Uz profesionalnost i stručnost kojom obavlja svoj posao, Petra Trbovića obožavaju zbog njegova vedrog duha i prirodne iskrenosti te ga cijene kao iznimnog suradnika. Njegov se rad, koji traje više od dva desetljeća, mogao vidjeti već nebrojeno puta na naslovnicama i u editorijalima brojnih časopisa objavljenih u cijelom svijetu: u časopisima kao što su Vogue, GQ, V Magazine, Harper's Bazaar, Marie Claire, Glamour, ELLE... u SAD-u, Aziji, Australiji, Latinskoj Americi, Rusiji i Europi. Među ostalima, surađivao je sa Severinom, Doris Dragović i Terezom Kesovijom.

Kako vam je raditi na 'Masked Singeru'? Kojim se kriterijima vodite prilikom odabira kreacija za Antoniju Blaće, Nives Celzijus i Nikolinu Pišek?

U 'Masked singeru' je uvijek zabavno! Zabava je riječ koja najbolje opisuje atmosferu u našem studiju i vjerujem da se to osjeti i u emisijama. Cijeli je tim sastavljen od mladih i kreativnih profesionalaca te vjerujem da je finalni show koji vam dajemo rezultat te sinergije svih nas.

Prilikom odabira stylinga za svoje tri dame uvijek se vodim jednim jedinim kriterijem, a to je da, uz zahtjev samog showa budu predivne i glamurozne, pogodim look koji je odraz njihovih osobnosti.

Imaju li možda neke posebne zahtjeve ili se potpuno predaju u vaše ruke?

Imam sreću što su Nikolina, Antonija i Nives zaista tri žene inspirativnih osobnosti, toliko različite, ali sa zajedničkom crtom tople spontanosti i prirodnosti, pa je rad s njima uvijek prije svega zabava. Mislim da uživam njihovo apsolutno povjerenje jer sve tri znaju da smo im i asistenti i ja posvećeni do maksimuma i ništa se ne prepušta slučaju.

Sa samo osamnaest godina postali ste najmlađi stilist na svijetu kojem je časopis ELLE objavio editorijal. Što vas je privuklo svijetu mode?

Od malih nogu pokazivao sam afinitet prema umjetnosti i bio taj neki talentirani klinac o kojem se pričalo. Sve je ukazivalo na Akademiju likovnih umjetnosti, a kako je moj put u nekoj tinejdžerskoj dobi skrenuo prema modi i dizajnu, nisam ni sam siguran. Ono što sa sigurnošću znam jest da nikada svoju biografiju nisam pokušavao ukrasiti pričama o mami i baki koje su bile ikone stila, o njihovim mirisnim budoarima i ormarima koji su me inspirirali i slično. Odrastao sam u malom mjestu u Gorskom kotaru, a sestra i ja smo imali tu sreću da smo bili okruženi bezrezervnom ljubavlju i podrškom najdivnijih roditelja, koji su nas odgajali tako da budemo čestiti ljudi i beskompromisno svoji. Moda kao inspiracija u mom okruženju tada nije postojala, nije bilo društvenih mreža, ali satelitska televizija bila je prozor u svijet i očito moj put prema modi. Obožavao sam 'Style' s legendarnom Elsom Klensch na CNN-u i Fashion TV koji je 24/7 emitirao revije iz Pariza, Milana, New Yorka... Danas u tim gradovima sjedim na tim revijama i snimam modne priče s tim kolekcijama, što je živi dokaz toga da vas u životu ne određuje apsolutno ništa osim vlastitih snova i vaše spremnosti da ih ostvarite. Koliko god ponekad vidjeli sebe kao male i beznačajne, znajte svi da ovaj svijet pripada svima, pa tako i vama!

Mnogi misle da je posao stilista vrlo glamurozan, no malo tko zna koliko je to fizički i psihički naporan posao. Ispričajte nam ukratko kako izgleda jedan dan modnog stilista i s čime se sve 'pod normalno' susrećete.

