Predsjednik Međunarodnog udruženja psihoanalitičara (IPA) Stefano Bolognini drži kako je prirodno da se ljudi ne prezentiraju kakvima doista jesu, ali upozorava kako može doći do raspada ličnosti kada se dogodi prekid između unutarnjeg i vanjskog života.

'Društvena prilagodba i ograničena prezentacija nas samih korisna je za suživot među ljudima, no kad to znači udaljavanje od nas samih to je već patologija', istaknuo je u razgovoru za Hinu Bolognini.

Bolognini je prvi Talijan koji je izabran za predsjednika Međunarodnog udruženja psihoanalitičara. Predsjednikom je postao 1. kolovoza na skupštini u Pragu. Prvi predsjednik Međunarodnog udruženja psihoanalitičara bio je Carl Gustav Jung, a udruženje postoji od 1910. godine.

Bolognini: Problem lažnog i autentičnog

Bolognini je upozorio kako mnogi pacijenti pate od unutarnjeg odvajanja, više nisu sa samim sobom, svjesni 'ego' i duboki 'self' postaju jako udaljeni.

'To je jedan od izvora moguće patologije, problem lažnog i autentičnog je različit problem kad je osoba u kontaktu sa sobom, no svjesno odluči govoriti i ponašati se suprotno od onog autentičnog. Ako političar govori suprotno od onog što misli tu počinje lažno, ako političar govori na TV-u i kaže bit ćete sretni i bogati, a zna da nismo bogati i grozna je budućnost pred nama - to je perverzna manipulacija. No neki ljudi to rade u dobroj vjeri, imaju obrambeni ego koji ne može vidjeti realnost', kaže Bolognini.

On ističe kako je Freud rekao da psihoanaliza pomaže ljudima da prihvate nesreću na normalan način. 'Kad ljudi trebaju proživjeti bol psihoanaliza može pomoći da prevladaju i nose se s tim osjećajima, dok ponekad psihijatri i obiteljski liječnici pokušavaju izbrisati te osjećaje lijekovima kao da, primjerice, gubitak voljene osobe može biti prevladan brisanjem osjećaja. Psihoanaliza pomaže ljudima da prođu te osjećaje i prihvate ih u sebi, da prihvate realnost', tvrdi Bolognini.

Prvi čovjek međunarodne organizacije psihoanalitičara kaže kako su prije ljudi dolazili psihoanalitičaru zbog konkretnog problema, dok danas osjećaju da nešto s njihovim životom nije u redu.

'Primjerice, u 70-im godinama prošlog stoljeća pomoć su tražili uglavnom intelektualci, no danas je to drugačije. Za razliku od nekada kad su ljudi psihoanalitičaru dolazili zbog konkretnog problema, primjerice fobija, danas ljudi govore da osjećaju kako nešto s njihovim životom nije u redu', kaže.

Nema dva slična pacijenta

Govoreći o sadašnjem vremenu gospodarske krize rekao je kako je 'to problem realnosti, no povećava probleme kao pitanje izbjegavanja obaveza'. Neki ljudi si ne mogu priuštiti psihoanalizu, neki mogu, no navode gospodarsku krizu kao razlog neulaganja u sebe. Često se događa da neki pacijenti počinju tretmane s malo seansi - tek nakon godine ili dvije mogu preći na više njih, a gospodarska situacija je gotovo jednaka. Znamo da danas često moramo predložiti vrlo polagani početak kako bismo povećali dinamiku terapija i kohabitaciju. Psihoanalitičar i pacijent se ponašaju u početku kao bračni par koji je na probnom roku, kao eksperiment, rekao je.

Bolognini ističe kako nema dva slična pacijenta. Razlog tomu je što su njihovi životi, karakteri totalno drugačiji i svi su originalni.

Također navodi da psihoanalitičari i psihijatri nisu isto. Bolognini kaže da psihijatri pacijente viđaju rijeđe, pacijente riješe manje duboko, više na simptomatskoj razini uzevši u obzir opće aspekte patologije, koriste lijekove i pokušavaju smanjiti utjecaj simptoma tretirajući ih lijekovima. 'Psihoterapeut više radi na razini svjesnog ega i često proučava svjestan ego pacijenta i aktualne situacije na racionalnoj razini. Psihoanalitičar se često ne bavi svjesnom razinom već preferira složenije iskustvo pa pacijent nije ograničen na racionalno pojašnjenje već ima iskustvo na dubljoj razini sa samim sobom.'

Klain: Psihoanaliza ulazi duboko u ličnost

Predsjednik Hrvatskog psihoanalitičkog društva Eduard Klain podsjeća da je prije 40 godina u Hrvatskoj bila samo jedna psihoanalitička škola, a danas ih ima puno. 'Terapije temeljene na psihoanalizi su zahtjevne i za pacijenta i za terapeuta. Od pacijenta zahtijevaju veliki angažman, strpljivost i nemogućnost da se brzo vide efekti. Također, ono što pacijent želi i što želi psihoterapeut je različito - pacijent želi da se oslobodi simptoma, a terapeut želi zajedno s pacijentom doći do uzroka simptoma', rekao je Klain Hini.

