Sada već tradicionalno adventski se vijenac slaže od zelenih grančica i ukrašen je s četiri svijeće, ali isprva je bio veliki drveni kotač. Prvi adventski vijenac davne 1838. godine postavio je u hamburškom domu za napuštenu djecu evangelički pastor i odgojitelj Johann Hinrich Wichern. 

Od drvenog kotača do adventskog vijenca na stolu

Wichern je na drveni kotač promjera dva metra postavio četiri velike svijeće za svaku nedjelju u došašću te 19 malih svijeća za svaki dan u tjednu. Nakon 15-ak godina štićenici doma Trošna kuća drveni kolut počeli su ukrašavati zimzelenim grančicama, a kasnije su slagali adventski vijenac kakav i danas krasi mnogobrojne domove.

Ukrašavanje vijenca sa samo četiri svijeće započelo je krajem 19. stoljeća. Inače se smatra da prva svijeća simbolizira nadu, druga mir, treća slavi radost i veselje, a posljednja je svijeća anđela i donosi ljubav.

Katolici su adventski vijenac prihvatili nakon Prvog svjetskog rata

Običaj postavljanja adventskog vijenca katolici su preuzeli u prvoj polovici prošlog stoljeća. Poznato je da je prvi vijenac s četiri svijeće postavljen 1925. u crkvi u njemačkom gradu Kölnu.

Adventski vijenac tumači se kao znak Božje vjernosti danim obećanjima. Zelene grančice složene u krug predstavljaju simbol vječnosti i vjernosti, a svijeće svjetlost Isusovu.

Davno prije nego što je postao adventski vijenac krug od ispletenih grančica u antici se smatrao simbolom pobjede. Prije no što je povezan s vjerskom simbolikom i dolaskom Božića, vijenac sa svijećama u pojedinim je zemljama služio za obred kojim se prizivao dolazak toplijih dana i proljeća.

Pretkršćanska germanska plemena slagala su vijenac od zimzelenih grančica ukrašen svijećama tijekom prosinca kao znak nade da će što prije stići lijepi i topliji proljetni dani. Na skandinavskim prostorima svijećama u krugu su pak prizivali ljeto i što dulje dane.