Najveća privilegija posla koji radim jest sloboda, kao i mogućnost da kreativnost pretočim u priče koje će, nadam se, inspirirati ljude. Iza toga, međutim, uvijek stoje sati i dani napornog rada i priprema. Nemoguće mi je opisati moj radni dan jer je svaki apsolutno drugačiji. Ponekad je to cjelodnevno snimanje Chanelove kolekcije na predivnoj lokaciji, ponekad hrpa fizikalije, vreća i kutija odjeće s kojom sa svojim asistentima pokušavam izaći na kraj... Kako sam već dug niz godina uz stilistički posao i na pozicijama kreativnog i modnog urednika međunarodnih modnih časopisa u nas, to sa sobom, uz različita snimanja, nosi uređivanje tema, pisanje tekstova i uredskih zadataka, a s obzirom na tu u početku spomenutu slobodu, ti su mi dani u uredu najveća muka.

Vrlo često surađujete s domaćim zvijezdama. Kakva su vam iskustva/impresije na tom području, odnosno je li mit to da su poznate osobe poprilično teške za suradnju?

Poznate osobe su ljudi krvavi ispod kože baš kao i svi mi ostali, sa svojim statusima i licima prepoznatim na svakom koraku, kao i svojim nesigurnostima i strahovima. Moja su iskustva uglavnom pozitivna. Ne posjedujem osobinu idealiziranja ni impresioniranosti ljudima, njihova zvjezdanost mi ne predstavlja apsolutno ništa u životu u tom smislu - oni su ljudi kojima trebam da bi pokazali najbolju verziju sebe i zato svakoj suradnji pristupam s pretpostavkom uzajamnog poštovanja radije nego strahopoštovanja.

Najzapaženija je bila vaša 12-godišnja suradnja sa Severinom do 2019. godine. Radili ste i s Terezom, Doris, za Eurosong, dakle s brojnim glumcima i glumicama, pjevačima i pjevačicama... Postoji li netko s kim biste voljeli surađivati i imate li određene kriterije za to?

Ne postoje osobe s kojima bih želio surađivati, a istovremeno sam zahvalan na svakoj onoj koja me inspirirala i ostavila trag na mom kreativnom putu. Radi li se o celebrityju, modelu ili amateru, manje je bitno. Nisam tip koji tehnički odrađuje poslove i zato mi jest bitno da osjećam kemiju s osobom s kojom surađujem. Također, sretnik sam jer sam predanim radom došao do nekog statusa tako da danas mogu odbiti neki angažman i suradnju bez straha za egzistenciju. Nesumnjivo postoje ljudi na sceni s kojima nikada ne bih surađivao jer se njihovi stavovi, svjetonazori i sustav vrijednosti kose s mojima. Volim vjerovati da me ljudi doživljavaju kao principijelnu osobu snažnog integriteta, nesklonu kalkulacijama. Uz to, vjerujem da neke stvari u životu nikakav novac ne može platiti i toga se držim uvijek i zauvijek.

Na koji način balansirate između svoje kreativnosti i zahtjeva klijenata, odnosno do koje mjere ste spremni izaći iz neke svoje estetike?

Ako je riječ o modnoj priči, ona je uvijek beskompromisno od početka do kraja rezultat moje vizije koju pokušavam oživjeti uz pomoć tima svojih talentiranih suradnika. Kada je pak riječ o poznatoj osobi, svaki pravi stilist uvijek će započeti od njezine osobnosti i graditi priču iz toga, premda ne bih to nikad nazvao kompromisom, nego jedinim ispravnim putem. Ako to znači odstupanje od vlastite estetike u tolikoj mjeri da vam stvara osjećaj emotivne ili profesionalne nelagode, vjerojatno biste taj angažman trebali odbiti te tako učiniti uslugu i sebi i toj osobi.

Tko su, po vašem mišljenju, najveće ikone stila današnjice, a tko ikone stila svih vremena?

