Pojam burnout, izgaranje na poslu, još je šezdesetih godina prošlog stoljeća definirao njujorški psiholog i psihoanalitičar Herbert Freudenberger kao stanje mentalne i fizičke iscrpljenosti uzrokovane profesionalnim životom pojedinca, a 1974. je izdao i knjigu 'Burnout: Visoka cijena visokog postignuća'.

Izgaranje je 'erozija ljudskog duha' koja nastaje zbog kronične izloženosti visokim razinama stresa na poslu. Svi su poslovi više-manje stresni i svatko može biti kandidat za izgaranje. Međutim, za razliku od stresa koji se pojavljuje kod opasnih zanimanja poput pirotehničara, pilota i sl., izgaranju su ponajprije izloženi ljudi koji požrtvovno, s puno idealizma i želje za pomoći drugima pristupaju poslu, piše mr. Zrinka Zarevski, klinička psihologinja, za portal Insideout.hr.

Na početku - 'medeni mjesec'
Posebno su izložene struke tj. profesionalci koji rade s ljudima, osobito onima koji pate ili su doživjeli teška traumatska iskustva. Pojedina pomagačka zanimanja imaju dodatni teret stalnog rada u emocionalno vrlo zahtjevnim situacijama koje povećavaju rizik od izgaranja.

Sindrom se razvija postupno od početne faze 'medenog mjeseca', kad je osoba puna optimizma, entuzijazma, energije, kreativnosti i požrtvovnosti prema poslu. Već se tada, nema li osoba adaptabilne obrasce suočavanja sa stresom, sije sjeme burnouta. Slijedi pad zadovoljstva i efikasnosti na poslu koji se s vremenom na ponašajnom planu očituje sve slabijim učinkom, povišenom stopom bolovanja, kašnjenja, izostanaka, a ponekad i promjene posla.

Emocionalne i fizičke smetnje
Među emocionalnim smetnjama karakterističnim za sindrom izgaranja je emocionalna iscrpljenost, osjećaj ispražnjenih emocionalnih kapaciteta. Depersonalizacija je prisutna kada više nema osobnog odnosa prema drugima, zaposleni se prema drugima odnosi uz malo ili nimalo brige i osjećaja za njihove potrebe. Nadalje, javlja se anksioznost, osjećaj bespomoćnosti, gubitak interesa i motivacije, emocionalna praznina, osjećaj gubitka smisla, apatija te depresija.

Najčešći fizički simptomi su kronični umor, iscrpljenost, pad imuniteta, glavobolje, bolovi u mišićima te problemi sa spavanjem.

Iako je burnout ponajprije vezan uz posao, odnosno neravnotežu u pogledu ciljeva, ideala i potreba vezanih uz posao, stres i različiti čimbenici u privatnom životu mogu također pridonijeti problemu time što oslabljuju naše emocionalne obrane.

Podulja je lista čimbenika koji najviše pridonose pojavi izgaranju na poslu. Neki od njih su osjećaj smanjene kontrole nad dinamikom posla i mogućnosti odlučivanja, izostanak zasluženog stručnog priznanja i nedostatak zajedništva u timu ili ugrožene moralne vrijednosti zaposlenika.

No treba spomenuti i osobine zaposlenika koje također pridonose razvoju tog sindroma. Istraživanja pokazuju da su mu izloženije pretjerano odgovorne osobe, sklone perfekcionizmu, koje snažnije od uobičajenog doživljavaju frustracije. Imaju (pre)visoka očekivanja u poslu, izraženu potrebu za kontrolom i kompetitivne su. Pogled na svijet obojen im je pesimističnim nijansama.

Kako si pomoći?
Prvi i najvažniji korak u preveniranju i oporavku je prepoznati (priznati) problem i pokušati objektivno sagledati situaciju.

Preispitajte svoje vrijednosti, ciljeve i pokazatelje uspjeha. Započnite s ostvarivošću postavljenih ciljeva - oni su kod ugroženih izgaranjem najčešće nerealno visoki. Redefinirajte ciljeve koje ste si postavili, kao i očekivanja od posla (ili pokušajte ostvariti ciljeve na neki drugi način, npr. promjenom strategije). Smanjite intenzitet rada, uzmite više vremena za dnevni, tjedni i godišnji, što aktivniji odmor. Spavajte više. Time, među ostalim, omogućujete mozgu da procesira informacije prikupljene tokom dana.

Kreirajte svoju dnevnu rutinu poštujući vlastite cirkadijurne ritmove. To su dnevni ciklusi tjelesnih funkcija, tj. metaboličkih i kemijskih promjena koje utječu na stanje budnosti i spavanja, kao i na krvni tlak, razinu hormona i tjelesnu temperaturu. Radite najvažniji dio posla u doba dana kad imate najviše energije i najmanje ometanja. Ostatak vremena posvetite manje važnim poslovima ili možda prikupljanju informacija za sljedeći radni zadatak.

Ne zaboravite održavati unutarnju ravnotežu osiguravanjem vremena za sebe. Družite se s obitelji, prijateljima, otiđite u kino ili u prirodu. Svakako osigurajte vrijeme za aktivnosti izvan posla koje vas ispunjavaju i čine sretnima.

Nadilazi li problem metode samopomoći, tretman uključuje različite psihoterapijske metode, a ako je potrebno, i psihofarmakološku terapiju

Naposljetku, iako burnout nije poželjno ni ugodno iskustvo, ne zaboravite da može biti i odlična prigoda za promjene i osobni rast.

Tekst je preuzet s portala za primijenjenu psihologiju insideout.hr.