On se već tada dokazao kao vrlo uspješan nogometaš Dinama, a ona se bavila manekenstvom. I njemu i njoj bila je to prva ozbiljna ljubavna veza, a koliko je čvrsta, pokazalo se dvije godine kasnije, kada je Lea odlučila otići s njim u Milano na deset godina jer mu je ponuđen ugovor s AC Milanom. 10. prosinca 1993. vjenčali su se u milanskom matičnom uredu, a kasnije su slavili u jednom otmjenom talijanskom restoranu. U lipnju 1994., organizirali su raskošno crkveno vjenčanje u Zagrebu, u crkvi Sv. Marka. Leonarda je blistala u vjenčanici talijanskog dizajnera Lorenza Rive, a preko lica joj je padao bijeli veo od čipke. Kuma joj je bila prijateljica Mirela Šimunić, a

mladoženji Igor Maksimilijanović.

Godine 1997., život im je uljepšala djevojčica Marija koju su odlučili posvojiti. 'U početku sam govorio Lei da bi valjalo malo pričekati dok ne dođu naša djeca, pustiti vremenu da pokaže koliko je ravnoteže u našem životu pa se tek onda odlučiti na posvajanje. Ali kad je ta odluka sazrela u nama, više nas ništa nije moglo pokolebati. Lea i ja zavjetovali smo se u Međugorju da ćemo djevojčici, ako je ikada budemo imali, dati ime Marija. Marija je majka svih nas, to je ime uzvišeno i sveto, naše je, tako se zove i moja majka, ono u sebi sadržava svetost, religioznost, tradiciju, povijest, svu moju i Leinu ljubav. Sve nas veže uz našu Mariju', rekao je tada proslavljeni nogometaš prepun ponosa i sreće zbog djevojčice koja im je obogatila život.

I Lea je o svojoj djevojčici pričala u superlativima: 'Marija je preslikana ja, stalno lutkama navlači krpice, a i ona se jako voli odijevati. Ja sam joj velik uzor u svemu i stalno me oponaša i hvali.'

Unatoč neizmjernoj sreći zbog Marije, Lea i Zvone godinama su ustrajali u želji da dobiju biološko dijete. Dok im zdravstveno stanje to nije omogućilo, oboje su, prepuni ljubavi za druge, odlučili je pružiti dječaku Gabrijelu kojeg su posvojili pet godina nakon Marije. U međuvremenu, na poslovnom su im planu cvjetale ruže. Zvone je proglašen najboljim stranim igračem u povijesti kluba, a bio je i kapetan naše reprezentacije kad su osvojili broncu na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, a Lea je u Milanu otvorila butik s vlastitim potpisom, a kada su se preselili u Zagreb 2004., butik je otvorila u i metropoli. Zvone se potom oprostio od nogometa i više posvetio obitelji s kojom je neizmjerno uživao. Kasnije su oboje dokazali koliko dobro plivaju i u ugostiteljskom biznisu.

'Ja sam glumila onu neosvojivu djevojku iz knjige 'The Rules'. Nikad nisam pratila nogomet, nikakav sport, pa on za mene i nije tada bio junak. Kad je jednom dao neki važan gol, nazvao nas je tajnik HNS-a Srebrić, ja sam se javila. Na njegovo 'Čestitam, čestitam', začuđeno sam odvratila: 'Pa nije mi danas rođendan.' No kad je otišao igrati u Milano, gdje su ga obožavali i zvali Zorro, od te moje 20. do 30. godine, bila sam nevjerojatno sretna', rekla je Lea svojedobno u intervjuu za Jutarnji.

Kao medijski zanimljiv par tijekom godina redovito su ih pratili tračevi o razvodu, no osim što su ih redovito opovrgavali, najbolje su ih demantirali 2007., kada su se odlučili na posvojenje blizanaca, djevojčice Marte i dječaka Rafaela kojima su se najviše veselili Marija i Gabrijel. Leonarda je još jednom svojim djelima potvrdila ono što je više puta izjavila, kako joj je majčinstvo na prvom mjestu istaknuvši kako ne odustaje od želje da rodi.

Najveća sreća stigla im je na 15. godišnjicu braka, 2008. Lea je saznala da je trudna. Njihovoj sreći nije bilo kraja. U svojoj 41. godini, Lei se ostvario san. Zahvaljujući tadašnjem zakonu o umjetnoj oplodnji i Leinom i Zvoninom optimizmu i snazi, Ruža je stigla nakon 17 godina čekanja. 'Još ne mogu vjerovati da sam rodila. Beba je preslatka. Tako je sitna, malena, ali vrlo živa', rekla je tada ponosna majka koja je prije svega vrlo jednostavna i skromna. U bolnici Merkur ležala je u sobi s pet rodilja i nije imala nikakvih prohtjeva. Ružino joj je zdravlje bilo na prvom mjestu s obzirom na to da je težila tek dva kilograma.

'Ružu sam rodila carskim rezom u bolnici Merkur, s epiduralnom anestezijom, jer sam željela biti posve svjesna i vidjeti svoju bebu čim dođe na svijet. No ruke su mi bile 'razapete' - na obje sam nešto dobivala intravenozno - i nisam je mogla primiti. Položili su mi je na obraz, bila je sićušna kao mačkica, čitava mi je stala na lice. Kako je rođena ranije, morali su je odmah premjestiti u bolnicu u Vinogradskoj, na specijalizirani odjel za nedonoščad, i od samog porođaja više je nisam vidjela. Ja u jednoj bolnici, ona u drugoj, plakala sam cijele dane, doktori su me počeli izbjegavati, okretati glavu kad bi me ugledali u suzama. Četvrti dan nakon carskog reza tražila sam da me puste van na moju odgovornost jer sam bila odlučna da vidim Ružu i da je kasnije dojim. Počela sam se izdajati već u bolnici, a kad sam došla doma, nisam mogla voziti zbog reza pa me Zvone u nekom poluležećem položaju dvaput dnevno vozio kod Ruže da se malo družimo, da je nahrane na bočicu mojim mlijekom. Bila je 40 dana u bolnici, ja sam 40 dana plakala; Zvone je morao smirivati situaciju radi djece', rekla je tada za Jutarnji list istaknuvši kako svoje petero djece voli jednako.

'Je li nešto drukčije? Jedino način na koji su postali naša djeca. Ljubav apsolutno ne! Sva moja djeca su sa mnom u mislima neprestano', kazala je Lea.

A koja je tajna njihova skladna braka, Lea je svojedobno objasnila: 'Bog svakoga jednom pogladi po glavi, samo treba znati biti strpljiv. Volimo se i sretni smo. Za mene je sreća u povezanosti, otvorenosti, miru i bliskosti. Trudim se biti prisutna. Nastojim biti što više uz njih. Trudim se biti što bolja mama. Zvone je tradicionalan i to je u redu jer sam i ja takva. Nemojte me pogrešno shvatiti, ali u braku se mora znati tko je muško, a tko žensko. I dalje sama izlazim s prijateljicama, idem na more, putovanja, ali ne zapostavljam muža i obitelj. I on odlazi sam sa svojim društvom na jedrenje.'