Klinci prema klincima mogu biti okrutni zbog mnogo razloga i na mnogo načina. Dovoljno je da je netko debeo ili mršav kao šibica, da muca ili šepa, da je siromašan, drukčije boje kože ili nacionalnosti, pa da bude meta zlostavljača svog uzrasta, vrijeđan, ismijavan, udaran...
Mjesec dana prije šesnaestog rođendana, kanadska učenica Amanda Todd oduzela si je život. Gotovo dvije godine ucjenjivao ju je slučajnom snimkom njezinih golih grudi jedan anonimni posjetitelj interneta, šaljući je njezinim najboljim prijateljima i školskim kolegama. Amanda je mijenjala školske sredine, ali internetski zlostavljač stalno ju je iznova blamirao, sve dok joj zbog ovog cyber-nasilja život nije postao nepodnošljiv pakao.
Slučaj Amande Todd nije usamljen! Procjenjuje se da se samo u Velikoj Britaniji zbog zlostavljanja svojih vršnjaka ili tzv. bullyinga godišnje odluči na očajnički čin između 15 i 25 tinejdžera. Nedavno istraživanje u Hrvatskoj provedeno na 23.000 učenika pokazalo je da je 33 posto djece tijekom određenog razdoblja bilo izloženo fizičkom, emocionalnom ili verbalnom, a 11 posto čestom i opetovanom nasilju. Klinci prema klincima mogu biti okrutni zbog mnogo razloga i na mnogo načina. Dovoljno je da je netko debeo ili mršav, da muca ili šepa, da je siromašan, drukčije boje kože ili nacionalnosti pa da bude meta zlostavljača svog uzrasta, vrijeđan, ismijavan, udaran. U školskom dvorištu, na ulici, u autobusu.
No ono što je nedavno zaprepastilo američku javnost jesu podaci jednog istraživanja koje pokazuje da je broj autistične djece izložene bullyingu, naročito one u srednjoj školi, alarmantno visok, čak pet puta viši od ostalih, a njihovi roditelji vjeruju da je stvarnost još gora nazivajući to 'vrlo ozbiljnim javnozdravstvenim problemom'. Izvješće njujorškog Zdravstvenog centra Mount Sinai upozorava na sve češće slučajeve bullyinga alergične djece.
Školski nasilnici djetetu alergičnom na mlijeko ili jaja nasilno guraju u usta alergens, polijevaju ga njime ili pljuju po žrtvi sažvakanu hranu očekujući alergijsku reakciju! U SAD-u gdje je osam posto djece alergično, to postaje ozbiljan problem, čak opasan po život, kažu liječnici. Gotovo nema školskog razreda bez pokojeg alergičnog djeteta, a za razliku od drugih 'vidljivih' bolesnika koji izazivaju sažaljenje i poriv za zaštitom, alergična djeca djeluju zdravo i utoliko su malim mučiteljima izazovnija meta.
Istražujući 251 slučaj bullyinga malih alergičara od osam do 17 godina, u centru Mount Sinai su došli do podatka da tek svaki drugi roditelj zna da mu zlostavljaju dijete. Slično je i s drugim oblicima nasilja, a naročito su česte žrtve homoseksualna djeca, od kojih se usto mnogi boje priznati roditeljima svoju seksualnu orijentaciju. Zlostavljano je više od polovine LGBT učenika (lezbijki, gayeva, biseksualaca i transrodnih osoba) između 13 i 14 godina, dvostruko više od heteroseksualne djece, a nakon završene srednje škole, gay studenti su četiri puta više žrtve bullyinga od ostalih vršnjaka.
