Pozivnice su odaslane, zna se svaki detalj. Spektakularnoj ceremoniji vjenčanja britanskog kraljevića Williama i pučanke Kate Middleton u zbornoj crkvi Westminster Abbey tog povijesnog 29. travnja bit će tisuću uzvanika, na podnevni prijem u Buckinghamsku palaču kraljica Elizabeta II. poziva šesto probranih gostiju, a na svečanoj svadbenoj večeri u čast sina i snahe, princ od Wellsa sa suprugom Camillom ugošćuje ekskluzivni krug od tristo odabranika. Na podnevnoj svečanosti uzvanici moraju nositi dnevni frak ili žaket, a uzvanice kombinacije za koktel, a navečer je obavezan frak ili uniforma, odnosno duga toaleta.

Vjenčanje 21. stoljeća

Rezervirano je i stotinu tzv. 'zlatnih pozivnica' za slučajno odabrane građane, da i pučani simbolično sudjeluju u slavlju na licu mjesta, iako se zna da je njima mjesto u kilometarskom uličnom špaliru. A među svatovima naći će se najuža rodbina mladenaca i prijatelji, a ostalo stvar dvorskog protokola - premijer David Cameron, vicepremijer Nick Clegg, ministar financija George Osborne i lider Laburista Ed Miliband, pa zatim predstavnici drugih kraljevskih dvorova, vlada, parlamenata, Commonwealtha i vojnih snaga. Na čuđenje medija, pozvani su David i Victoria Beckham, kao i bivše Williamove djevojke, ali ne i Barack i Michelle Obama, kao ni njemački predsjednički par Christian i Bettina Wulff, iako svatko upućen u protokol zna da bi poziv predsjedniku SAD-a ili Njemačke bio diplomatski gaf, budući da princ William nije prvi u nasljedničkom redu za krunu. To je još njegov otac Charles, koji je poslije pogibije Diane, oženio dugogodišnju ljubavnicu Camillom Parker, a ona – kako je to uglavljeno prije svadbe – neće biti proglašena kraljicom, ako prijestolonasljednik Charles zbilja naslijedi majku.

I dok Britanci odbrojavaju dane do 'vjenčanja 21. stoljeća', povjesničari pokušavaju dati pravi društveni i politički značaj tom činu. Jer, kraljevska vjenčanja nikada nisu bila samo, a najčešće nisu bila uopće svečanost ljubavi, pa ni sada u 21. stoljeću, bez obzira na to što to više nije eminentno politički čin kao u Srednjem vijeku, kada se, primjerice, veličanstvenom svadbom princa Artura – sina i nasljednika Henrika VII. – i Katarine Aragonske, slavio savez između Kuće Tudor u usponu i trijumfalne Kuće Trastamara, koji su Španjolsku pretvorili u prvu svjetsku silu. Unatoč srednjovjekovnom glamuru, brak nije bio konzumiran, a za razliku od takvih spektakularnih pirova, šest svadbi Henrika VIII. bile su privatne dvorske svečanosti, jer je zbog dvojbi oko njihove valjanosti dvor izbjegavao goleme pučke parade. Serija 'Tudori' na TV Domi nedavno je podsjetila na prvo Henrikovo vjenčanje s Arturovom udovicom Katarinom Aragonskom te na drugo s Annom Boleyn, iako još nije bio crkveno poništen brak s prvom ženom, zbog čega nije bilo zgodno pirovati na velika zvona.

I tijekom triju sljedećih stoljeća, u vrijeme dinastije Stuart, povijest pamti kraljevska vjenčanja kao privatne svečanosti s uskim krugom uzvanika, jednom zato što je mlada bila katolkinja, drugi puta zato što je germanska nevjesta bila toliko ružna da je nije bilo uputno predstaviti puku. Engleska kraljevska obitelj u tom je razdoblju uglavnom birala germanske princeze protestantske vjere te je tek 1917. George V. dopustio potomcima biranje bračnih drugova među domaćim plemstvom. Bio je to početak moderne romantične bajke o princu i njegovoj izabranici, koja je dosegla vrhunac 1981. spektakularnom ceremonijom vjenčanja princa Charlesa i stidljive plemkinje Diane, koju je na ulicama pratilo 600.000, a na malim ekranima 750 milijuna gledatelja diljem svijeta.

