Taj grad sastavljen od sedam naselja, koji se pruža od istoka do zapada zaljeva koji je po njemu dobio ime, (pre)često se preskače. Uz njega se Jadranskom magistralom prolazi prema Splitu ili iz Splita, eventualno se baci pogled prema moru ili prema Kozjaku, ili prema cementarama, ili pak prema kaotičnim nakupinama kuća oko magistrale. A dolje, uz more, gdje su ona stara, izvorna Kaštela, krije se puno toga.

Naravno, turisti dolaze u Kaštela, i to mnogo dulje nego dolaze u mnoga druga mjesta na Jadranu, o čemu svjedoče stari hoteli poput danas zapuštenog Palacea. Dapače, dolaze i unatoč desetljećima industrijskog zagađenja koje je donedavno kupanje činilo krajnje odbojnim. Isto tako, u novije vrijeme stiglo je i nekoliko novih turističkih impulsa, od otkrića da je kaštelanski crljenak zapravo ono što cijeli vinski svijet zove zinfandel do snimanja nekoliko važnih scena 'Igre prijestolja' u Kaštel Gomilici. Ne treba zanemariti ni planinarenje po Kozjaku, brdu s kojeg se pružaju neki od najljepših vidika u srednjoj Dalmaciji.

No, ako postoji nešto što treba vidjeti u Kaštelima, onda su to - sasvim logično - tamošnji kašteli. Kako ih razgledati? Nema boljeg načina od šetnje duge desetak kilometara uz more. Pritom, važno je da su prije nekoliko godina gradske vlasti postavile odlične informativne table pred svakim od njih, što značajno olakšava razgledavanje. Sad se posvetimo 'tehnologiji'.

Ako ne raspolažete vozačem koji vas može dovesti do 'točke A' i dočekati na 'točki B', zapravo je najbolji vid prijevoza javni autobus, onaj koji prometuje od Splita do Trogira (u splitskom Prometu to je linija 37). Iz autobusa se iskrcajte u Resniku, na zapadnom kraju Kaštelanskog zaljeva. Odatle, laganom šetnjom stigne se do kronološki prve točke, nalazišta antičkih Sikula, naselja u kojem su u starorimskim vremenima, u doba cara Kaligule, živjeli ratni veterani.

To se vrijedno, ali nedovoljno valorizirano nalazište nalazi tik uz bungalove hotelskog naselja Resnik, i svakako je vrijedno obilaska, makar i u današnjem stanju koje daleko odudara od značaja naselja koje je stajalo između bogatih Traguriuma i Salone. Kasnije u ovoj šetnji može se posjetiti i Muzej grada Kaštela u dvorcu Vitturi, gdje je izložen dio blaga koje su za sobom ostavili Klaudijevi veterani, ali i drugi stanovnici Sikula.

Prvi od sedam Kaštela na putu je Štafilić, a u njemu su najzapadniji ostaci kaštela Dragač ili Dragatij. Tu je kulu 1543. izgradio stanoviti Matija Dragač, u obliku kule. Sasvim malo toga je ostalo do danas živo, jer je početkom 19. stoljeća materijal iz kaštela iskorišten za gradnju župne crkve u Kaštel Lukšiću. Vrijedi zapamtiti taj podatak za kasnije, jer se u istočnom zidu te crkve i danas može vidjeti ploča koja je krasila glavni ulaz u kulu, na kojoj piše da je Matija Dragač sagradio kaštel 'na svoju korist i korist domovine'.

Odatle kreće šetnja uz samo more, i na plaži Bile u moru i na samoj obali nalaze se jedva vidljivi ostaci još jedne kule, kaštela Kvarko ili Quarco, prvi put spomenut 1588., trideset godina nakon što ga je podigao trogirski plemić Ivan Quarco.

Slijedi, također u Štafiliću, prva od velikih kaštelanskih kula, Nehaj ili Lodi (po graditeljima Ljudevitu i Ivanu Lodiju). Nažalost, umrli su prije nego su je dovršili, pa i danas tamo stoji samo planirano prizemlje. Kasnije je pripao splitskoj obitelji Papalić, a oko kule se naseljavaju uskočke izbjeglice koji kuli i daju ime po uzoru na senjski Nehaj. Posljednji od nekadašnjih dvoraca u najzapadnijem mjestu je kaštel Štafileo (Rotondo) po kojem je to naselje i dobilo ime. Preciznije, po trogirskoj plemićkoj obitelji Štafileo čiji je član Stjepan izgradio kaštil 1508. na samoj morskoj hridi.

Napuštamo Štafilić, i dolazimo do Kaštel Novog, gdje je trogirski vlastelin Pavao Antun Ćipiko 1512. izgradio kaštel oko kojeg je kasnije nastalo Brce, odnosno mjesni trg. Taj je dvorac danas jedan od najbolje vidljivih, a nije naodmet obići i župnu crkvu Svetog Petra od Klobučca s bogatom riznicom.

Na putu do Kaštel Starog prođimo pored spomenika 'Vjesnik slobode' poznatog kaštelanskog umjetnika Marina Studina (1895 - 1960), učenika Ivana Meštrovića. Stup s konjanikom granica je između dvaju naselja, a u neka stara vremena šetnicom bismo došli i do kaštela Andreis. Nažalost, od njega su ostali samo temelji u moru. No zato je blizu nove marine u Starome kaštel kojega je tamo još 1476. podigao Koriolan Ćipiko, trogirski vlastelin pisac, humanist i vojskovođa u ratu na Lepantu. Taj je dvorac vjerojatno najznamenitijeg od svih kaštelanskih veleposjednika temelj cijelog naselja, kao što su to i neki drugi.

