Mnoga su djeca od najranije dobi uključena u brojne sportske aktivnosti, no nekim se roditeljima često teško othrvati vlastitim ambicijama i nerealnim očekivanjima kada su u pitanju njihovi potomci.

Stručnjaci stoga upozoravaju da su nerijetko izloženi ogromnom pritisku te da je bitno 'stati na loptu' da im se nekad omiljena sportska aktivnost ne bi na kraju pretvorila u omraženu.

Krešimir Prijatelj, dječji psiholog s Odjela za psihologiju Sveučilišta u Zadru, kaže da tjelesne aktivnosti za djecu imaju vrlo pozitivan učinak na njihov psihofizički razvoj.

'Tjelesna aktivnost, naročito ona koja se odvija kroz sportske aktivnosti, blagotvorna je za djetetovo tjelesno, ali i psihičko zdravlje. Osim preventivne uloge u smanjenju prekomjerne tjelesne težine, tjelesna aktivnost u vidu uključenosti u neku sportsku aktivnost uči djecu brojnim važnim životnim vještinama koje im mogu biti korisne u daljnjem životu. Dijete će biti sklonije tjelesnoj aktivnosti, pa i uključivanju u određeni sport, ako u svom bliskom okruženju može učiti na primjeru. Naime djeca uče opažanjem svoje okoline, stoga je važno da roditelji i odgajatelji svojim primjerom šalju informaciju o korisnosti i važnosti tjelesne aktivnosti. Mlađa djeca će biti više zainteresirana za uključivanje u neku vrstu sporta ako im se u počecima pristupi na zabavan i podržavajući način. Bit će zainteresiranija za sport ako u njemu sudjeluju s roditeljima ili drugim bliskim osobama iz svoje okoline', objašnjava psiholog.

Jedno je ranije istraživanje, dodaje, pokazalo da 70 posto djece do trinaeste godine napusti sport.

'Neki mladi u periodu adolescencije osjećaju pritisak da se bave sportom koji nije nužno njihov poziv, a drugi osjećaju pritisak da se usredotoče samo na jedan sport, što može biti ograničavajuće. Važno je da odrasli ne izgube iz vida to da su djeca upravo djeca. Unatoč tome što mlade sportom učimo usredotočenosti, predanosti i sportskom duhu, neophodno je da im ne zaboravimo dopustiti da slobodno i neometano istražuju svijet te otkrivaju svoje interese', kaže Prijatelj.

Što se tiče natjecateljskih aktivnosti, jer mnogi već i u nižim razredima kreću s natjecanjima, psiholog ističe da tu svakako treba uzeti u obzir dječju dob.

'Stručnjaci u području sporta, ali i razvojne psihologije, naglašavaju da djeca nisu tjelesno ni emocionalno spremna za kompetitivni sport sve dok ne navrše barem osam godina. Međutim to ne znači da će svi sa osam godina biti spremni za natjecateljski sport. U predškolskoj dobi djeca nemaju razvijene kapacitete za nošenje s pobjedama, porazima i općenito ocjenjivanjem svojih postignuća. Za sudjelovanje u sportskim natjecanjima važno je da imaju razvijene samodisciplinu i raspon pažnje. Velik broj djece počinje shvaćati sve aspekte natjecanja u sportu u dobi od deset godina', rekao je psiholog.

Dijete treba pripremiti i za uspjeh, ali i neuspjeh

Mladima je, objašnjava, važno pružiti adekvatnu informaciju da ponekad gubimo, čak i kada damo sve od sebe.

'Ipak, predanost je ponekad preduvjet za uspjeh i često stiže s ustrajnošću, a ona zna biti obojena neuspjesima. Važno je prije svega osvijestiti motivaciju, jer neka djeca ne sudjeluju u sportu da bi pobjeđivala, već zato što isti sport treniraju njihovi prijatelji. S druge strane, ako imaju izraženu unutarnju motivaciju za sudjelovanjem u natjecateljskom sportu, kad za to dođe vrijeme, važno je dati im do znanja da se ne natječu samo radi pobjede, već da bi napredovali. Važno je isto tako pozitivno potkrijepiti pohvalom zapažanja djetetova postignuća u odnosu na njegovo prethodno postignuće te naglasiti trud koji je uložen, naprimjer, u treninge u slobodno vrijeme. Ako dijete doživi neuspjeh, budite blagi i istaknite da ste ponosni na njegovu ustrajnost, vježbu i uložen trud. Vjerovali ili ne, u emocionalnom smislu često mu bude draže čuti pohvalu za svoj trud od roditelja ili bližnjih, nego dobiti medalju ili trofej', ističe Prijatelj.

Mnogi se roditelji, upozorava on, poprilično zanesu u svojoj procjeni djetetovih sposobnosti i talenta.

