U svojoj novoj knjizi 'Lip Service', profesorica psihologije na Yaleu Marianne LaFrance izdvaja šest odličnih razloga za smijeh te iznosi neke zanimljive činjenice o osmijehu.

Osobe velika osmijeha žive dulje. U studiji koja je objavljena prošle godine znanstvenici su analizirali fotografije 250 igrača bejzbola te utvrdili kako osobe velika i široka osmijeha žive u prosjeku 4,9 godina dulje od ljudi djelomična osmijeha te čak sedam godina dulje od osoba koje se uopće ne smiješe na fotografijama. Naime, osmijeh je povezn s pozitivnim osjećajima, a oni su pak direktno povezani s kvalitetnijim životom, piše Oprah.com

Osmijeh je povezan s pozitivnim stavom. Tijekom jedne studije ispitanicima su pokazivane fotografije nasmijanih lica, i to na samo nekoliko sekundi, no to je bilo dovoljno da iskuse povišenu razinu pozitivnih emocija. U usporedbi kontrolnih grupa, znanstvenici su zaključili kako osobe koje registriraju osmijeh na fotografijama na svijet gledaju u boljem svijetlu. Tako se tim osobama dosadne aktivnosti čine zanimljivijima, neutralne slike izgledaju pozitivnije, a čak i bezukusna pića imaju bolji okus.

Postoje tri stupnja sreće. Članak u časopisu British Medical Journal ustvrdio je kako je doista moguće širiti ljubav. Naime, istraživanja pokazuju da unutar društvenih odnosa, kada je jedna osoba sretna, taj osjećaj sreće širi se i na dvoje ljudi oko nje. Stoga, nabacite osmijeh i razvedrite barem dva svoja prijatelja.

Postoje dvije vrste osmijeha. Srdačan osmijeh i lažan osmijeh uređeni su iz dva različita neuronska kanala. To se smatra točnim, jer na primjer ljudi s oštećenim dijelom mozga mogu nabaciti spontan osmijeh, a ne mogu se smijati svojevoljno. Znanstvenici smatraju kako su naši preci razvili neuronske krugove za usiljene osmijehe koje su koristili kao evolucijsku prednost u prikrivanju straha i bijesa.

Kako biste otkrili lažan osmijeh, promatrajte oči. Kada se netko istinski nasmiješi, mišići lica pod nazivom orbicularis oculi se stežu te uzrokuju ono sitno boranje kože oko očiju. Većina ljudi ne može samovoljno potaknuti te mišiće, što znači kada osoba nabaci lažan osmijeh, mišići oko očiju neće se pomaknuti i naborati kožu oko očiju.

Tumačenja osmijeha razlikuju se od kulture do kulture. Čitajući izraze lica, različite kulture fokusiraju se na različite dijelove lica. Tako se u SAD-u na primjer ljudi više fokusiraju na usta, nasuprot tome Japanci se više fokusiraju na oči.