Kraljevsko vjenčanje spašava britanski turizam

Dinastija Windsor, kažu povjesničari, prošlog je stoljeća uspješno vladala zemljom, jer se uspijevala nametnuti kao utjelovljenje britanskih obiteljskih vrijednosti, sve dok se Dianin i Charlesov brak nije pretvorio u katastrofu (a u obitelji se zaredalo još rastava), pa bi sada njihov sin William trebao oživjeti idiličnu priču o pristalom britanskom kraljeviću koji suprugu bira srcem. Zbog stezanja recesijskog remena, bit će nešto skromnije, no zato je, zahvaljujući novim medijima, već sada globalna društvena sapunica, u kojoj kao da svatko na planetu ima reći nešto svoje.

Na beskonačnim sajtovima, forumima i blogovima neumorno se komentira i raspravlja o najneobičnijim detaljima događaja. Čitatelji pogađaju tko je kreirao mladenkinu vjenčanicu, klade se koju će od tri vojnih uniformi, mornaričku, pješadijsku ili avijatičarsku nositi William, zanimaju se kako teku krojačke probe za toaletu nevjestine sestre, koja će se glazba svirati tijekom ceremonije, trebaju li mladenci dio medenog mjeseca provesti u škotskom Balmoralu ili u Yorkshireu, od kuda potječe Kate i smiju li djeca prisustvovati svečanosti, a ako ne smiju, odnosi li se to i na fetus trudne Victorije Beckham? Na Otoku je trenutačno toliko porasla potražnja za dvojnicima Kate i, naročito, Williama, da 'Williame' moraju uvoziti s kontinenta, a divlji proizvođači suvenira više ne pitaju za dobar ukus nudeći kondome s prinčevim likom i vrećice za povraćanje s portretima mladenaca.

Vjenčanje kao glavna turistička atrakcija budi nezapamćen interes te spašava posrnuli britanski turizam. Najviše najavljenih turista su bogati Rusi, slijede ih Kinezi, Indijci i Brazilci, pa Amerikanci i, dakako, superbogati Arapi. Takvo nešto ne može proći ni bez Hrvata, unatoč dvostruko višim cijenama za posjet Londonu u doba vjenčanja. Dobrodošli su i ostali Europljani, iako će na hotel, hranu i suvenire potrošiti četiri puta manje od Arapa. Britanci se nadaju da će William i Kate privući novu generaciju turista, a u svakom će slučaju to biti prvo kraljevsko vjenčanje zabilježeno na društvenoj mreži, gdje će svaki posjetitelj događaja i mreže moći dijeliti utiske, videosnimke i fotografije s lica mjesta, što je za britanski turizam nenaplativa reklama.

Najpoznatija britanska tvrtka, kako nazivaju kraljevsku kuću, za sada radi besprijekorno, pa se predviđa da će samo ovaj događaj britanskoj ekonomiji od turizma i prodaje suvenira donijeti blizu milijardu funti. No mnoge tvrtke, naročito one male, već zbrajaju gubitke zbog proglašenja dana vjenčanja nacionalnim praznikom, četvrtim u samo jedanaest dana toga travnja, pa neki već računaju da će gubici cjelokupne privrede biti nekoliko puta veći od zarade na vjenčanju. 'Zemlja je na koljenima i Vlada moli malu privredu da je izvuče iz gliba, a onda daje zeleno svjetlo slavlju od kojeg će imati koristi samo proizvođači kiča', jada se Dick Searle, vlasnik male građevinske tvrtke sa šestero zaposlenih.