'Osim ako sam roditelj nije sportaš, procjenu o tome je li dijete potencijalni vrhunski sportaš najbolje je prepustiti trenerima ili drugim stručnim osobama. Ponekad je važno da i roditelji pogledaju u sebe i promisle o motivaciji djeteta za sudjelovanje u sportu. Nekada u komunikaciji mogu nesvjesno prenijeti svoje interese, a dijete će ih prihvatiti da ne bi razočaralo roditelja ili da bi ga s druge strane pokušalo učiniti ponosnim. U svakom slučaju, jasan razgovor o očekivanjima i ambicijama može uvelike biti emocionalno rasterećujući za dijete. Kada se počne natjecateljski baviti sportom, naglasak je potrebno usmjeriti na usvajanje vještina, a ne uspoređivanje s drugima. Tako ćemo omogućiti djeci da ustraju u svom iskustvu i streme tome da budu bolji bez opterećenja koje stiže prilikom uspoređivanja s drugima', rekao je dječji psiholog.

Što se tiče pak sportskih ambicija, najbolji je način za nošenje s njima fokusiranje na ispravne razloge za bavljenje sportom.

'Ako su roditelji i djeca isključivo orijentirani na pobjedu, kod djece se mogu javiti manjak samopoštovanja i povećani indikatori depresivnosti. Roditelji mogu jasno i nedvosmisleno osnaživati djecu te važnost njihovog izbora, ali i stvoriti zdravu atmosferu koja će poticati natjecateljski duh (npr. igranjem društvenih igara i sl.)', istaknuo je.

Brojne su prednosti sporta u razvoju mladih i znanstveno dokazane, kaže Prijatelj.

'Osim učenja novih fizičkih vještina, zdrav pristup sportu može pomoći djeci pri suočavanju sa uspjesima i neuspjesima tijekom odrastanja. Iako nije ugodno, gubljenje u sportu djeci moglo bi im predstavljati vrlo značajan edukativan moment jer ih učenje prevladavanja razočaranja i nošenja s neugodnim osjećajima i iskustvima može osnažiti te im pomoći u izgradnji psihološke otpornosti. Sudjelovanje u sportu tako može biti od koristi prilikom učenja kontrole osjećaja, odnosno izražavanja neugodnih osjećaja na zdrav način. Osim toga, sport uči predanosti i strpljenju, što će djeci biti značajno i u školskom okruženju, ali i drugim životnim prilikama. Istraživanja su pokazala da djeca koja se bave sportom iskazuju veće samopoštovanje. Također, ona koja se kontinuirano bave tjelesnom aktivnošću ujedno se bolje osjećaju, što ima učinka i na njihovo sveukupno psihičko zdravlje. Timski sportovi pomažu im i da razviju brojne socijalne vještine. Naime timski sport uči djecu suradnji, slušanju, strpljenju, samoregulaciji, fokusiranju pažnje i poštivanju autoriteta u vidu trenera. Osim toga, stvara osjećaj zajedništva i pomaže im u uspostavljanju novih poznanstava i izgradnje društvenih odnosa izvan obitelji i škole', kaže Prijatelj.

Unatoč tome što djeca mogu biti opterećena raznim obavezama, dodaje on, važno je ponuditi im mogućnosti i načine na koje će provoditi slobodno vrijeme.

'Danas djeca velik dio slobodnog vremena provode uz elektroničke uređaje, odnosno na društvenim mrežama. Ako se njih pita što bi zapravo htjeli raditi da ne budu stalno 'na mobitelima', jedno istraživanje na uzorku hrvatskih srednjoškolaca pokazalo je da adolescenti žele sudjelovati u raznim aktivnostima, pa tako i u nekom sportu. Mladima je potrebno dati priliku da izaberu sportsku aktivnost i podržimo ih u tome, ali tako da ne budemo isključivi u slučaju da se žele okušati u nekom drugom sportu, zbog čega je važno da roditelji razviju strpljenje. Ipak, sudjelovanje u sportskoj aktivnosti bilo koje vrste puno je korisniji način provođenja slobodnog vremena od korištenja elektroničkih uređaja. S druge strane, natjecateljski sport često iziskuje određena odricanja, a pritom je važno da dijete ili mladu osobu ne zakinemo za druženje s vršnjacima, odmor i druge zabavne aktivnosti u kojima uživaju. Roditelji imaju odgovornost i važnu ulogu u tome da pomognu djetetu koje se bavi natjecateljskim sportom da si ravnomjerno rasporedi školske obaveze, sportske aktivnosti, ali i vrijeme provedeno u zabavi, uživanju i odmoru', zaključuje on.

Nekoliko savjeta za roditelje:

• budite podržavajući, ali istovremeno svjesni toga da razgraničite svoja očekivanja od djetetovih
• pohvalite trud i predanost bez obzira na ostvareni uspjeh
• ako je dijete razočarano zbog neuspjeha, vaše razočaranje će mu još teže pasti, stoga pokušajte osvijestiti svoje ambicije jer one nisu nužno primjenjive na njega.