Ortopedija je medicinsko područje specijalizirano za dijagnosticiranje, liječenje i prevenciju poremećaja mišićno-koštanog sustava.
Mišićno-koštani sustav: Ortopedi vrhunske klase
Ortopedija je medicinsko područje specijalizirano za dijagnosticiranje, liječenje i prevenciju poremećaja mišićno-koštanog sustava. Ovi poremećaji mogu zahvatiti kosti, zglobove, mišiće, ligamente, tetive i živce. Ortopedija obuhvaća i posebne discipline kao što su sportska ortopedija i ortopedska onkologija, od kojih svaka ima posebnu svrhu u liječenju bolesti mišićno-koštanog sustava.
Sportska medicina i ortopedija
Sportska ortopedija usmjerena je na liječenje ozljeda i povezanih stanja nastalih tjelesnim aktivnostima. Specijalisti ortopedije dijagnosticiraju i liječe brojne probleme uzrokovane sportskim povredama. Takve povrede mogu biti različite, od manjih uganuća do složenih prijeloma i ozljeda ili puknuća ligamenata. Za popravak oštećenih zglobova, tetiva i ligamenata koriste se tehnike poput artroskopske kirurgije. Cilj liječenja je pomoći sportašima i aktivnim pojedincima vratiti se na razine vrhunskih performansi, te istodobno spriječiti buduće ozljede. Taj se cilj može postići prilagođenim programima rehabilitacije i strategijama za prevenciju ozljeda.
Ortopedska onkologija
Ortopedska onkologija bavi se dijagnosticiranjem i liječenjem tumora koji zahvaćaju mišićno-koštani sustav. Ti tumori mogu biti dobroćudni ili zloćudni i nastaju unutar kostiju, mekih tkiva ili hrskavice. Specijalisti ortopedske onkologije primjenjuju multidisciplinarni pristup u rješavanju ovakvih stanja. Rješenja mogu uključiti kirurško uklanjanje tumora, rekonstrukciju zahvaćenih područja, kemoterapije i terapije zračenjem te praćenje eventualnog ponovnog pojavljivanja bolesti. Cilj je osigurati sveobuhvatnu njegu kojom se jamče najbolji rezultati uz očuvanje funkcionalnosti i pokretljivosti.
Koji su najčešći ortopedski zahvati i njihovi uzroci?
Najčešćim ortopedskim operacijama rješavaju se različita stanja koja mogu biti posljedica degenerativnih bolesti, traumatskih ozljeda, prekomjernog opterećenja ili strukturalnih abnormalnosti. Potpuna zamjena koljena ili kuka (TKR/THR) primarno se bavi problemom degeneracije zglobova uzrokovane osteoartritisom, dok su artroskopski zahvati, poput popravaka ACL-a ili intervencije na meniskusu, usmjereni na sportske ozljede ili opterećenja koja se ponavljaju. Popravak rotatorne manšete za cilj ima popravak puknute tetive uzrokovane prekomjernim opterećenjem, traumom ili starenjem, dok se spinalne fuzije bave nestabilnostima, prijelomima ili degenerativnim bolestima diska. Rekonstrukcija ACL-a rješava probleme nastale puknućem ligamenta uzrokovanim naglim pokretima ili sportskim traumama. Otpuštanje karpalnog tunela ublažava kompresiju središnjeg živca u zapešću. Popravci prijeloma s unutarnjom fiksacijom stabiliziraju ozbiljne prijelome uzrokovane nezgodama, padovima ili nezgodama u sportu. Ovi kirurški zahvati, ključni za vraćanje funkcije i smanjenje boli, zahtijevaju precizno dijagnosticiranje te prilagođene terapije koje se temelje na specifičnom ortopedskom stanju i njegovom temeljnom uzroku.
Koje su najčešće sportske povrede i kirurška rješenja?
Najčešće sportske ozljede koje se liječe operacijama uključuju puknuća prednjeg križnog ligamenta (ACL), kirurški popravak ili rekonstrukciju, puknuća meniska koji se mogu liječiti popravkom ili djelomičnom meniscektomijom te puknuća rotatorne manšete koja zahtijevaju artroskopski popravak ili rekonstrukciju. Labralne napukline u ramenu ili kuku također mogu zahtijevati artroskopski zahvat, popravak ili uklanjanje oštećenog tkiva. Puknuća ligamenata gležnja, ozbiljni prijelomi, rupture tetiva (kao što su Ahilova tetiva ili tetiva bicepsa) i druge složene ozljede mogu zahtijevati kirurške metode poput stabilizacije, fiksacije hardverom ili popravak/rekonstrukciju tetive. Odluka o kirurškoj metodi ovisi o čimbenicima kao što su ozbiljnost ozljede, opće zdravlje pacijenta, o kojem sportu je riječ i ciljevima nakon oporavka, pri čemu postoperativna rehabilitacija igra ključnu ulogu u vraćanju optimalne funkcije i mobilnosti.
