Kad imamo 18 godina, one s 30 doživljavamo kao stare. Kad se približimo broju 30, i tuđa i svoja desetljeća doživljavamo drukčije i draža nam je riječ zrelost nego starost…
U društvu koje veliča mladost nemirenje s godinama nije nimalo začuđujuće jer je svaka nova godina izjednačena s nekim gubitkom: energije, mogućnosti, sposobnosti, zdravlja, izgleda, kose, plodnosti… Znanstvene činjenice - poput one da naš mozak s godinama stvara sve bolje i jače neuronske mreže, da ljudi u pedesetima počnu uživati u životu, da naša amigdala s godinama više reagira na pozitivne, a manje na negativne događaje - ne zvuče nam dovoljno uvjerljivo da bismo poželjeli napuniti 40. Pa se i dalje mučimo i brinemo zbog bora, opuštene kože i mišića, loše raspoređenih kilograma ili njihova viška, sjedina i svega onoga što ne želimo vidjeti.
'Starenje nas plaši jer se bojimo nemoći koje ono potencijalno donosi - i u segmentu zdravlja, fizičkog izgleda, fizičke spremnosti, poslovne sposobnosti… Važno je biti svjestan prednosti koje zrele godine donose, a to su mudrost, životna stabilnost i vrijeme za odmor', kaže psihologinja Ana Žele za portal Insideout.hr
Umjesto kukanja, dakle, pokušajmo iz tog procesa izvući ono najbolje za sebe.
'U' model sreće
Prema jednom od modela sreća, tzv. U modelu, oko 40. godine naša je sreća na dnu slova U, a onda se penje uz njega i raste u kasnim četrdesetim i pedesetim godinama. To je dob u kojoj dosežemo emocionalnu zrelost, dajemo si vremena prije nego što reagiramo na nečije postupke, lakše procjenjujemo karaktere i znamo što treba ignorirati. Iako ne znači da u tome uvijek uspijevamo, naravno, jer naš odnos prema starenju nije povezan samo s našim tjelesnim i mentalnim sposobnostima.
I kad se othrvamo vlastitim negativnim mislima, još nam slijedi borba s pritiskom okruženja, industrijom ljepote i standardima koje nam ona nameće i izaziva razne strahove. Jedan od njih je i strah od zrcala koji, vjerovali ili ne, osjeća oko 90 posto žena starijih od 40 godina. Nije poznato jesu li ga pošteđene ikone poput Sharon Stone ili Maryl Streep, no pogled na njih potaknut će nas da izbjegavamo zrcalo neko vrijeme, iako smo svjesni toga da današnji ideali ljepote stariji od 50 imaju oko sebe cijelu vojsku ljudi zaduženih za to da izgledaju kako izgledaju…
Američkoj glumici Helen Hayes pripisuje se izjava da 'godine nisu važne, ako niste sir'.
I doživjela je 93!
Suočene s diktatom mladosti, žene često pokušavaju zaustaviti starenje svim raspoloživim metodama ili se, pjesnički rečeno, pokriju dekom po glavi i ne rade ništa. Nijedan od tih pristupa nije učinkovit, dakako, pa psiholozi sugeriraju srednji put: pokušajmo biti ono što jesmo u svakoj dobi. Bez borbe, opiranja i poricanja, jer nas to može odvesti u razočaranje, nesigurnost i nezadovoljstvo samima sobom na svim područjima života.
Vidljivi ili nevidljivi
Pomisao da s godinama postajemo nevidljivi nije točna, no ako se tako osjećamo, zašto to ne bismo okrenuli u svoju korist, pita psihologinja Susan Noel-Hoeksema s američkog Sveučilišta Yale, autorica knjige 'Snaga žena'. Nema ništa lošega u tome da se osjećamo kao da nismo stalno pod mikroskopom – možemo se opustiti i izgledati onako kako to želimo, a ne onako kako drugi očekuju.
'Kao zreliji ljudi donosimo kvalitetnije odluke i jednostavno se više ne uzrujavamo oko malih stvari. U mirovini napokon možemo uživati u nekim stvarima u kojima godinama nismo mogli. Primjerice, možemo provesti nekoliko mjeseci na moru, možemo se satima družiti s prijateljima bez brige o poslovnim obvezama, možemo otkrivati nove hobije bez pritiska radnog ritma', kaže Ana Žele.
Jedna od vjerojatno najvećih prednosti starenja danas, u odnosu na vrijeme naših majki i baka, činjenica je da s godinama ne moramo prestati uživati i zabavljati se. Godine nam donose samopouzdanje, iskustvo i manje brige o onome što drugi misle o nama. Kad to prepoznamo, moći ćemo planirati budućnost i prolaziti pokraj zrcala bez straha od vlastitog odraza u njemu.
Tekst je preuzet s portala za primijenjenu psihologiju Insideout.hr.