Sljedeća postaja je kaštel Rosani ili Rušinac u Kaštel Lukšiću, izgrađen 1482., na samoj morskoj obali, i to kao utvrđenu kući zbog čega je danas moguće samo proviriti kroz sjeverna vrata vrta. Uz ovaj dvorac, i još više obližnju crkvicu Svetog Ivana vezuje se i romantična kaštelanska legenda o nesretnim ljubavnicima Miljenku i Dobrili, čiji se grob nalazi u crkvici, s natpisom 'Pokoj ljubovnikom'.

Samo nešto dalje stoji Vila Šoulavy, svojevrsno rodno mjesto kaštelanskog turizma. No, i ta je kuća zapravo dvorac splitske plemićke obitelji Tartaglia, kojeg je početkom 20. stoljeća češki doktor Henrik Šoulavy pretvorio u hotel.

A onda, još uvijek u Lukšiću, prolazimo pored župne crkve sa spomenutim natpisom iz dvorca Dragač, i dolazimo do najvećeg i najbolje očuvanog od svih kaštelanskih kaštela, dvorca Vitturi. Tu masivnu građevinu, koja od svih najviše podsjeća na dvorac, izgradili su krajem 15. stoljeća bogata braća Nikola i Jerolim Vitturi. Danas se u njemu nalazi Muzej grada Kaštela s bogatim zbirkama iz prošlosti cijelog ovog kraja, ali već je i samo dvorište vrlo impresivno. U neposrednoj blizini dvorca je i perivoj Vitturi, jedan od najljepših klasicističkih parkova srednje Dalmacije, utemeljen u drugoj polovici 18. stoljeća.

Nastavak šetnje uz more vodi i pored privatnog vrta koji ne bi bio zanimljiv da se u njemu ne nalazi kameni stup koji je u srednjem vijeku označavao granicu između posjeda trogirskih i splitskih vlastelina, odnosno granicu Splita i Trogira koji su u to vrijeme često i ratovali za plodnu zemlju u Kaštelima. Nažalost, stup - očito donesen s nekog arheološkog lokaliteta - danas se nalazi iza ograde, i ako ne znate da je tamo lako ga je previdjeti.

Sljedeća postaja je Kaštel Kambelovac, do kojeg se dolazi putem koji vodi uz mjesnu plažu i nekadašnju baletnu školu primabalerine Ane Roje. U Kambelovcu su nekad bila čak tri dvorca, od kojih su dva pripadali moćnoj i bogatoj obitelji Cambi, ili Cambj, čiji članovi - vjerojatno najpoznatiji je arheolog Nenad Cambi - i danas žive u Splitu, a po njima je to kaštelansko mjesto i dobilo ime. Potpuno je nestao kaštel Lippeo Cambijevih iz 16. stoljeća, a u blizini je stajao i kaštel Piškera, od kojeg su na Brcu - glavnom kambelovačkom trgu - sačuvani ulazna vrata i linija sjevernog zida.

Ono što bi trebalo biti zaštitni znak Kambelovca  (uz Brce i Baletnu školu) svakako je kaštel Cambi, od kojeg je danas među mjesnim kaletama vidljiva glavna kula nekad očito impozantne građevine. Nažalost, ovaj je spomenik danas jako zapušten, bilo bi lijepo vidjeti njegovu obnovu

Put od Kambelovca do Kaštel Gomilice jedan je od ugodnijih na cijeloj ovoj ruti, posebno zbog toga što dobrim dijelom pred sobom imate 'glavnu stvar', takozvani Opatičin kaštel ili kaštilac iz 16. stoljeća, nekadašnji benediktinski samostan. Smješten na otočiću povezanom mostićem Kaštilac je doista impresivan kompleks u kojem ljudi i danas žive, baš kao nekad kad su redovnice tamo naselile obitelji koje su radile na njihovoj zemlji. Ono što je tu građevinu stavilo na turističke mape, ipak, mnogo je novovjekije: u petoj sezoni 'Igre prijestolja' tamo je snimljeno nekoliko scena, pa fanovi i danas dolaze vidjeti mjesto na kojem Arya Stark gurajući kolica ulicama Braavosa prodaje školjke.

Nažalost, od Gomilice do Kaštel Sućurca, posljednjeg od sedam Kaštela (ili prvog gledano od Splita, da se ne naljute Sućurani) ne može se proći uz more, nego starom kaštelanskom cestom treba preći kroz nekadašnji industrijski pojas gdje je stajala danas propala tvornica Jugovinil. Premda se već godinama čeka da njezine ruševine budu uklonjene, i to je na neki način kaštelanska baština, kad su tisuće radnih mjesta privlačile ljude iz raznih krajeva.

A kad napokon stignete do Sućurca - nazvanog po svetom Jurju - u kojem je smještena gradska uprava, valja otići do mjesne rive, i onda do Nadbiskupskog kaštela, izgrađenog u 15. stoljeću oko još starije kule splitskog nadbiskupa Gualda. Tu je danas depadansa Muzeja grada Kaštela, no u dvorište kaštela može se ući i vidjeti ostatke stare kule.

A prije nego završite ovaj lagani pješački obilazak Kaštela, poklonite se žrtvama tragedije iz 1943., kad je bomba iz savezničkih aviona sravnila sa zemljom obližnju crkvu Svetog Jurja i ubila 97 Sućurana koji su se sklonili pod krovom crkve.