'Baš sam depresivan/a' ili 'u depri sam', nisu tako rijetke formulacije koje možemo čuti u svakodnevnom razgovoru, međutim stručnjaci upozoravaju da je, za razliku od svakodnevne tuge, klinička depresija potencijalno ozbiljna, ali i vrlo izlječiva bolest.

Kako objašnjava dr. Richard A. Friedman, profesor kliničke psihijatrije i ravnatelj Klinike za psihofarmakologiju na Medicinskom fakultetu Weill Cornell, imao je pacijenta u srednjim 40-ima, uspješnog poslovnog čovjeka koji je u jednom trenutku počeo gubiti osjećaj samopouzdanja. Imao je problema sa spavanjem te se budio oko 4 sata s intenzivnom tjeskobom i nije više mogao zaspati. Njegov apetit je nestao, kao s libido, i jako je omršavio.

Mjesecima je bio uvjeren da njegovi simptomi nisu ništa više nego posve očekivani odgovor na financijske probleme koje mora prevladati. No nakon što je njegova supruga inzistirala da mu treba pomoć, posavjetovao se s psihijatrom. Uplašilo ga je to što je počeo misliti da je dosadan i da bi njegovoj obitelji bilo bolje bez njega.

'Taj je pacijent zapravo patio od kliničke depresije, ali njegovo uvjerenje da je ono što osjeća samo 'normalna' anksioznost vrlo je uobičajeno. Malo je reći da živimo u stresnim vremenima. Covid, klimatska kriza, ratovi, političke nesuglasice... Jasno je tto da svijet u kojem živimo uzima danak u našem kolektivnom mentalnom zdravlju', upozorava dr. Friedman.

Mnoga istraživanja ukazuju na to da su ljudi pod sve većim stresom te da su stope pojave depresije i tjeskobe naglo porasle.

Između 2019. i 2022. stope pojave simptoma anksioznosti kod odraslih skočile su s osam na 29 posto, a stope pojave simptoma depresije porasle su sa sedam na 23 posto, prema istraživanju koje je u Americi proveo Nacionalni centar za zdravstvenu statistiku u partnerstvu s centrima za kontrolu i prevenciju bolesti. Najveće je povećanje zabilježeno kod muškaraca, mladih odraslih osoba, Amerikanaca azijskog porijekla…

Brz pogled u kućne ormariće s lijekovima još je jedan pokazatelj nevolje. Godine 2019. CDC je procijenio da je 15,8 posto Amerikanaca uzimalo lijekove za mentalno zdravlje, a od srpnja njih čak 25 posto.

Dakako, prerano je znati hoće li se ovaj porast simptoma depresije i anksioznosti pretvoriti u val ozbiljne kliničke depresije i anksioznih poremećaja, no nije nikad prerano da se ljudi zapitaju jesu li samo pod stresom i tužni - ili klinički depresivni.

Osjećaj tuge je normalan, ali depresija nije

Stručnjaci ističu da je razlika između tuge i depresije vrlo bitna. Osjećaj tuge normalna je i očekivana reakcija na ono što smo pretrpjeli proteklih nekoliko godina, uključujući društvenu izolaciju i gubitak ljudskih života koje je donijela pandemija. I bilo bi doista čudno da se ne osjećamo zabrinuto, tjeskobno ili tužno s obzirom na ono što smo doživjeli.

Ali, za razliku od svakodnevne tuge, klinička depresija nije normalan odgovor na stres ili traumu; to je ozbiljna medicinska bolest povezana sa značajnim oštećenjem naše sposobnosti funkcioniranja u glavnim područjima života - u odnosima, kod kuće i na poslu.

Teška depresija je česta, pogađa čak 17 posto Amerikanaca tijekom života i vodeći je faktor rizika za samoubojstvo. Procjenjuje se da će od dva do 15 posto ljudi koji pate od depresije počiniti samoubojstvo. Ovaj širok raspon odražava činjenicu da depresija može varirati od vrlo blage do vrlo teške, a rizik od samoubojstva raste što je bolest teža.

Dakle, kako možemo znati jesmo li depresivni ili jednostavno tužni? Prije svega, depresija je sindrom koji uključuje mnogo više od tuge. Osim tuge ili osjećaja ravnodušnosti, depresija obično uzrokuje nesanicu, gubitak libida i apetita, socijalno povlačenje, nisku energiju, osjećaj beznađa te suicidalne misli i postupke.

Tužni ljudi su nesretni zbog određenog događaja, a oni depresivni osjećaju se loše zbog sebe i gube samopouzdanje.

Ako niste sigurni, postavite si samo dva pitanja: koliko ste često u proteklih nekoliko tjedana izgubili interes i zadovoljstvo za obavljanje nekih stvari? Koliko često ste se osjećali potišteno ili beznadno? Ako vaš rezultat glasi tri puta ili više, postoji velika vjerojatnost da ste depresivni, a ne samo uzrujani.

Depresija je bolest

Mogli biste se zapitati je li depresija medicinska bolest na isti način na koji su to hipertenzija ili dijabetes. Ali ne biste trebali. Postoje brojni znanstveni dokazi za to da je klinička depresija povezana s različitim promjenama u dijelovima mozga koji reguliraju raspoloženje, san, energiju i apetit.

