Budući da je i sama jako sretna, Severina Vučković je odlučila razveseliti mladu peteročlanu obitelj Grabovac iz Slavonskog Broda i za nekoliko dana pjevati u njihovom dnevnom boravku. To će biti njena posebna gaža. Severina je gostovala na Narodnom radiju rano ujutro, što joj nije bio nikakav problem, jer se i inače budi jako rano, a iako je bilo jutro, raspoloženo nam je odgovarala na pitanja koja sve zanimaju
Ova vam je godina posebna i prekrasna, jeste li imali predosjećaj da će biti takva?
Ma vraga sam znala, da sam znala, bila bih baba vračala ili gatara, sve me to iznenadilo.
Svi vas milo gledaju, zračite zadovoljstvom, svima mamite osmijehe na lice?
Super mi je što kažeš da izazivam osmijehe, sad sam tu na Narodnom radiju čitala razna pisma ovih ljudi, djece, žena koji su slali pisma jer žele da pjevam u njihovom dnevnom boravku. Puno njih mi je slalo slike na kojima sam se slikala s njima prije deset, čak i petnaest godina. Onda sam shvatila da je zajednička tema svih tih pisama i mailova - sreća. Svi pišu kako su bili sretni dok su bili na koncertu i kako su čuli tu i tu pjesmu, a ona ih podsjeća na sretan ili tužan događaj u životu. Kad pročitate toliku količinu sreće koju ste vi nekome dali, onda se to meni sve duplo vraća. Nema ništa ljepše na svijetu nego živjeti da biste usrećili druge.
U blaženom ste stanju, jesu li vas vaši bližnji razmazili?
Jesu. Voljela bih da to potraje do kraja života.
Zvuči kao bajka…
Nisu baš bajke nešto najbolje. Znaš kako u bajkama krene da se sretnu princ i princeza i završetak je uvijek jednak, da su živjeli do kraja života, ali nigdje ne piše kako su oni živjeli. Ustvari, lijepo je živjeti bajku…
Imate i prakse jer obožavate svoje nećakinje…
Da, jedna sad i živi sa mnom. Ima 21 godinu. Vrijedna je, studira. Odgovorna je sama za sebe i stvarno je prekrasna.
Rekli ste da zbog blaženog stanja točno znate što vam se jede u svakom trenutku?
Mislila sam da su to samo priče, ali ima istine. U prva tri mjeseca sam znala točno ću jesti i što neću. Događaju se ti čudni porivi za nekom hranom. Otkrila sam da mi odgovara grah. Čudno, sve ono što sam mrzila u djetinjstvu, što nisam voljela, sad mi se jede.
Imate li sad možda malo više vremena za, primjerice, gledanje sapunica?
Moram reći da ne gledam uopće televiziju. Uvijek mi doma svira glazba. Znam sve o sapunicama zbog svoje mame koja mi to sve priča. Njeno prepričavanje nekad traje duže od same epizode sapunice. Izvjesna Lara joj se jako sviđa. Jako joj je lijepa. Preko mame sam upoznala sve sapunice. Sjećam se još da je mi je pričala i o prvoj meksičkoj, zvala se 'Divlja ruža'. Zbog nje mi je jedno pet-šest puta poklopila slušalicu. Uvijek bi rekla: 'Ne mogu sad pričati, sad mi je 'Ruža'', i to je bilo to.
