O Netflixovoj seriji 'Ripley' ne prestaje se govoriti, a svi se slažu da je redatelj i scenarist Steven Zaillian napravio odličan posao
Radnja serije smještena je u Italiju, a temelji se na hit knjizi Patricije Highsmith iz 1955. godine, poznatoj i po filmu 'Talentirani gospodin Ripley' iz 1999. godine s Gwyneth Paltrow, Judeom Lawom i Matom Damonom u glavnim ulogama.
I u seriji pratimo Toma Ripleyja u mračnoj priči koja obiluje posebnom atmosferom i zapanjujućim prizorima koji ostavljaju bez daha.
Ona je dobro poznata svima: Ripleyja, sitnog prevaranta, angažira otac njegovog 'kolege' Richarda Dickieja Greenleafa, koji godinama besposličari po Europi, trošeći svoju bogatu zakladu na uživanje i provod, bez ikakvih odgovornosti i obaveza. Stoga Dickiejev otac uz velikodušnu plaću šalje Ripleyja u Italiju kako bi nagovorio sina da se vrati kući. Kadrovi snimljeni crno-bijelom tehnikom očaravajući su, a mnogi su bili zadivljeni venecijanskom palačom u kojoj obitava Ripley.
Prema riječima dizajnera produkcije Davida Gropmana, odabrana je impresivna građevina nastala u 15. stoljeću s nevjerojatnim pogledom i uređena u minimalističkom retro stilu. Ripley svoju misiju, kako saznajemo, ne misli tako brzo obaviti. A tko bi ga i krivio kad se smjestio u veličanstvenu i ukusno uređenu vilu.
'Godine 2005. radio sam na filmu 'Casanova' u režiji Lassea Hallströma, tako da sam znao skoro svaku palaču u Veneciji i točno kamo trebam otići. Tako je palača Polignac iz 15. stoljeća postala mjesto Tomovog novog venecijanskog života. Gledali smo na puno stvari; Steve ima zbilja sjajno oko i toliko mu je stalo do detalja i očuvanja njegove vizije, njegovog gledišta', ispričao je dizajner produkcije 'Ripleyja' David Gropman, piše IndieWire.
Palača je doista zapanjujuća donoseći osjećaj starih vremena, ali i mračno ozračje, što se dobro uklopilo u priču. Gropman kaže da je i velik dio namještaja autentičan.
'Ono što zapravo nismo dirali je njegova spavaća soba. Krevet je imao baldahin, pa smo samo promijenili prekrivač. Ali kompletno smo opremili njegovu radnu sobu u kojoj se odvija cijela scena s Ravinijem. Dakle to smo mi napravili. Tkanina na zidovima pripadala je palači. I sjajna je stvar to da se ne boje dopustiti da se vide godine, poput npr. blijeđenja zidova i drugih detalja', kaže on.
U seriji su iskoristili još neke venecijanske palače za očaravajuće scene, pa je npr. Ripleyjevo putovanje u Brooks Brothers prije odlaska u Italiju snimljeno u Palazzo dell'Aeronautica, kao i jedna od scena u napuljskom American Expressu.
Gropman se također oslanjao na knjige fotografija iz tog doba (i malo prije) kako bi zadržao specifičnu atmosferu u seriji te je naveo 'Neo Realismo: Nova slika u Italiji 1932.-1960.' kao svoju početnu točku u dizajniranju crno-bijelog svijeta.
'Točno sam imao viziju kako bi to trebalo izgledati. U nekim je aspektima oslobađajuće raditi crno-bijeli film iz tog razdoblja, ali otkrio sam i da kada maknete boju budete u mogućnosti prikazati luk priče i razlikovati važne trenutke na Tomovom putovanju', objasnio je.
Naravno, svaka produkcija snimljena u crno-bijeloj tehnici nosi sa sobom posebne izazove, osobito kada su u pitanju postojeće lokacije. 'Najbolja vježba je da ih, dok sastavljam setove, fotografiram na svom iPhoneu u boji. I onda kad bih se vratio da pogledam fotografije s lokacije i pretvorio ih u crno-bijele, odmah bih počeo uviđati kako moram upravljati stvarima, da moram razmišljati o kontrastu i pobrinuti se da detalji ne budu zamagljeni, zbrkani ili ostavljeni', kaže on.
Kombinacija Gropmanova produkcijskog dizajna i senzualne crno-bijele kamere hvaljenog snimatelja Roberta Elswita pokazala se na kraju dobitnom kombinacijom jer ne prestaju pljuštati pozitivne ocjene na račun ove fantastične serije.