Jedna petina ispitanih roditelja priznaje da je zaboravila kako se igrati s djecom, a trećina kaže da im je jako dosadno sudjelovati u aktivnostima sa svojim potomcima.

S druge strane, više od polovice djece iskreno je izjavilo da žele provoditi više kvalitetnog vremena sa svojim roditeljima, a desetina otkiva da su svjesni toga da njihovi roditelji vrijeme provedeno u zajedničkim obiteljskim igricama smatraju dosadom i gubitkom vremena.

Istraživanje provedeno na 2.000 roditelja i 2.000 djece u dobi od pet do 15 godina bavilo se njihovim navikama, a došli su do zaključka da je igranje u opasnosti da postanu izgubljena umjetnost za britanske obitelji budući da je 21 posto roditelja priznalo da se više ne sjeća kako se igrati s djecom na kreativan i maštovit način.

'Postoje četiri ključna sastojka uspješno provedenog vremena u zajedničkoj igri djece i roditelja, a to su edukacija, inspiracija, uključivanje i komunikacija', rekla je Tanya Byron, psihologinja i dječja terapeutkinja koja je provela ovo istraživanje.

'Gotovo svaki treći roditelj bira računalnu igru kad se treba igrati s djecom jer misli da će dijete u tome najviše uživati. Međutim, 90 posto djece kaže da bi kompjutorske igrice radije igralo samo, dok tri četvrtine priznaje da bi više uživalo u igranju tradicionalnih igara s roditeljima, bilo da se radi društvenim igrama ili igri u prirodi', tvrdi psihologinja.

Roditelji priznaju da su najčešće u stisci s vremenom, a polovica ih za nedostatak slobodnog vremena krivi posao i obaveze zbog čega sve manje kvalitetnog vremena provode s djecom. Toga su svjesna i djeca, pa dvije trećina kaže da im je jasno da roditelji zbog poslovnih briga malo vremena provode u njihovom društvu.

Igra je od vitalnog značaja za razvoj djeteta, ona im pomaže u komuniciranju, suradnji s drugima i razvija ključne životne vještine. Igra bi, tvrde psiholozi, trebala biti edukativna i inspirativna, ali iznad svega toga – zabavna.