Kokice se prave isključivo od kukuruza kokičara, koji ima ekstremno tvrda zrna te je jedina vrsta kukuruza koja će se raspuknuti.

Kokice su omiljena poslastica već tisućama godina, a 1948. godine u pećinama u Novom Meksiku pronađena su zrna kukuruza kokičara stara 5000 godina, piše howstuffworks.com

Smatra se da je indijansko pleme Wampanoag ponudilo kokice kolonistima za prvi Dan zahvalnosti u Plymouthu, Massachusetts.

Brojna indijanska plemena vjerovala su da se u svakom zrnu kukuruza kokičara nalazi duh. Smatrali su da duhovi ne reagiraju na ljude, no ako se njihov dom grije, postaju sve ljući i ljući, skaču te na kraju prsnu.

Tradicionalno, indijanska plemena na kokice su stavljala suho začinsko bilje ili čak čili. Indijanci su također od kokica radili pivo i juhu, ali ih i koristili za izradu nakita i ukrašavanje perjanica.

Navodno je upravo Kristofor Kolumbo kokice otkrio Europljanima tijekom 15. stoljeća.

Prvi komercijalni stroj za pravljenje kokica izumio je Charles Cretors u Chicagu 1885., a tvrtka koju je osnovao još uvijek proizvodi strojeve za kokice i drugu opremu.

U SAD-u ulični prodavači su kokice počeli prodavati u 19. stoljeću, a kada su kokice počeli prodavati ispred kina, vlasnici kina su se žestoko usprotivili jer su strahovali da će kokice odvratiti pažnju ljudi od filmova. Vlasnicima kina bilo je potrebno nekoliko godina da shvate kako kokice u kinu mogu biti sjajan izvor dodatnog prihoda, a kokice se u kinima prodaju od 1912.

Danas pak mnoga kina bilježe veću dobit od prodaje kokica nego li od prodaje ulaznica, jer za svaki dolar potrošen na kokice oko 90 centi je čista dobit. Osim toga, nakon kokica većina ljudi je žedna, pa se povećava vjerojatnost prodaje poprilično skupih sokova u kinu.

Zbog čega kukuruz kokičar puca? Svaka jezgra sadrži malu količinu vlage, a dok se kukuruz grije, voda se pretvara u paru. Kukuruz kokičar se od ostalih žitarica razlikuje po tome što mu voda nije vodopropusna, tako da para ne može ishlapjeti, pa zbog nastalog pritiska dolazi do pucanja, a zrno se izvrće prema van te nastaje kokica.

U prosjeku, zrna kukuruza pucaju kada se dosegne temperatura od 175 stupnjeva.

U idealnom slučaju, u kokicama bi trebalo biti 13,5 posto vlage te tada ostaje najmanje neispucanih zrna.

Kokice su prirodno bogate vlaknima te imaju malo kalorija. Sadrže malo natrija i nemaju masti, no svoje zdravstvene prednosti gube dodatkom različitih preljeva, poput maslaca, šećera i soli.

Amerikanci godišnje pojedu oko 160 milijuna litara kokica, što je dovoljno da se 18 puta napuni Emipire State Building.

Kukuruz kokičar dolazi u dva oblika, u obliku pahuljice i gljive. Prodavači u kinima preferiraju one u obliku pahuljice jer su kokice veće.