Istraživanje je također testiralo teoriju razvijenu u području kognitivne znanosti poznatu kao teorija obnove pažnje, koja sugerira da se ljudi bolje koncentriraju nakon druženja u prirodi ili samo promatrajući prirodu.

Prema toj teoriji, osobe u mirnim okruženjima koje nisu bombardirane vanjskim remetilačkim faktorima imaju bolju memoriju i koncentraciju. Mozak se u prirodi može opustiti i ući u stanje kontemplacije, koja pomaže u vraćanju kognitivnih sposobnosti.

U studiji je 20 osoba s kliničkom depresijom, prosječne dobi od 26 godina, sudjelovalo u eksperimentu u kojem su kombinirane šetnje u mirnom prirodnom okruženju i bučnim gradskim prostorima.

Budući da osobe oboljele od depresije odlikuje visoka razina negativnog razmišljanja, znanstvenici su bili skeptični oko toga hoće li osamljena šetnja parkom dati ikakve pozitivne učinke. Ali raspoloženje ispitanika je u značajnijoj mjeri bilo poboljšano nakon obje vrste šetnje, kažu rezultati studije.

Rezultati također pokazuju da su bolesnici imali 16-postotno povećanje pozornosti i radne memorije nakon šetnje prirodom u usporedbi sa šetnjom gradom, prenosi Mail Online.