Zanemarujući problem bullyinga, mnogi su još donedavna vjerovali da je nasilno ponašanje među vršnjacima cijena odrastanja, učenje djeteta kako rješavati sporove, poticanje njihove sposobnosti komuniciranja i snalažljivosti, da je to inicijacija u stvaran život u kojemu ih nitko neće maziti te da se učitelji ne trebaju uplitati, nego ostaviti djetetu da samo riješi problem. Sve dok se i u nas nisu dogodili slučajevi poput ubojstva nesretnog Luke Ritza, kada se bullying oteo kontroli i pretvorio u ozbiljno nasilje, a nasilje preraslo u tragediju.
'Bullying nije nimalo bezazlen i dovodi do dugoročnih posljedica', kaže psihijatar William Copeland sa Sveučilišnog medicinskog centra Duke u Durhamu u Sjevernoj Karolini, koji je od 1999. do danas o tome provodio opsežno i dugotrajno istraživanje na 1.400 djece u dobi od devet, 11 i 13 godina, prateći ih do navršenih 16, a zatim ponovno u zrelijoj dobi od 19, 24 ili 26 godina. Podijelio ih je u skupinu žrtava, počinitelja, počinitelja koji su ujedno žrtve te osoba koje nisu imale taj problem.
Rezultat? Posljedicama nisu izložene samo žrtve, nego i počinitelji, a one uključuju anksioznost, depresiju, tjeskobu, nezadovoljstvo životom, osjećaj manje vrijednosti, asocijalni poremećaj ličnosti, u nekim slučajevima alkohol i drogu. Pokazalo se da je u žrtava, kod kojih je sve povezano s emocionalnim funkcioniranjem, 4,6 puta veća vjerojatnost da će kasnije patiti od napadaja panike ili agorafobije (strahova vezanih uz otvoren prostor, javna mjesta i gomile ljudi), nego oni koji nisu bili izloženi bullyingu. U zlostavljača je pak četiri puta veća opasnost da će u zrelijoj dobi imati asocijalne poremećaje ličnosti, a s time povezano kriminalno ponašanje. Najgore prolaze žrtve koje su ujedno i zlostavljači, jer su pet puta više izloženi depresiji i čak 14,5 puta je veća vjerojatnost da će kasnije patiti od nekog oblika panike. Pokazalo se također da su djevojčice, odnosno žene žrtve 27 puta više izložene riziku da obole od agorafobije nego muškarci, a napastovani muškarci 18,5 puta skloniji su samoubojstvu.
'U slučajevima agresivnosti djece ili njihova povlačenja u sebe, većina se terapeuta i istraživača fokusira na obiteljsku situaciju i odnos s roditeljima, no odnosi s vršnjacima jednako mogu biti kritični u procjeni djetetova ponašanja. Štoviše, djeca u školskoj dobi provode daleko više vremena sa školskim kolegama, nego s roditeljima', kaže psihijatar Copeland pa zaključuje: 'Iskustva u djetinjstvu važan su temelj na kojemu gradimo svoju ličnost, a odnos s vršnjacima važan je dio te dinamike. Bullying se stoga nikako ne smije shvaćati kao bezazleni ritual odrastanja.'
U nekim američkim saveznim državama donesen je i zakon protiv bullyinga, a u borbi protiv zlostavljanja, neke udruge za ljudska prava pokrenule su još prije desetak godina program 'Pomiješajmo se za ručkom', jedan dan u godini kada se djeca svih različitosti, od nacionalnosti i imovinskog stanja do onih sa zdravstvenim problemima i različite seksualne orijentacije, međusobno druže i uče toleranciji. U program se koncem prošle godine uključilo 2.580 škola, a onda je izbila revolucija, jer su neke religijske grupe optužile 'antibullyingovce' zbog gay propagande, 'divljanja bezbožnosti' i korištenja akcije za 'prihvaćanje homoseksualnosti u javne škole, uključujući osnovne i niže razrede srednje'.
Takav antibullying, poručili su, bullying je prema učenicima koji smatraju da homoseksualno ponašanje nije prirodno. Sve u svemu, više od 200 škola na kraju je otkazalo akciju. O bullyingu siromašne, autistične ili alergične djece nije bilo riječi.
