Evo koja je točno razlika između oznaka 'upotrijebiti do' i 'najbolje upotrijebiti do' te što možete učiniti da produljite rok trajanja određenim namirnicama
U doba kada cijene namirnica gotovo svakodnevno rastu, nevjerojatno zvuči podatak da prosječni Hrvat godišnje baci oko 71 kilogram hrane te da više od 50 posto građana baca ostatke unaprijed pripremljene hrane. Jedan od ključnih razloga zbog kojeg bacamo tolike količine prehrambenih proizvoda jest i nerazumijevanje oznaka 'najbolje upotrijebiti do' i 'upotrijebiti do'. Kako bismo o svemu dobili konkretne informacije porazgovarali smo s dva stručnjaka u ovom polju.
vezane vijesti
Ekskluzivan razgovor za tportal dali su nutricionist, dijetoterapeut i fitofarmaceut Nenad Bratković te Sanja Kolarić Kravar, načelnica sektora za kvalitetu hrane u Ministarstvu poljoprivrede.
Za početak nas je zanimalo u čemu je konkretna razlika između ovih oznaka, čije je nerazumijevanje jedan od razloga zbog kojeg se u Hrvatskoj godišnje baci više od 280 tisuća tona hrane.
Koja je razlika između oznaka 'upotrijebiti do' i 'najbolje upotrijebiti do'?
„Najbolje upotrijebiti do" datum predstavlja datum do kojeg hrana zadržava svoja posebna svojstva ako se čuva na pravilan način. Većina hrane se označava na ovakav način kao npr. čokolada, konzervirana hrana, voćni sokovi, smrznuta hrana. Ova oznaka roka trajanja odnosi se na kvalitetu hrane i predstavlja razdoblje u kojem se može očekivati da će hrana ostati u svojem optimalnom organoleptičkom stanju. Nakon isteka toga datuma mogu se očekivati promjene u okusu, mirisu, izgledu i/ili konzistenciji te hrane, ali će ona i dalje biti sigurna za konzumaciju, pod uvjetom da se čuvala prema uputama na ambalaži i da ambalaža nije oštećena“, kaže Sanja Kolarić Kravar i nastavlja:
„Upotrijebiti do" datum navodi se na hrani koja je s mikrobiološkog stajališta brzo kvarljiva kao npr. svježe meso, svježa riba, svježe mlijeko. Ova oznaka roka trajanja označava datum do kojeg se hrana može sigurno konzumirati. Nakon isteka 'upotrijebiti do' datuma, hrana se smatra nesigurnom te se ne smije konzumirati i nalaziti na tržištu“.
Što kada nema roka trajanja?
„Za određenu vrste hrane nije propisana obveza navođenja roka trajanja, primjerice za
svježe voće i povrće, ocat, kristal šećer, žvakaće gume, vina i slično“', naglašava Kolarić Kravar.
Dakle, jednom kada istekne datum 'upotrijebiti do', namirnica više nije za upotrebu. No, kako ćemo znati možemo li na siguran način konzumirati hranu nakon što je istekao 'najbolje upotrijebiti do' datum?
Kada smijemo konzumirati hranu nakon isteka datuma navedenog uz oznaku „najbolje upotrijebiti do“?
„Ova oznaka potiče potrošače da hranu ili prehrambeni proizvod koriste što svježiju. Kako bi se odlučilo je li hrana još uvijek jestiva, treba se primarno osloniti na svoja osjetila (vid, miris i okus). Proizvod se ne smije konzumirati ako ustanovimo da je okus narušen, da su miris ili izgled čudni ili da ima neobičnu konzistenciju. No, ovaj se savjet odnosi samo na neotvoreni proizvod. Jer, jednom kad je zatvoreni proizvod izložen zraku, on je sklon kemijskim promjenama i kontaminaciji. Dakle, oznaka 'najbolje upotrijebiti do' u tom slučaju više ne vrijedi“, pojasnio je Nenad Bratković, osnivač i voditelj NutriKlinike.
Osim što hranu kojoj je istekao 'upotrijebiti do' datum više nikako ne smijemo koristiti, važno je i slijediti konkretne upute na njenom pakiranju.
„Potrošači moraju voditi računa o oznakama kao što je 'potrošiti u roku od tri dana nakon otvaranja' ili 'čuvati na temperaturi do +4º C'. Kod hrane označene 'upotrijebiti do' datumom, to je obvezni podatak, dok kod hrane označene datumom minimalne trajnosti ('najbolje upotrijebiti do') proizvođač sam odlučuje o potrebi pružanja takve informacije“, kaže Kolarić Kravar koja naglašava i da nerazumijevanje ova dva pojma povećava rizik od konzumacije nesigurne hrane i povećanog bacanja namirnica.
Kako se određuje rok trajanja?
„Jedna od obveznih informacija na hrani je rok trajanja hrane. Cilj označavanja roka trajanja je osigurati potrošaču mogućnost izbora hrane sigurne za konzumaciju i odgovarajuće kvalitete unutar određenog vremenskog razdoblja. Rok trajanja na hrani navodi se kroz ranije spomenute oznake, a određuje ga proizvođač na temelju raznih dokumentiranih analiza i istraživanjima pojedinih prehrambenih proizvoda čime garantira sigurnost i kvalitetu proizvoda i odgovoran je za točnost tog podatka“, pojašnjava Sanja Kolarić Kravar iz Ministarstva poljoprivrede.
