Pregovori oko izmjena Zakona o radu i dalje traju, ali javnost ne zna što se točno događa, i to zato što su se sindikati, poslodavci i Vlada dogovorili da s detaljima neće izlaziti u javnost. Ženska fronta za radna i socijalna prava koja okuplja brojne hrvatske ženske udruge, smatra da je takav odnos prema javnosti apsolutno neprihvatljiv.

'Mislim da je vrlo loša situacija u kojoj je javnost isključena i do nje ne dolaze informacije oko toga što se događa u procesu pregovaranja oko Zakona o radu. Riječ je o zakonu koji izravno utječe na živote svih nas u ovoj zemlji, a mi ne znamo u kojoj su fazi pregovori. Tako se ne bi smjelo raditi, pregovori bi trebali biti transparentni, a nadležno ministarstvo javnosti bi trebalo reći što se događa', ističe Anamarija Tkalčec iz organizacije Cesi koja je dio Ženske fronte za radna i socijalna prava.

Diskriminacija na tržištu rada

Već dugi niz godina statistike pokazuju da su žene na tržištu rada u Hrvatskoj u znatno nepovoljnijem položaju od muškaraca, a Ženska fronta za radna i socijalna prava strahuje da će najnovije izmjene Zakona o radu situaciju dodatno pogoršati. 'Tržište rada je područje na kojemu su žene diskriminirane. Od trenutka kada izađu iz procesa obrazovanja i krenu u svijet rada, žene se susreću s diskriminacijom. To se najprije događa u procesu traženja posla kada ih se pita imaju li obitelj i ako nemaju, kada misle imati, odnosno kada misle ostati trudne i kako misle uskladiti svoje privatne i profesionalne obaveze. Tu kreće priča diskriminacije žena u svijetu rada i time se žene automatski stavljene u nepovoljniji položaj od muških kolega', objašnjava Tkalčec.

Navodi kako je dosad Zakon o radu, a u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova, štitio trudnice i žene na porodiljnom dopustu: 'No ako prođe novi tekst ZOR-a, to više neće biti slučaj. Tendencija da se iz ZOR-a izbace antidiskriminacijske osnove jer one postoje u Zakonu o ravnopravnosti spolova ili u Zakonu o suzbijanju diskriminacije ne drže vodu, jer mišljenja smo da ZOR treba jasno odrediti i antidiskriminacijske osnove, a u skladu sa navedena dva zakona.'

Produbljenje neravnopravnosti

Zbog svega navedenog, u Ženskoj fronti za radna i socijalna prava smatraju da će takav Zakon o radu produbiti postojeće neravnopravne odnose u svijetu rada. Podsjetimo, žene su u Hrvatskoj manje plaćene od muškarca, i to prosječno za 10 posto, a nakon završetka radnog vijeka dobiju i 23 posto manju mirovinu od muškaraca iako imaju jednak broj godina staža. Usto, zanimanja u kojima su žene dominantna radna snaga poput odgojnih zanimanja, slabije su plaćena od dominantno muških zanimanja poput rada u IT sektoru.

U takvim okolnostima, navodi Tkalčec, nije dobro to što je izostala šira javna rasprava oko Zakona o radu: 'Promjene radnog zakonodavstva osobito se negativno odražavaju na ženskom radništvu i radnicima s obiteljskim obvezama. Time se produbljuje ekonomska nejednakost, stvara rodna diskriminacija te se ove skupine radnika gura u siromaštvo, a otvara se put bujanju sive ekonomije radi snižavanja cijene rada i lažne konkurentnosti. Ženska fronta za radna i socijalna prava predlaže odbacivanje onih dijelova zakona koji direktno smanjuju i krše osnovna radnička prava, a to su među ostalim, ugovor o radu na određeno vrijeme, uvjeti rada, pravo povratka na rad, agencijski rad, raspored radnog vremena, pravo na zasluženi dnevni i godišnji odmor te sigurnost na radnom mjestu.'