Povezanost bebe s majkom tijekom prvih 18 mjeseci života, snažno utječe na ljubavni život djeteta u budućnosti, otkriva najnovije istraživanje
Sposobnost čovjeka za povjerenje, ljubav i rješavanje konflikata razgovorom ne nastaje slučajno. Naprotiv, to se definira već unajranijem djetinjstvu, piše časopis Current Directions in Psychological Science. Beba prema kojoj se roditelji nisu odnosili onako kako su trebali, u odraslom životu zauzima napadački stav jer se osjeća ugroženo. S druge strane, bebe koje su najraniju dob provele uz pažljive majke pune podrške, znaju se dobro nositi s poteškoćama u ljubavnim vezama.
Iako odrasli ljudi s godinama promijene stavove u pogledu ljubavnih veza, stari obrasci ipak 'iskoče' na površinu svaki put kada dođe do stresne situacije. Sve to pokazalo je istraživanje u kojemu je sudjelovalo 75 djece, a koja su praćena od rođenja do ranih 30-ih godina života.
Djeca – sada odrasle osobe – konstantno su kroz život ponavljala emocionalne i socijalne obrasce iz djetinjstva koji su nastajali u kontaktu s roditeljima, posebno majkom. Istraživanje se koncentriralo na njihove sposobnosti razrješavanja sukoba s drugim ljudima, posebice ljubavnim partnerima.
'Odnos s roditeljima, posebno s majkom, u prvim mjesecima života djeteta prva je povezanost koju to dijete ima. Upravo ta veza kasnije im služi kao predložak za sve ostale veze u životu. Ako je ta veza bila dobra, ispunjena toplinom i povjerenjem, dijete će kasnije biti emotivno zrelije, a to znači da će bolje funkcionirati u ljubavnim odnosima', pojasnio je Jeffry Simpson sa sveučilišta Minnesota.