Kaže da je edukacija psihoterapeuta vrlo duga i zahtjevna i sastoji se od tri osnovna principa - vlastite terapije, velike teorijske izobrazbe i liječenja pacijenta pod supervizijom što znači da kroz dugo vrijeme treba dolaziti redovno na supervizije kod iskusnijeg i starijeg psihoterapeuta.

Rekao je kako su i financije problem u Hrvatskoj. Dok pacijentu u drugim zemljama kao što su Njemačka, Finska, Švedska, Austrija, Švicarska, Norveška zdravstveni sustav subvencionira trošak psihoanalize čak i kad je u privatnoj praksi, u Hrvatskoj se plaća samo ako je u ustanovi. 'To je teško jer analitičari imaju vrlo malo vremena te su stoga kod nas gotovo svi psihoanalitičari u privatnoj praksi. Ukupno ih je 11 u Hrvatskoj, a u Sloveniji dvoje', rekao je Klain.

'Psihoanaliza duboko ulazi u ličnost i poseban je odnos analitičara i pacijenta. Što se tiče uspješnosti to je relativan pojam', rekao je Klain. 'Kod psihoanalize pacijent mora biti jako motiviran, jer gubi se dosta vremena, ulaganje je znatno, a efekti se vide nakon pet do šest godina', smatra Klain.

Uspoređujući psihoanalizu s psihijatrijom rekao je kako je potonja simptomatska terapija. 'Ako netko ima strah, dobije tablete da se više ne boji, no kad lijek prestane djelovati strah će se vratiti. Kad pijete lijek protiv bolova bol trenutno prođe, no vraća se. Kod teških duševnih bolesnika - treba davati lijekove ali i psihoterapiju', rekao je.

Matačić: Uloga psihoanalize u glumi

Specijalist psihijatar i psihoterapeut Stanislav Matačić rekao je kako je krajem 90-ih godina prošlog stoljeća došao na Akademiju dramskih umjetnosti i preuzeo predmet koji se tada zvao Psihologija. 'Tražio sam da se naziv promijeni u Psihoanaliza i kreativnost, a nakon toga sam dobio kolegij Psihoanaliza u glumačkom stvaralaštvu. Neki od mojih bivših studenata sada igraju pacijente u HTV-oj seriji Na terapiji', rekao je Matačić Hini.

Na tom kolegiju dobiju osnove glavnih psihoanalitičkih koncepata, psihopatologiju - poremećaje ličnosti - način ponašanja, doživljavanja što kasnije koriste u kreiranju likova. Zajedno gledamo filmove, komentiramo uloge koje trenutno pripremaju, imaju teorijski i praktičan dio. Puno se koristi film jer je idealno sredstvo da im ono što predajem pokažem - lik na filmu je fikcija, ali je lik koji itekako ulazi u kolektivnu svijest i podsvijest tako da su analitičari oduvijek analizirali Macbetha, kralja Leara, a danas su to umjesto kazališnih, filmski likovi. Matačić kaže da se o psihologiji ljudi može super naučiti iz filmova. Studenti to jako vole i jako ih zanima.

Matačić kaže da se psihoterapijom bavi 23 godine, a od toga psihoanalizom 15 godina, a ponukao ga je 'interes za bolje razumijeti druge, a još bolje razumijeti sebe'.

'S obzirom da je psihoanaliza nastala prije više od 100 godina, u ovom se svijetu, koji se smatra puno boljim od starog pokušava prikazati psihoanalizu kao nešto skupo i sporo. Danas se priznaje samo brzina, pa u zadnja dva desetljeća psihoanaliza nema medijski tretman kakav je imala prije. To je šteta jer je psihoanaliza napredovala i želio bih poručiti ljudima da ne vjeruju da je psihoanaliza zastarjela i da je se ne plaše', kaže Matačić.

Rekao je i kako psihoanaliza zahtjeva apsolutnu tajnost, a u današnjem svijetu je protok informacija takav da je pravi izazov osigurati privatnost. 'U ovom svijetu je psihoanaliza jedna od zadnjih tvrđava privatnosti. Za pacijenta u psihoanalitičkom postupku je važno da što manje zna o privatnom životu svog terapeuta da bi se mogao razviti kvalitetan transfer', kaže Matačić.

Osvrnuo se i na HTV-u seriju 'Na terapiji' te rekao kako je tu seriju proučavao prije no što je krenula u Hrvatskoj. 'Upoznat sam s tom serijom i načinom na koji je rađena i bilo mi je drago kad sam čuo da se sprema i hrvatska inačica, no malo me razočarala. Ono što je prikazano i onu sliku koju može dobiti čovjek koji nema informacije o psihoterapiji nije adekvatna, čime se čini šteta struci. Engleski naziv je 'In Treatment' što znači u terapiji. Već i sam naziv pokazuje određenu površnost', rekao je.