Očuvanje mentalnog zdravlja odraslih, ali i mladih, sve je češća tema, a prema ranijem izvješću 'Utjecaj pandemije COVID-19 na mentalno zdravlje mladih', nastalom analizom istraživanja provedenih u pojedinim zemljama Europe, pokazalo se da je pandemija dosad imala neviđen utjecaj na mentalno zdravlje mladih.

Održavanje online nastave, ograničavanje sportskih i zabavnih aktivnosti te djelomičan ili potpun prekid društvenih kontakata, zbog čega su više vremena provodili na internetu i društvenim mrežama, kod mnogih su mladih ljudi širom EU-a izazvali poremećaje u učenju, pad motivacije, gubitak zaposlenja, interakcije s vršnjacima i tjelesne aktivnosti, a posljedično osjećaj izoliranosti i usamljenosti, tjeskobu i simptome depresije.

Također, neke su se skupine mladih pokazale ranjivijima od ostalih - oni s već postojećim problemima mentalnog zdravlja, oni koji žive u udaljenim područjima, mladi slabijeg socioekonomskog statusa, imigranti i pripadnici LGBTQIA+ zajednice, navodi se u tom izvješću, a prema UNICEF-ovom izvještaju Stanje djece u svijetu 2021., oko 44 tisuće adolescenata u dobi 10 do 19 godina u Hrvatskoj ima problema s mentalnim zdravljem.

O ovoj važnoj temi porazgovarali smo s našim istaknutim stručnjakom, prof. dr. sc. Ivanom Begovcem, pročelnikom Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju pri Klinici za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te predsjednikom Hrvatskog društva za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju pri HLZ-u.

Najčešće probleme djece i mladih, objašnjava psihijatar, čine anksiozni i depresivni poremećaji, praćeni suicidalnošću te samoozljeđivanjem.

'Međutim i poremećaji jedenja u adolescenciji sve su češći i nose sa sobom često kroničnost i dugotrajnost kao autoagresivni akt te predstavljaju vrlo velik javnozdravstveni problem. Također je važno spomenuti neurorazvojne poremećaje (npr. autistični spektar poremećaja, kao i intelektualne teškoće, poremećaj pažnje i aktivnosti te specifične razvojne poremećaje) koji nose prevalenciju do dva posto te veliki rizik za invalidnost u kasnijoj dobi, stoga i njima treba posvetiti pozornost. Zapravo, spektar različitih poremećaja u dječjoj dobi veći je nego u odrasloj psihijatriji što se tiče postavljanja dijagnoze', kaže dr. Begovac.

Neki psihički poremećaji i stanja započinju u dječjoj dobi

Nažalost, čak i mnogi liječnici, kao i javnost, dodaje, ne razumiju zapravo da postoje psihički poremećaji i stanja koji zaista počinju u dječjoj dobi.

'Naime polovica svih psihičkih smetnji počinje prije 14. godine života, a tri četvrtine svih psihičkih poremećaja do srednjih 20-ih, odnosno 24. godine. Stoga je dječja i adolescentna psihijatrija vrlo preventivna struka jer prevenira pojavu psihičkih oboljenja u odrasloj dobi, naime rezultati liječenja su do 80 posto učinkoviti u dječjoj dobi ako dođe do pravovremene detekcije i terapije. Smatra se, prema istraživanjima, da se nažalost samo od 10 do 30 posto psihičkih poremećaja u dječjoj dobi liječi, što je katastrofalno. Uzrok psihičkih poremećaja kod djece i adolescenata jest mozaik različitih čimbenika, od genetskih, intrapsihičkih, interpersonalnih, obiteljskih do okolišnih i socijalnih te u svakom poremećaju i u svakoj individui pretežu različiti čimbenici', rekao je.

Kako živimo u tehnološkom dobu, sveprisutnost društvenih mreža također je neodvojiva od svakodnevnice mladih.

'Društvene mreže mogu imati pozitivne strane, ali i negativne. Najbolji je primjer koronakriza, u kojoj su djeca i adolescenti bili izloženi neprimjerenim i nekontroliranim sadržajima. Trenutno u Hrvatskoj i cijelom svijetu imamo epidemiju anksioznih i depresivnih poremećaja, nasilja u obitelji te poremećaja jedenja, najčešće kod curica od oko 12 godina. Sami roditelji su nestabilni i disfunkcionalni te često ne daju primjer svojoj djeci jer također opsesivno i nekontrolirano pretražuju negativne aspekte društvenih mreža. Roditelji bi trebali imati osnovni nadzor toga koje društvene mreže koriste njihova djeca', upozorava on.