Danas su moje miljenice Victoria Beckham i Zendaya, a gledano kroz povijest, to su sve one žene koje su svojim stilom beskompromisno utjecale na svijest žena o vlastitom oslobađanju i emancipaciji, u kojem god smjeru išla. Od Coco Chanel, Jackie O i princeze Diane pa sve do lika Carrie Bradshaw u seriji 'Seks i grad'. Jedna od meni all-time-fav ikona je Nan Kempner, pripadnica visokog njujorškog društva i velika zaljubljenica u modu. Šezdesetih godina ženama je bio zabranjen ulazak u restorane u hlačama, a isto se dogodilo Kempner na ulazu legendarnog La Cote Basquea. Ona je to riješila tako da je skinula hlače na licu mjesta i na zaprepaštenje svih takva ušetala u restoran u znak protesta. Navodim ovo jer smatram da vas ikonom ne čini samo lijepa odjeća, nego poruka koju njome uspijevate odaslati.

Čini nam se da su moda i zapravo kultura odijevanja često površno promatrani. U čemu je za vas značenje odijevanja? 'Odijelo ne čini čovjeka'. Ipak, je li to uvijek istina? Ili odjećom zapravo komuniciramo, a da toga nismo ni svjesni?

Odijevanje sadrži dva aspekta, a to su zaštitna uloga odjeće za naše tijelo te ona socioideološka, gdje čin odijevanja postaje sredstvo naše neverbalne komunikacije s okolinom. Meni je sasvim u redu da se neki ljudi zadovoljavaju ovim prvim i odjeća im ne predstavlja ništa naročito u životu. S druge pak strane, uživanje u odijevanju kao činu kreativnog izražavanja i ekstenzije naše osobnosti koju želimo predstaviti okolini ostavlja beskonačan prostor mogućnosti i veselje za sve one koji se prepuste toj igri. Bitno je pritom samo da ste uvijek vjerni sebi!

S obzirom na velike globalne promjene u svim segmentima života, u kojem se smjeru kreće moda? Vjerujete li u happy end?

Moda se kreće na ivici između užitka koji nam donosi i katastrofe koja nam se sprema ako se stvari hitno ne promijene. Modna industrija jedna je od najmoćnijih na svijetu. Ona je i jedan od najvećih zagađivača našeg planeta i to zaista više nije floskula na koju se odmahuje rukom. Ideja održivosti aktualnija je nego ikad prije i smatram da je odgovornost svih nas pojedinaca kao dijelova potrošačkog društva, jednako kao i same industrije, da stanemo na loptu i presložimo sustav vrijednosti. Vrlo sam skeptičan oko brzine kojom možemo očekivati promjene jer ritam modne industrije diktira nekontrolirana glad za kapitalom, a ona je pak odraz trenutnog stanja svijesti nas kao društva, površnog i siromašnog duhom.

Kada hodate gradom, primjećujete li ponekad neobičnu pojavu da su penzioneri možda najbolje odjeveni ljudi? Što mislite, zašto oni i dalje drže do sebe?

Ne dajte da vas zavara romantična crta tih prizora! Bojim se da je stvarnost, nažalost, kudikamo drugačija. Umirovljenici drže do sebe jer je dostojanstvo jedino što im je preostalo u ovoj zemlji. Mislite li da bakice koje srećemo u gradu u kostimićima iz 60-ih i 70-ih nose to jer su im trendovi otprije pedeset godina draži nego ovi današnji?! Ljudi, nemojmo se zavaravati, nose ih zato što su im mirovine 200 eura i jedva spajaju kraj s krajem, a kamoli da si mogu priuštiti modu! Da, možda su bake koje idu na tržnicu sa šeširom i djedice s ukrasnim rupčićem u reveru posljednji trzaji građanštine kakvu poznajemo iz prošlih vremena, ali nerijetko su i odraz neimaštine koliko i stila. Moji su roditelji umirovljenici, kao i brojni vaši, i jasno vam je da se kao društvo trebamo sramiti zbog toga čime ih nagrađujemo za sve godine predanog rada.

Koji odjevni predmet ili modni trend biste zakonom zabranili?

Nijedan. Sve što ima svoje poklonike i veseli ljude, treba postojati!

I za kraj, što treba imati svačiji ormar?

Police! A čime ćete ih napuniti, vaša stvar! Budite svoji!!! ;)