SIMPTOMI DO KRAJA ŽIVOTA

Zašto se neki ljudi nikad neće riješiti prehlade?

20.02.2013 u 09:50

Bionic
Reading

Znanstvenici su u novom istraživanju identificirali markere u imunološkom sustavu pomoću kojih se može predvidjeti tko će najvjerojatnije tijekom života patiti od konstantnog šmrcanja, a znanstvenici su zaključili – ukoliko ste do 22 godine života često šmrcali, ti simptomi neće nestati do kraja života

Znanstvenici sa Sveučilišta Carnegie Mellon identificirali su markere u imunološkom sustavu pomoću kojih se može predvidjeti tko će najvjerojatnije patiti od konstantnog šmrcanja. To predviđanje se čini promatranjem duljine sićušnih zaštitnih struktura koje se nazivaju telomere kod osoba u dvadesetim godinama. Telomere se nalaze na kraju svakoga kromosoma u tijelu te djeluju poput plastičnih kapica na vezicama te sprečavaju da se DNK rasplete svaki puta kada se tjelesne stanice podijele, piše Daily Mail.

Kako starimo, telomere se skraćuju, čineći nas osjetljivijima na bolest. Međutim, do sada nije bilo poznato ima li duljina telomera važnu ulogu u zdravlju mlađih osoba i osoba srednje dobi.

Sada znanstvenici tvrde kako se pomoću duljina telomera može predvidjeti naša otpornost na gornje respiratorne infekcije kada smo u dvadesetim godinama života. Vodeći znanstvenik, profesor Sheldon Cohen i njegov tim mjerili su duljinu telomera bijelih krvnih stanica kod 152 zdravih dobrovoljaca u dobi od18 do 55 godina. Ispitanici su bili izloženi rinovirusu, koji uzrokuje običnu prehladu, te su stavljeni u karantenu kako bi se provjerili je li se infekcija razvila, piše Daily Mail.

Rezultati istraživanja pokazali su kako su ispitanici s kraćim telomerima imali više šanse zaraziti se virusom prehlade te bili manje otporni. Profesor Cohen je rekao: 'Naš rad sugerira mogućnost da je duljina telomera relativno konstantan marker tijekom životnog vijeka kojima se može predvidjeti osjetljivost na bolesti tijekom mlađe dobi. Znamo da ljudi u kasnim pedesetom godinama i oni stariji imaju kraće telomere te su izloženiji bolesti i imaju višu stopu smrtnosti.'