto mene je s djecom te odgovaram na poruke o terminima za igranje. Uvijek postoji onaj dio vas koji nije tu. A kad sam s djecom, još uvijek imam zahtjeve svog posla. Postoji neka komponenta u kojoj se to dvoje doista stapa i možda nikad nijednu ne izvedete do stupnja savršenstva koji biste očekivali od sebe, ali ravnoteža dolazi iz prihvaćanja te nesavršenosti', iskreno kaže.

'U isto vrijeme vidite kako boravak na radnom mjestu utječe na djecu i koliko se ona ugledaju na njega. Kad moja djeca dođu na modne revije, smjestim ih tako da su oni prvi ljudi koje vidim i izraz čistog oduševljenja u njihovim očima – to je ono zbog čega se sve to isplati', dodaje zamišljeno.

Svako jutro ustaje dosta rano i pokušava, ako to vremenske prilike dopuštaju, otići na trčanje do obližnjeg Prospect Parka, jer ravnotežu između mentalnog i fizičkog zdravlja smatra izuzetno bitnom. Slijedi vrijeme za obitelj uz doručak. 'Jako se trudimo s djecom organizirati pravi doručak s pravom hranom. Ne samo žitarice, već pravi topli doručak. Provodimo stvarno lijepo obiteljsko vrijeme. A onda moramo dovesti djecu u školu prije osam. Moj najstariji ne treba pratnju, ali svi idemo i lijepo nam je zajedno. Ali kad dođem na posao u devet, osjećam se kao da sam proživjela sedam života. Moram popiti matchu kad dođem u ured', kaže.

'Praktična sam dizajnerica. Nisam netko tko puno sjedi. Smatram da sam puno produktivnija kada stojim. Iskreno, trebala bih imati stol za stajanje. Također se velik dio mog rada odvija usmeno i praktično. Pokušavam ne biti toliko zaposlena odgovaranjem na e-poštu i slično. Surađujemo u timu i ne moram puno sjediti za računalom. Što se tiče skiciranja ili kreiranja, nikad nisam bila netko tko to radi na iPadu ili na računalu. Izrazito sam vizualna i taktilna, a malo toga se dobro prenosi preko ekrana', otkriva.

'Trudim se imati radno okružje u kojem ljudi ne moraju raditi do kasno. Jako mi je stalo do ravnoteže između poslovnog i privatnog života za svoj tim, ali i za sebe, kad Tjedan mode nije u pitanju', dodaje.

Tijekom Tjedna mode većinu vremena provodi u svom studiju ili putuje u zemlje poput Kenije, Perua ili Indije po materijale i inspiraciju. Vikendima, međutim, nastoji ostati blizu svoje kamene kuće u Fort Greeneu. 'Moja vizija i stvarna logistika mog života toliko su raštrkani, s putovanjima i poslom i nabavom i svime, pa je lijepo biti blizu kuće', kaže.

Za Johnson, 47-godišnju rođenu Njujorčanku koja je odrasla u maloj stambenoj zgradi u Yorkvilleu, drvoredima obrubljene ulice Brooklyna, u kojem živi s obitelji (muž Zach Miner, 49, i njihova djeca Soren, 16, Asher, 13, i Agnes, 10), imaju posebnu privlačnost. 'Vrlo je zeleno. Odrastala sam u mnogo urbanijem okruženju, ali moja djeca imaju drugačiji život', kaže.

'Vikendom ne spavamo puno dulje. Tip sam osobe 'kava čim se probudim'. Suprug i ja ćemo popiti kavu, a djeca će obično proći na prstima pokraj naših vrata i pokušati se odšuljati do televizora da gledaju crtiće. Pomalo sam drakonski nastrojena po pitanju ograničenog pristupa vremenu ispred ekrana, ali dopuštamo im - to je vrijeme u tjednu u kojem stvarno imaju priliku raditi što vole', opisuje dizajnerica svoju tipičnu nedjelju i vječitu želju za postizanjem životnog balansa.

Slijedi trčanje, prvo ona, pa suprug. 'Do 10 oboje se vraćamo s naizmjeničnog trčanja. Djeca vjerojatno gladuju i svi postaju mrzovoljni. Moj muž je vrlo strastveni kuhar, nevjerojatan je sa svim jelima i svim vrstama kuhinje; obično radimo nekakve vafle ili palačinke. Ja ih ne jedem, ali djeca ih obožavaju.