Istraživanja određenih regija mozga depresivnih osoba identificirala su više područja u kojima su promijenjene aktivnosti ili struktura. Naprimjer, kod osoba s težom depresijom dolazi do smanjenja veličine hipokampusa, područja mozga ključnog za učenje i pamćenje. Što je depresija duža i teža, to je veće smanjenje hipokampusa.

Ideja da je depresija posljedica kemijske neravnoteže bilo kojeg neurotransmitera kao što je serotonin pojednostavljena je i pogrešna. Znamo to djelomično zato što SSRI antidepresivi, kao što su Prozac i Zoloft, povećavaju razinu serotonina u mozgu unutar nekoliko sati - ali općenito treba nekoliko tjedana prije nego što ublaže simptome depresije. Da je ta bolest uzrokovana nedostatkom serotonina, osjećali biste se bolje za dan, dva nakon uzimanja SSRI-a.

Depresija nije bolest jednog neurotransmitera ili moždanog kruga, već je vjerojatnije poremećaj na razini sustava koji uključuje višestruke putove i njihove povezane neurotransmitere. Naprimjer, znamo da nakon nekoliko tjedana SSRI antidepresivi povećavaju razinu neurotropnog faktora u mozgu (BDNF), koji potiče rast i povezivanje neurona, a to vrijeme odgovara njegovom antidepresivnom učinku.

Znanost još potpuno ne razumije ono što uzrokuje biološke abnormalnosti kod depresivnih osoba, ali vjeruje se da je to rezultat složene interakcije između gena i stresa iz okoline. Ipak, danas znamo puno više o tome kako je liječiti. I psihoterapija i antidepresivi vrlo su učinkoviti. Kratka psihoterapija, poput kognitivne bihevioralne terapije (CBT) i interpersonalne terapije (IPT), empirijski je dokazan način liječenja. CBT pomaže ljudima identificirati pogrešne i iskrivljene misli uzrokovane depresijom, a zatim ih izaziva i ispravlja, čime se smanjuje stres. A IPT se fokusira na obnavljanje međuljudskih odnosa koji su poremećeni depresijom.

Terapija i antidepresivi daju rezultate

Psihoterapija je prva linija liječenja za osobe s blagom do umjerenom depresijom, ali kada je bolest teška, što znači ili prisutnost psihotičnih simptoma ili suicidalnih misli i osjećaja, tada je kombinacija terapije i antidepresiva najsigurniji i najučinkovitiji pristup.

Antidepresivi nisu lijek za svakodnevnu nesreću ili tugu. Osim ako nemate oblik kliničke depresije s pripadajućim biološkim promjenama, oni vas neće učiniti sretnijima. Zlouporaba antidepresiva za liječenje normalnih tegoba bila bi slična korištenju antibiotika za liječenje obične prehlade, a koju uzrokuje virus i nije osjetljiva na antibiotik.

Tjelovježba također ima značajne antidepresivne učinke, jer osim što povećava energiju, čini nas fizički spremnim. Uz dobro poznato oslobađanje endorfina, povećanje volumena srca tjelovježbom potiče oslobađanje BDNF-a, odnosno proteina abrineurina, jednog od faktora rasta neurotrofina, povezanih s faktorom rasta kanonskog živca.

Društvene veze, često poremećene depresijom, ključne su za liječenje. Stoga je važno poticati pacijente da održavaju kontakt s prijateljima i obitelji jer ljudi su prije svega društvene životinje te vole osjetiti utjehu i podršku voljenih osoba.

Uz lijekove, terapije stimulacije mozga, kao što je elektrokonvulzivna terapija (ECT) i, u novije vrijeme, transkranijalna magnetska stimulacija, vrlo su učinkovite u liječenju depresije.

Ketamin za depresiju: ​​Kakav je osjećaj i kome može pomoći

Postoje obećavajući novi lijekovi za depresiju, kao što su ketamin, esketamin i psilocibin, koji proizvode brze i dugotrajne antidepresivne učinke nekoliko minuta do sati nakon primjene. Ovi lijekovi također proizvode brze neuroplastične učinke i, na neki način, 'preusmjeravaju' mozak.

'Gore spomenuti pacijent, uspješan poslovni čovjek, bio je iznenađen i s olakšanjem je prihvatio dijagnozu da pati od velike depresije, a ne od svakodnevne tuge i tjeskobe. Započeo je piti SSRI antidepresiv i odlazio je na tjednu potpornu terapiju. Njegov san i apetit poboljšali su se unutar prvog tjedna, a za tri tjedna osjećaj straha i katastrofično razmišljanje su nestali. 'Reagira na stres kao i prije. Nema više tuge i propasti', objasnio je dr. Friedman.

Svakodnevna tuga je univerzalna i prolazi sama od sebe, ali depresija je potencijalno ozbiljna i vrlo izlječiva bolest koju nitko ne bi trebao zamijeniti za tugu.

'Ljudi često za svoje depresivno raspoloženje krive neki uznemirujući aspekt svijeta, poput stanja u gospodarstvu ili politici. Moj drugi pacijent tvrdio je da je tjeskoban i depresivan zbog negativnog utjecaja gospodarstva na njegovo poslovanje. Nakon uspješnog liječenja, međutim, rekao je ovim riječima: 'Svijet je isti, ali moja reakcija na njega se promijenila. Mislio sam da se nebo ruši, a sada znam da je to bilo pogrešno'', kaže psihijatar.