ZA SVE JE 'KRIV' MOZAK

Otkrijte zašto su ljubavne veze tako komplicirane

20.06.2012 u 11:57

Bionic
Reading

'Umjesto da čovjek ide iz odnosa u odnos, bolje je da radi na onomu u kojemu već je. Mnogi su primijetili da i u novim odnosima imaju gotovo iste probleme kao i prije i to je istina. Uvijek birate iste ljude zato što ste vi ti koji birate', ističe dr. Ljiljana Bastaić

Ako ste ikada pomislili da su ljubavne veze prilično komplicirane, bili ste u pravu. Partnerski odnosi nisu jednostavni i zahtijevaju vrlo predan angažman, naravno, ako želite da uspiju. Najveći problem krije su u tome što mnogi ljudi ne znaju što je

zapravo ljubav, što su odnosi i kako se u njima komunicira.

'Umjesto da čovjek ide iz odnosa u odnos, bolje je da radi na onomu u kojemu već je. Mnogi su primijetili da i u novim odnosima imaju gotovo iste probleme kao i prije i to je istina. Uvijek birate iste ljude zato što ste vi ti koji birate', istaknula je poznata bračna psihoterapeutkinja dr. Ljiljana Bastaić na radionici 'Komunikacija u partnerskim odnosima' koja je održana u sklopu ciklusa radionica Ciceron komunikacija 'Noć uvjeravanja'.

Dr. Bastaić s parovima provodi Imago terapiju uz pomoć koje partnere uči kako se ponašati i komunicirati u odnosima. 'Mozak je glavni organ za odnos. Kad transformiramo mozak, događaju se i transformacije u odnosu', rekla je dr. Bastaić koja je nazočnima vrlo slikovito dočarala kako funkcionira ljudski mozak i zašto je toliko važan u odnosima.

'Otkad se rodimo, putem naših prvih odnosa s obitelji i tih prvih iskustava, u mozgu se stvaraju prvi zapisi. Kad se iskustva ponavljaju, ona prolaze tim istim, već utrtim stazama. Točnije, aktiviraju se isti neuroni koji potiču onda isto ponašanje. U prve tri godine života stvara se naša slika svijeta i naša slika ljubavnih odnosa. O ljubavi učimo iz odnosa naših roditelja. Kako se oni međusobno odnose jedan prema drugome i kako se odnose prema nama, iznimno je važno jer se na taj način stvaraju otisci u našem mozgu, a oni ostaju trajno. Prvi zapisi u mozgu osnova su onoga što čovjek karakterno postaje. Njih u odrasloj dobi ne možemo vratiti u sjećanje, ali oni snažno upravljaju našim životima. Uz pomoć terapije, ti otisci se ne mogu trajno izbrisati, ali ih je moguće premostiti', pojasnila je bračna psihoterapeutkinja napomenuvši da je upravo zato iznimno važno biti odgovoran roditelj.

Istaknula je i kako se svaki čovjek rađa kao cjelovite biće, ali s vremenom oko ljudske srži nastaju opne, i to zbog povrijeđenosti: 'Sve što mislimo da mi jesmo, samo su opne oko naše prave srži. Budući da nam roditelji i bliži članovi obitelji nameću određene zabrane jer to od njih zahtjeva i civilizacija, prigušujemo svoju pravu prirodu i razvijamo obrane. S vremenom

Ljubavni odnosi zahtijevaju kontinuirani rad i predanost

počnemo misliti da smo mi te obrane, a nismo. Dovedemo se u situaciju da sami sebe niječemo.'

Zbog svega toga, ustvrdila je dr. Bastaić, brak i veze su težak posao, a krize su sastavni dio svakog odnosa: 'Svaka ljubavna veza započinje razdobljem zanesenosti, a to razdoblje ima rok trajanja. Zanesenost se temelji na hormonima i ružičastim naočalama. Kad to prođe, mnogi ljudi pomisle da su ipak odabrali krivu osobu. Naime, nakon zanesenosti, nastupa razdoblje koju mi terapeuti nazivamo 'borba za moć'. U tom vremenu u čovjeku se javlja osjećaj prevarenosti jer nisu zadovoljene neke zamišljene potrebe i javljaju se konflikti.

To razdoblje nije ugodno, ali upravo ono otvara prostor za rast i za pravi odnos. Konflikti zapravo imaju svoju funkciju jer ispod njih trebamo upoznati svoju potrebu i čežnju, ono što nije zadovoljeno kad smo bili mali. Unutarnju potrebu treba naučiti izraziti, a to nije lako teško je izraziti sjećanja iz najranijeg djetinjstva. Konflikti i problemi su zapravo skriveno blagi za svakog od nas. Raditi na njima je cjeloživotni projekt. To je uočavanje pozadine konflikata. Dakako, nakon rada na sebi i odnosa dolazi do razdoblja svjesnosti, a to je razdoblje u kojemu prihvaćamo i sebe i partnera.'

Dr. Bastaić smatra da se ljudi najbolje mijenjaju kroz odnose te da upravo zato nesvjesno i privlačimo partnere koji će probuditi neke naše uspavane rane kako bismo ih osvijestili i iscijelili: 'Imamo kapacitet da se razvijamo i mijenjamo sami sebe. Najbolje se mijenjamo uz emotivne partnere jer su nam oni bliski kao roditelji i baš zato uz njih možemo nadići neke rane iz djetinjstva. No, za to treba vježba i kontinuirani rad. Bez svjesnog napora, truda i posvećenosti nema promjena. Ključ za uspješan odnos je komunikacija i međusobno slušanje. Promjena ponašanja dovest će i do promjene odnosa.'