Nakon što djeca odu spavati, Zach i ja ćemo popiti šalicu čaja - to je jedna od mojih omiljenih stvari. Tada možemo razgovarati o tjednu pred nama. Odrastala sam s tom idejom straha od nedjelje, a sada je više nemam. Sada je to uvijek uzbuđenje. Vikendi su vrlo ispunjeni, nevjerojatni i obiteljski, a ponedjeljak je nešto potpuno drugačije što također volim', zaključuje opis svojih vikenda i otkriva da doista uživa u onome što radi.

Želja Ulle Johnson za svrhovitom modom

Iako se školovala za psihologinju, danas je modna dizajnerica, a te dvije životne ljubavi nevjerojatno je uspješno uspjela ispreplesti u brendu koji nosi njezino ime.

'Školovanje je jako utjecalo na mene. Posebno me zanimala teorija mode, uz način na koji odjeća utječe na to kako se žene osjećaju, kako može osnažiti onoga tko je nosi. To gledište daje sve informacije o načinu na koji dizajniram i zašto stvaram odjeću za žene. Razmišljanje i borba za glasove žena srž je svega što radim i svakog izbora koji donosim, osobno i profesionalno. Nevjerojatno sam zahvalna na prilikama koje sam imala, na mogućnosti da budem i majka i vlasnica posla. Znam da su se za te slobode borile žene prije mene, a nadam se da će borbe i izazovi s kojima se svakodnevno suočavam proširiti horizonte moje kćeri i generacija koje dolaze. Prihvaćam svaku priliku za korištenje platforme koju mi je ovaj posao dao za opće dobro', ističe.

Njezine kolekcije inspirirane su putovanjima, bojama i uzorcima iz najudaljenijih kutova svijeta, uz dodatak bogate baštine i tradicije. 'Očuvanje i evolucija tradicionalnog ručnog rada je nešto što mi je jako važno. Puno sam putovala s roditeljima i to je nešto što sada volim raditi sa svojom obitelji. Uvijek sam bila izložena različitim gledištima. No ja sam također u Njujorčanka i beskrajno inspirirana bogatim kulturnim utjecajem grada, njegovim posebnim i raznolikim glasovima i složenim međusobnim dijalogom. Oduvijek smo radili sa zajednicama diljem svijeta, posebno sa ženskim grupama u Peruu i Africi. Njihov rad i osjećaj zajedništva su izvanredni. To je nešto čemu sam jako posvećena.'

Kaže kako želi da njezini dizajni natjeraju žene da se osjećaju lijepo, moćno i nesputano, a istovremeno unesu element fantazije. 'Svaki dan se iznova izmišljam - za mene je to magija mode. Nikada nisam vjerovala u 'uniformu' - to me jako guši. Definitivno sam prva osoba koja je skinula uzorke sa stalka i nosila ih. U načinu na koji se odijevam postoji element kostima, volim se igrati komadima koji se obično mogu smatrati 'večernjim' ili 'prigodnim' i miješati ih sa svojim dnevnim lookom', kaže i ističe da upečatljiva odjeća privlači pažnju, ali i potiče prekrasan dijalog između stranaca.

'Ostvariti pravu ravnotežu između posla i privatnog života za mene je bio jedan od najvećih izazova i, iskreno, još uvijek ga nisam savladala. Posao mi je uvijek na umu; čak i kad sam na odmoru s obitelji, moje dizajnersko oko uvijek je tu. S druge strane, moja su djeca bila sa mnom u studiju otkad su imala dva tjedna. Često na sastancima šaljem poruke o terminima igranja kćeri ili znanstvenom projektu za koji moj sin ima rok sljedeći dan. Moj najstariji sin zapravo je stažirao za mene jedno cijelo ljeto; to je bilo stvarno posebno iskustvo za nas oboje. Zatim, tu je moja kći Agnes - ona ima samo deset godina i zna kako napraviti rotaciju na pisti. Dovođenje djece u ovaj brend nije bilo nešto o čemu sam oduvijek sanjala, ali sada stvarno mislim da bi Ulla Johnson mogla biti višegeneracijski posao; nešto veće od mene same. To bi doista bilo ostvarenje sna', zaključuje dizajnerica čije kreacije, prepune živahnih boja, puf rukava i hrabrog printa, jasno daju do znanja da je moda puno više od lijepe haljine.