U vremenima kad mnogi ljudi ne uspijevaju naći ni put do obližnje trgovine bez navigacije na pametnom telefonu, potpuno se logičnim postavlja pitanje: a kako su ljudi nekad putovali? Ima putnika koji u automobilu i dalje drže papirnatu autokartu, no pokušajte se sjetiti kad ste posljednji put vidjeli nekoga s kartom raširenom po haubi kako pokušava naći put do odredišta.
Ako odemo dalje u prošlost, odgovor na to pitanje postaje još zagonetniji, jer bi se današnji čovjek teško mogao snaći na zemljovidima koji su se crtali kroz povijest. Pa možemo otići unatrag sve do starog Rima, države u kojoj su putovanja bila jedan od važnih načina širenja utjecaja i pomicanja granica. Ne mislimo, naravno, na putovanja iz razonode, nego na trgovačke puteve i vojne pohode.
vezane vijesti
Među svim ostalim dostignućima koja su nam ostavili, Rimljani su bili majstori u gradnji cesta, ostavili su nam tisuće kilometara na tri kontinenta, a sve su bile ucrtavane i na kartama, i tragovi na ostacima tih cesta (ima ih i kod nas) govore koliko su bile korištene. Kažu da su kroz stoljeća izgradili oko 400 tisuća kilometara cesta, od čega je otprilike jedna petina bila popločana.
Stari Rimljani imali su karte, ali one ni izbliza nisu bile nalik onima kakve danas koristimo, jer se nisu naročito posvećivale geografskim značajkama ili pak veličinama. Pogledajte najpoznatiju među njima, Peutingerianu, pa se pokušajte snaći gdje je što i kako doći do neke lokacije, među ostalim i onih na području današnje Hrvatske poput Salone, Iadera, Spalata, Raguse...
I tu sad dolazimo do glavne značajke tih zemljovida: lokacija na njima. Jednostavno, nevažno im je bilo kolika je udaljenost među tim točkama, pa se nisu bavili ni njihovim prikazom u mjerilu. Rimljani su, naime, umjesto pukog gledanja udaljenosti među gradovima, vojnim logorima, trgovištima i drugim lokalitetima koristili opise gdje se što može naći, i gdje možete ići iz svakog od njih, odnosno kroz koje lokacije morate proći 'od točke A do točke B'. U tim itinerarima, kako su ih zvali ne znajući da će stoljećima kasnije ta riječ imati manje-više isto značenje, bilo je opisano sve.
Ti svojevrsni vodiči po carstvu stalno su se unaprjeđivali, a najpoznatiji među njima je dokument Itinerarium Antonini, odnosno Itinerar cara Antonina Pija (vladao je od 138. do 161. godine). Do četvrtog stoljeća dokument je dobio doista impresivni izgled, jer su u njemu bile upisane sve dotad izgrađene ceste, s 225 postaja na njima.
Kako je Itinerarium Antonini izgledao, možemo doznati iz sačuvanog prijepisa nastalog početkom 16. stoljeća, američko sveučilište Yale u čijoj knjižnici se čuva srećom ga je učinilo dostupnim na internetu. Taj dokument navodio je ceste koje su prolazile kroz veće gradove u kojima je putnik mogao naći što mu treba, poput smještaja, trgovina, termi i svega što je u to vrijeme (a i danas) trebalo nekome na putovanju. Koristeći te informacije, i upute poput skretanja, raskrižja i drugih, putnici su mogli naći trasu kojom bi došli do svog konačnog odredišta. Kad malo bolje razmislite, na sličan način često putujemo i danas, koristeći usputne postaje, od kolodvora do raskrižja.
Ne samo to, u Europi - a i drugdje - na cestama i dalje koristimo nešto nalik rimskim itinerarima. Putokazi će nam govoriti koji je sljedeći važniji grad, ili pumpa za gorivo, hotel, nacionalni park, izletište, prirodni lokalitet, restoran... Dakle, samo nešto modernija varijanta onoga što se koristilo prije skoro dvije tisuće godina na većem dijelu našeg kontinenta.
A ako doista želite čuti, vidjeti i iskusiti kako su putovali stari Rimljani, suvremena tehnologija će vam i to omogućiti. Možete se, tako, zabavljati neko vrijeme na stranici OmnesViae nalazeći najlakšu rutu između gradova u Rimskom carstvu, prema Peutingerovoj karti i Antoninovom itineraru. Druga varijanta je nešto drugačija, ali čak i zabavnija. Stranicu je razvilo američko sveučilište Stanford, i nudi razne opcije izračuna, baš kao Google Maps. Tako je nekome iz Salone do Rima, ako je išao pješice u proljeće, trebalo 33 dana za prijeći 979 kilometara. Brzom kočijom mu je za to trebalo 14,5 dana, a dobro utreniranim vojnicima na maršu je trebalo 16,6 dana.
Usporedimo li to s današnjim Google Maps, modernim cestama pješice bi vam trebalo desetak dana, a automobilom 12 sati.