Koji su simptomi tumora kostiju?
Tumori kostiju mogu se manifestirati različitim simptomima, ali neki od najčešćih uključuju bol, otekline, crvenilo, kvržice, poteškoće s kretanjem i prijelome. Najčešći opis je tupa bol ili osjetljivost koja se s vremenom pogoršava i može smetati noću ili tijekom mirovanja. Oko zahvaćene kosti mogu biti vidljive otekline i crvenilo, te primjetne kvržice ili veće kvrge. Poteškoće s kretanjem i ukočenost zglobova mogu se pojaviti ako je tumor u blizini zgloba, dok su kosti oslabljene tumorom sklonije prijelomima. U nekim slučajevima, prisutni su i općenitiji simptomi poput umora, neželjenog gubitka težine, vrućice ili noćnog znojenja. Važno je napomenuti da svi ovi simptomi mogu biti posljedice i drugih stanja, ali ako ih uočite, osobito u kombinaciji, važno je posjetiti liječnika radi pretraga i postavljanja dijagnoze. Rana dijagnoza i liječenje bez odlaganja, ključni su faktori za učinkovito liječenje tumora kostiju.
Kako se liječe dobroćudni tumori kostiju?
Pristup liječenju dobroćudnih tumora kostiju ovisi o brojnim čimbenicima. Manji asimptomatski tumori mogu se povremeno nadzirati bez direktne intervencije. Za tumore koji uzrokuju bol ili povećavaju rizik od prijeloma, kirurško rješenje uobičajena je opcija. Ovisno o veličini i položaju tumora, kirurzi se mogu odlučiti za minimalno invazivne postupke poput kiretaže ili opsežnijih operacija. Nesteroidni protuupalni lijekovi mogu se propisati kao rješenje, dok u slučajevima kada je uklonjen značajan dio kosti, transplantacija kosti može pomoći u rekonstrukciji. Iako nije toliko česta, u osobitim okolnostima može se razmotriti i primjena radioterapije. Odluku o liječenju obično donosi multidisciplinarni tim, te se time osigurava prilagođeni pristup jer se u obzir uzimaju karakteristike tumora i opće stanje pacijenta. Iskusni, renomirani specijalist donosi ključne smjernice za optimalno, personalizirano liječenje benignih tumora kostiju.
Kako nastaju tumori kostiju?
Tumori kostiju predstavljaju abnormalne izrasline stanica koje se javljaju u kostima. Mogu biti dobroćudni ili zloćudni. Dobroćudni tumori kostiju nisu kancerogeni i ne šire se na druge dijelove tijela, ali ipak mogu uzrokovati probleme kompresijom zdravog koštanog tkiva. Zloćudni tumori kostiju su kancerogeni i mogu zahvatiti i uništiti kost i obližnje tkivo, ili metastazirati u druge organe. Tumori kostiju mogu nastati iz različitih vrsta stanica, kao što su osteoblasti, osteoklasti ili stanice hrskavice. Uzrok većine tumora kostiju je nepoznat, ali neki čimbenici koji mogu povećati rizik uključuju naslijeđene genetske sindrome i prethodno izlaganje zračenju.
Koji je najčešći zloćudni tumor kostiju?
Najčešći zloćudni tumor kostiju je OSTEOSARKOM, poznat i kao osteogeni sarkom. Ova vrsta raka počinje u stanicama kostiju i može uništiti zdravo koštano tkivo. Osteosarkom je najčešći kod osoba u dobi od 10 do 25 godina, ali može nastati bez obzira na dob. Često nastaje oko koljena, bedrenoj kosti ili potkoljeničnoj kosti, ali se može pojaviti i u drugim kostima, u kuku, ramenu ili zdjelici. Osteosarkom se najčešće liječi kemoterapijom i operacijom tijekom koje se tumor i kost ili dijelovi zahvaćene kosti uklanjaju.
