No ugled CNT-a ne treba propitivati, a i dobro je znati koje od turističkih metropola možemo posjetiti tako da u njima ne ostavimo bogatstvo. Dodatni plus za ovaj popis jest to što je ipak uzeo u obzir i neke lokacije ili regije koje su često ispod radara. Oni najveći i najvažniji gradovi postali su posljednjih godina ponekad i basnoslovno skupi, pa je ovakav vodič itekako dobrodošao.

Prvi na popisu (gradovi nisu rangirani po jeftinoći) je Atena. Službene statistike su glavni grad Grčke smjestile na čelo i druge liste, one najjeftinijih velikih gradova za takozvani city break, kratki i aktivni odmor, najčešće vikendom. Posebno se to odnosi na smještaj jer je Atena doslovno prepuna malih, obiteljskih i boutique hotela. U centru grada se dobri hoteli mogu naći i za pedesetak eura, sve s balkonom i pogledom na Akropolu. Što se hrane tiče, doista se može dobro i po prihvatljivim cijenama jesti na svakom koraku.

Slijedi Lisabon, još jedna gastronomska metropola, ali u kojoj se istodobno može odlično jesti, pa i piti, za malo novca. U svakom slučaju, jeftinije nego, recimo, u Londonu, ali i nego u nekim našim važnijim destinacijama. Slično je i sa smještajem. Možete odsjedati u finim hotelima, ali će isto tako svuda oko vas biti i AirBnB i on the budget hotelčići.

Još je povoljniji, recimo, sljedeći na popisu, austrijski Klagenfurt ili Celovec, u kojem se sasvim fino glavno jelo - kaže CNT - može pojesti za samo nekoliko eura, a privlačna je i tržnica na Benediktinskom trgu koja je turistima (valjda i domaćima) raj za jeftinu kupovinu. Časopis kaže da je najjeftinije putovati tamo u lipnju, prije navale kupača na jezero Wörthersee.

Litvanski Kaunas je sljedeći, a jeftiniji je od glavnog grada Vilniusa. Uz pristupačne usluge, Kaunas je prošle godine bio Europska prijestolnica kulture. I drugi baltički grad, latvijska Riga, spada u ovo društvo u kojem se malo plaća za veliki dobitak. U uličicama povijesne jezgre doslovno se može ručati za nekoliko eura, recimo u gostionicama na gradskoj tržnici, i usput uživati u doista fascinantnoj arhitekturi.

Grad Berat u Albaniji teško da se nalazi na puno bucket listi za putovanja, no riječ je o mjestu koje je zbog sjajne arhitekture iz otomanskih vremena s obližnjom Gjirokastrom upisno u UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. U mnogim od bijelih kuća može se i noćiti, obično za ispod 40 eura, u malim hotelima ili apartmanima. CNT preporučuje razgledanje beratskog dvorca, u koji je ulaz besplatan, s divnim pogledom na 'grad s tisuću prozora', kako tepaju Beratu.

Druga balkanska uzdanica na popisu je rumunjski Brașov u mitskoj Transilvaniji kao jeftinija alternativa Bukureštu (koji također nije skup). Brașov je okružen Karpatima i ponegdje se na njih može stići i žičarom, a hrana i spavanje su iznimno jeftini. Nije daleko ni Sofija, što je razumljivo s obzirom na to da je Bugarska uz Tursku u američkim pregledima najjeftinijih zemalja za godišnji odmor na samome čelu. CNT kaže da su vino i pivo u Sofiji 'bezobrazno jeftini', a u centru grada su i mnogi klubovi jer je bugarska prijestolnica među privlačnijim odredištima za partijanere baš zbog cijena. Naravno, prema domaćim nam iskustvima, to obično znači da grad treba izbjegavati ako želite nešto mirnije i intimnije ljetovanje.

Turska je, kako smo već napisali, vrlo visoko plasirana kad je u pitanju 'vrijednost za novac', a Izmir je - prema CNT-u - iznimno mjesto. Smješten na egejskoj obali, taj grad je izbjegao dizanje cijena koje se događa u Istanbulu, ali i uobičajene turističke zamke nekih drugih destinacija u toj zemlji. O povijesnim i gastronomskim ljepotama ne treba ni govoriti.

Na koncu, na popis je ušao i gruzijski Tbilisi, najskuplji grad u toj zemlji, ali je za standard stranih turista itekako pristupačan. Posljednjih godina tamo se izgradilo dosta hotela, u kojima se može spavati i za dvadesetak eura, a za pedesetak eura može se jesti u restoranu Barbarestan, što nije loše za lokal uvršten među pedeset najboljih restorana na svijetu.