Iako se dosta piše o utjecaju vršnjačkog nasilja i cyberbullyinga koji se događa online, psihijatar smatra da je to samo jedan u nizu faktora koji utječu na mlade.

'Vršnjačko zlostavljanje samo je jedan u nizu etiopatogenetskih čimbenika, i naravno da je važan, međutim prema mojem mišljenju, samo je jedan u nizu mozaika različitih čimbenika', mišljenja je.

Posljedice lockdowna

Početkom 2020. godine svijet se suočio s pandemijom i jednom od neizbježnih mjera suzbijanja širenja zaraze, zaključavanjem, odnosno lockdownom, nezapamćenom situacijom koja je na dotad nezamisliv način promijenila svakodnevicu suvremenog čovjeka.

Dosad su brojne studije pokazale da je ova situacija itekako pogodila i mlade.

'Psihičke posljedice lockdowna bit će katastrofalne i, prema mojem mišljenju, od toga ćemo se desetljećima psihički oporavljati', kaže psihijatar.

Što se tiče najmlađih pacijenata, dodaje, i dalje je kod nas na neki način stigma odlazak dječjem psihijatru.

'Tu stigmu čak produbljuju liječnici raznih profila, kao i cjelokupna javnost. Zapravo se oni sami bore s vlastitom intrapsihičkom stigmom u sebi. Prethodnica liječenja treba biti ispravna dijagnostika. U dječjoj dobi imamo cijeli spektar intervencija koje koristimo, a obično ih dijelimo na četiri razine. Prvo, promocija mentalnog zdravlja. Drugo, preventivne aktivnosti. Treće, liječenje manifestnih psihičkih poremećaja, te četvrto, dugotrajnije liječenje ili terapija održavanja, odnosno sprječavanje daljnjih oštećenja. Nama je kao dječjim psihijatrima prioritet liječenje manifestnih poremećaja, međutim važno je u dječjoj dobi liječiti i subkliničke oblike. Većinom u dječjoj psihijatriji koristimo psihosocijalne metode liječenja i obično je terapija multimodalna (u liječenju sudjeluju različiti multidisciplinarni stručnjaci). Po potrebni se koristi dodatna psihofarmakoterapija. Rad s roditeljima je od posebne važnosti, jer nam oni mogu biti suradnici u liječenju. Dječja psihijatrija zapravo je atraktivna i lijepa struka', ističe on.

Važnost roditeljske podrške

Po pomoć, dodaje istaknuti psihijatar, dolaze im pacijenti najrazličitije dobi.

'Najmlađi pacijenti koje sam susreo su iz spektra neurorazvojnih poremećaja u prvoj i drugoj godini života. Najmlađa pacijentica koja je patila od anoreksije nervoze imala je devet godina. Najmlađa pacijentica sa separacijskim anksioznim poremećajem imala je četiri godine. Roditelji su suradnici u liječenju. Prirodno je da dijete pokuša samo riješiti problem ili se obrati roditeljima, osobi od povjerenja, prijatelju/ici. Međutim, ako i dalje ima problem, onda se ne treba libiti što prije obratiti stručnoj osobi, kao što su dječji psihijatar i dječji psiholog', kaže.

Što se tiče dječje psihijatrije, stanje u Hrvatskoj je alarmantno.

'Kao posljedica pandemije covida, bilježi se porast anksioznih i depresivnih poremećaja, samoozljeđivanja, nasilja u obitelji, disfunkcionalnosti u obitelji te porast poremećaja jedenja... I dalje u Hrvatskoj nedostaje dječjih psihijatara. Briga za djecu je više na deklarativnoj razini, naime u cijelom društvu nedostaje konkretna zauzetost za problem djece s psihičkim smetnjama', upozorava on.

Dakle, još jednom naglašavamo, u procesu liječenja iznimno je važna roditeljska podrška.

'Kao što je već prije bilo rečeno, nema samo dijete psihički poremećaj, nego je često i roditelj disfunkcionalan, a ne radi se o svjesnoj namjeri tog roditelja, nego o nesvjesnom ponašanju. Često sam i svjedok vrlo zabrinutih roditelja, onih koji se zbilja trude', rekao je dr. Begovac, dodajući da je iznimno ponosan na to što je glavni urednik sveučilišnog udžbenika 'Dječja i adolescentna psihijatrija'.

Udžbenik je besplatan i dostupan na web adresi Medicinskog fakulteta https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:105:694914 te od travnja 2021. ima više od 13.000 pregleda i više od 6000 downloada, što također govori o potrebi informiranja o ovoj važnoj temi.