Pretili neaktivni ljudi žive opasno: epidemiolozi procjenjuju da je oko 80 posto najčešćih bolesti povezano s prekomjernom težinom, pretilošću i sjedilačkim načinom života. Pretili ljudi imaju povećan rizik od bolesti srca i krvožilnog sustava, povišenog tlaka, dijabetesa i raka. Time smanjuju svoj očekivani životni vijek, no smanjenje tjelesne težine i tjelesna aktivnost mogu im pomoći. Žene koje smanje tjelesnu težinu smanjuju i rizik od raka dojke, dok redovitom tjelesnom aktivnošću smanjuju i rizike od nastanka raka dojke, debelog crijeva ili grlića maternice.

Poveznice između tjelesne težine, životnog stila i rizika od razvoja tumora i ostalih kroničnih bolesti još nisu detaljno otkrivene. Ipak, vjeruje se kako su promjene u signalima hormona jedni od krivaca. 'Masno tkivo proizvodi različite hormone koji značajno utječu na metabolizam', izjavila je prof. dr. Cornelia Ulrich, voditeljica odjela u Njemačkom centru za istraživanje raka (DKFZ) i direktorica Nacionalnog centra za tumore (NCT) u Heidelbergu. 'Najvažniji su adiponektin koji pojačava djelovanje inzulina i leptin koji može utjecati na povećanje rasta stanica tumora.'

Utječu li tjelesna težina i tjelovježba na proizvodnju tih hormona? Ulrich je provela kontroliranu studiju u kojoj je sudjelovalo 439 slučajno odabranih žena u menopauzi, starijih od 50 godina i prekomjerne tjelesne težine. Sudionice su bile podijeljene u tri skupine i promatrane tijekom godinu dana: u prvoj je skupini regulirana prehrana, u drugoj je uvedena tjelovježba, a treća je kombinirala pravilnu prehranu i tjelovježbu.

'Naša je pretpostavka bila da će kombinacija tjelesne aktivnosti i smanjenja tjelesne težine utjecati na povoljniju povezanost razine tih dvaju hormona', istaknula je Ulrich. Proizvodnja leptina smanjila se u svim trima skupinama, no najviše (i do 40 posto) u skupini koja je pazila i na prehranu i tjelovježbu. S druge strane, proizvodnja adiponektina povećala se najviše kod žena koje su samo pazile na prehranu.

Bez obzira na različite programe u skupinama, pozitivan učinak proizvodnje hormona ovisio je o gubitku tjelesne težine: gubitak većeg broja kilograma utjecao je i na veće povećanje razine adiponektina kod ispitanica, odnosno na veće smanjenje razine leptina.

'Najveće smo promjene zamijetili kod žena koje su izgubile deset posto u odnosu na svoju početnu tjelesnu težinu', istaknula je dr. Clare Abbenhardt, prva autorica studije. 'Neke od sudionica postignule su povećanje razine adiponektina i do 20 posto te smanjenje razine leptina veće od 50 posto.'

Čini se kako je proizvodnja leptina povezana i s najmanjim promjenama u tjelesnoj građi, s obzirom na to da su sudionice u skupini koja je vježbala povećale mišićnu masu bez gubitka tjelesne težine.

'Sad puno bolje razumijemo mehanizme kojima nas smanjenje tjelesne težine i tjelesna aktivnost štite od kroničnih bolesti. Pozitivni učinci adiponektina na zdravlje potvrđeni su brojnim istraživanjima. S druge stane, niže razine leptina utječu na smanjenje rasta tumorskih stanica. Stoga smo sad u mogućnosti pružiti ženama utemeljene preporuke o tome kako mogu pozitivno utjecati na ova dva važna regulatora metabolizma održavanjem zdrave tjelesne težine i češćom tjelovježbom', istaknula je Ulrich.