Najčešće greške u procjeni
Uz to, velike količine hrane bacaju se zbog grešaka u procjeni, odnosno subjektivnog dojma da namirnica više nije za upotrebu, dok je u stvarnosti valjana.
„Tipični primjer je potamnjena banana, koju često bacamo, a primjer je enzimskog posmeđivanja te djelovanja prirodno prisutnog plina etilena. Takve banane imaju veći sadržaj prirodno prisutnog šećera pa ih možemo koristiti u nekim receptima i obrocima kao sredstvo za zaslađivanje. Hranu koja je promijenila boju, a nije pritom promijenila svojstva pokvarljivosti ili mirisom i bojom (plijesan) iskazala proces mikrobnog kvarenja, možemo dobro iskoristiti za obrok“, savjetuje nutricionist Bratković.
Jedan od načina kako smanjiti količinu bačene hrane uslijed nerazumijevanja oznaka jest i prijedlog Europske komisije da se postojeći navod 'najbolje upotrijebiti do' nadopuni informacijom da je ta hrana nakon isteka označenog datuma često dobre kvalitete i da je prikladna za konzumaciju.
„Na taj će se način izbjeći i zabuna s oznakom 'upotrijebiti do' te postići bolje razumijevanje oznake 'najbolje upotrijebiti do'. Ovaj prijedlog je tek u raspravi, a u slučaju da bude usvojen, osigurat će se prijelazno razdoblje za subjekte u poslovanju s hranom za usklađivanje s novim odredbama“, napominje Sanja Kolarić Kravar.
Evo kako produljiti vijek trajanja namirnicama
No, sve dok se napomene na hrani ne promjene, na nama je da naučimo pravilno skladištiti hranu, prepoznati kada je možemo koristiti nakon datuma 'najbolje upotrijebiti do', ali i kako produljiti vijek trajanja sporije kvarljivim namirnicama.
„Kada se hrana odmah nakon kupnje na ispravan način zamrzne, može se produljiti njezin rok trajanja odnosno navedeni datum 'upotrijebiti do'. Takva hrana bi se trebala nakon odmrzavanja vrlo brzo pripremiti i konzumirati“, ističe načelnica sektora za kvalitetu hrane u Ministarstvu poljoprivrede, dok Bratković donosi savjete o očuvanju i prenamijeni pojedinih namirnica:
„Neko voće poput banana koje su jedno od najčešće kupovanih voća, možemo sačuvati na način da ih 'ventiliramo' i zakačimo za kukice. Tako ćemo barem poticati ventilaciju i prirodnu produkciju plina etilena koji je primarno zadužen za primjenu boje i organoleptike banana. Kada potamne, uklonimo koru, izmiksamo mekani sadržaj 'gnjecavih' banana i napravimo ukusne recepte zamjenjujući time šećer“, pojasnio je nutricionist pa naveo koje još namirnice možemo održati dulje svježima:
„Celer je dosta popularno povrće, koriste ga mnogi i za pripremu smoothieja, no brzo može prijeći iz hrskavog u gumenasto ili drvenasto stanje. Pravilno skladištenje celera podrazumijeva da ga nakon odvajanja, pranja i sušenja peteljki, zamotamo u aluminijsku foliju s malim otvorom. Tako ova namirnica zadržava većinu zraka i vlage, ali još uvijek omogućuje plinu etilenu da izađe (za razliku od plastične vrećice koja ga zadržava), usporavajući proces zrenja i održavajući povrće duže svježim“.
Čak i brzo kvarljivim gljivama možemo produljiti vrijeme u kojem su sigurne za konzumaciju, tvrdi Bratković:
„Gljive su mikrobiološki podložne promjenama, a tome pridonosi visok sadržaj i dotok vlage. Plastične vrećice zadržavaju vlagu, što uzrokuje plijesan na gljivama ako se u njih umataju; stoga odabir papirnate vrećice omogućuje gljivama da dišu i vlazi da 'pobjegne', usporavajući pritom brzinu kojom počinju propadati“.
Dukatov projekt 'Hrana se ne baca'
Naši sugovornici i stručnjaci za ovu temu dio su projekta Hrana se ne baca koji je Dukat javnosti predstavio u rujnu ove godine – Ministarstvo poljoprivrede pokrovitelj je projekta, a nutricionist Nenad Bratković osmislio je dio sadržaja dostupnog na istoimenoj web stranici, svojevrsnoj bazi znanja i savjeta o tome kako smanjiti bacanje hrane u kućanstvu. Projekt Hrana se ne baca utemeljen je na istraživanju o navikama građana koje je za Dukat provela agencija Improve, a obuhvaća niz aktivnosti poput edukativnih radionica za javnost i zaposlenike Dukata, besplatne projekcije nagrađivanog filma Just Eat It – A Food Waste Story, interaktivne kvizove, te suradnju sa školama diljem zemlje.
Više o tome kako pravilno skladištiti hranu i produljiti joj rok trajanja te kako stvoriti nove navike pomoću preko 40 praktičnih savjeta uz koje ćete smanjiti otpad možete naučiti na mrežnoj stranici www.HranaSeNeBaca.hr.
Prilog je napravljen u produkciji Tnative tima tportala u skladu s najvišim profesionalnim standardima te u suradnji s Dukatom.
