Tinejdžeri danas puno lakše nego prijašnje generacije dolaze u kontakt s opijatima, a prof. dr. sc. Slavko Sakoman kaže da je, prema epidemiološkim istraživanjima (poglavito istraživanju ESPAD, koje provodi Hrvatski zavod za javno zdravstvo), prosječna dob prve konzumacije ilegalnih droga i dalje između 15 i 16 godina života.

Zbog čega mnogi tinejdžeri posežu za drogama, kompleksno je pitanje i razlozi mogu biti različiti (znatiželja, želja za dokazivanjem, utjecaj društva, problemi osobne prirode, dosada, bunt, stjecanje novih iskustava i dr.). Mladi često u tim osjetljivim godinama, budući da se ne znaju kako se nositi s teškoćama i problemima na koje nailaze, pronalaze brzi lijek za ono što ih muči.

'Kad se napušim, moji problemi padnu u zaborav', objašnjava svoje razloge konzumacije jedan 15-godišnjak.

Prema riječima dr. Sakomana, vrlo je malo ovisnika u dobnoj skupini ispod 19 godina jer se u toj dobi obično konzumiraju manje adiktivne droge, a u eksperimentiranje s opijatima, koji brzo stvaraju ovisnost, ipak se upusti mali dio mladih i to se češće događa oko dvadesete godine života.

Sakoman dodaje i da je zadnjih godina iznenađujuće porasla popularnost kokaina. Marihuana je i dalje na prvom mjestu po popularnosti, pada broj konzumenata ecstasyja, a zlouporaba amfetamina je u laganom porastu.

Trenutno na izbor droga utječe i činjenica da marihuana nikad nije bila tako skupa (oko 70 do 100 kuna po gramu). Dijelom je to uzrokovano policijskim intervencijama koje su ograničile uvoz te droge iz BiH.

'S druge strane, možda se radi o strategiji poslovanja organiziranog kriminala ako se procijeni da će nedostatak 'trave' brže usmjeriti dio rizične konzumentske populacije mladih prema adiktivnijim drogama, heroinu i kokainu ispred svega, koje su na tržištu najprofitabilnije', upozorava dr. Sakoman.

Roditelji trebaju biti kritični u prosudbi svojih roditeljskih vještina i kvaliteti njihovog utjecaja na ponašanje djece, smatra dr. Sakoman. Roditelji najčešće saznaju zadnji, a spoznaja da je dijete narkoman za svakog je roditelja šokantna i teška, te mnogi to isprva čak i odbijaju priznati.

'Nismo vjerovali da je naš sin narkoman, zapravo sad znam da nismo željeli vjerovati. Tek kad smo primijetili da nam iz stana nestaju stvari i novac, a nakon što smo pronašli komadiće folije u WC-u, morali smo se suočiti s tom za svakog roditelja užasnom činjenicom. Pitamo se još uvijek u čemu smo pogriješili no ni danas ne znamo odgovor. Pružili smo mu sve, barem smo tako mislili. Usprkos dugogodišnjem liječenju, još uvijek nismo sigurni hoće li se opet vratiti starim navikama. Nikome ne želimo da proživi ono što smo mi proživljavali i još uvijek proživljavamo', rekla je jedna anonimna majka narkomana čiji se sin s nepunih 18 navukao na heroin.

'Mnoge su obitelji u nekom smislu nefunkcionalne jer odnos između roditelja i njihove djece nema tu kvalitetu kroz koju bi se u mentalni prostor djece uspješno ugradila granica između nedozvoljenog, nepoželjnog, rizičnog i dozvoljenog i prihvatljivog ponašanja i unutarnji osjećaj odgovornosti praćen snagom volje da se te granice poštuju. Ako su djeca iz takvih obitelji izložena vršnjacima sklonih drogama i zabavi uz uzimanje droga, velika je šansa da će nepoželjni izvanobiteljski utjecaji nadvladati pozitivne obiteljske i djeca mogu krenuti posve suprotno roditeljskim očekivanjima', objašnjava dr. Sakoman dodajući kako bi suradnja s institucijama trebala i mogla biti bolja.

Liječenje ovisnosti je dugotrajan, često i doživotan proces, jer je ovisnost, kada se jednom razvije, kronična, često i progresivna bolest mozga.