Emancipacija žena, ali i promijenjen odnos prema djeci i braku, u kombinaciji s brojnim drugim faktorima poput osviještenosti o važnosti obrazovanja, kako žena tako i djece, te ulaganja koje dijete iziskuje u emocionalnom i materijalnom smislu, potaknuli su određeni broj ljudi da se kasnije odluče na roditeljstvo te da imaju samo jedno ili dvoje djece.

Na trend odgođenog majčinstva i sve manjeg broja djece treba gledati i u svjetlu promjena u društvu.

'Kako društvo napreduje u tehnološkom smislu, tako se mijenja odnos prema braku i djeci. Događaju se tri velike promjene: odgađanje braka, odgađanje djeteta i povećanje vanbračne kohabitacije. To su tri pojave koje rastu s društvenim napretkom', pojašnjava profesorica Mira Čudina-Obradović.

Naša obitelj prošla je tri faze razvoja: od 19. stoljeća do kraja 50-ih godina prošlog stoljeća, obitelji su imale neograničen broj djece. Laički rečeno, koliko se 'dogodilo', a to je statistički gledano bilo često i više od desetero djece.

U drugoj fazi, tzv. modernog društva, kada su ljudi sa sela došli u grad i žene počele raditi, nastaju nukleusne obitelji koje u pravilu imale dvoje, najviše troje djece. Ljudi su još uvijek, po tradiciji, stupali u brak znatno ranije nego sada, žene već u dobi od 21 do 22 godine, a muškarci od 25 do 26 godina i imali su prosječno dvoje djece.

U trećoj fazi, tj. današnjoj postmodernoj, prosječna starost mladenke je 27,6 a mladoženje 30,4, a obitelji imaju najčešće jedno dijete. Žene se najprije žele obrazovati i zaposliti, a tek onda postati majke.

'Zanimljivo je i jedno hrvatsko istraživanje koje je pokazalo da i kada bi mogle živjeti od muževe plaće, većina žena, na svim razinama obrazovanja, odgovorila je da ne dolazi u obzir da odustanu od posla i ostanu kod kuće', objašnjava profesorica Čudina Obradović.

No unatoč tome, pojašnjava, u našem društvu ima jedna specifičnost.

'U mnogim segmentima kod nas se još uvijek provlače tradicionalni obrasci, a jedan od njih je i vrlo pozitivan, a to je socijalna obiteljska potpora. Ona je tipična recimo za Dalmaciju, gdje je izražena velika potpora obitelji, što olakšava podizanje i odgoj djece', kaže Obradović.

No prepoznatljivi su i moderni trendovi, poput promjena društvenih vrijednosti. Produženje školovanja, porast individualizma, veća tolerancija na kohabitaciju, seksualne slobode, veća tolerancija za slobodan izbor životnog stila…

U tradicionalnom društvu, pak, bio je izrazito jak socijalni pritisak na žene da se udaju i imaju djecu. Identitet žena u tradicionalnom društvu bazirao se na tome je li udata ili ne. Neudata žena se itekako trebala potruditi da izgradi identitet. 'Žene koje nisu bile udate etiketirane su kao stare cure, postavljali su im pitanja o vezama i kada će se udati. Osim toga, vladao je tradicionalni obrazac da je majčinstvo i kućanstvo rezervirano za žene', pojašnjava prof. Obradović, dodajući da taj pritisak postoji još uvijek među starijom generacijom, dok vršnjački pritisak prema braku kao jedinom validnom životnom stilu više ne postoji.

Na sreću, takav stav se promijeni, a žene imaju velike profesionalne ambicije, obrazuju se, traže jednakost u svim odnosima, pa u svjetlu toga odgađaju majčinstvo jer obrazovanje i pronalaženje posla iziskuju određeno vrijeme. Osim toga, promijenio se i stav prema djeci.

'U ranim fazama društvenog razvoja vrijedilo je pravilo da što imate više djece, to ste sigurniji u starosti, međutim, to se danas izgubilo. Osim toga, ranije se prakticirao dječji rad, pa su djeca imala ekonomsku vrijednost. Dječji rad više ne dolazi u obzir. Oslanjanje starih na odraslu djecu, koje je ranije bilo uobičajeno, slabi i zadržava se samo u nekim regijama, a više se svodi na emocionalnu potporu na daljinu. S padom vrijednosti broja djece dolazi do povećanja vrijednosti, 'cijene' svakog djeteta', kaže Čudina Obradović, dodajući da se pod 'povećanjem vrijednosti djeteta' podrazumijeva osviještenost o svim potrebama djeteta, ali i o važnosti njegova što dužeg školovanja i uvažavanja svih njegovih materijalnih i emocionalnih prava.

Na odgađanje majčinstva i sve manji broj djece utječe još jedan itekako važan faktor koji je posljednjih godina izražen, a to je ekonomska kriza. Kriza otežava mogućnost zaposlenja, rješavanja stambenog pitanja, mladi se sve teže osamostaljuju. S druge strane, došlo je do porasta individualizma, hedonizma, društvene prihvatljivosti samačkog života i kohabitacije te promjene, smanjenja vrijednosti braka. Svaki se mladi pojedinac prilagođuje tim pritiscima na svoj način, koji je u skladu s njegovim materijalnim mogućnostima, vrijednostima pa i tradicionalnošću i religioznošću okoline u kojoj je odrastao. Najčešća prilagodba tim složenim okolnostima jest odgađanje zrelosti i čekanje promjene.