Sveta tri kralja, koji su po tradiciji kraljevi ili mudraci, prema napisima iz evanđelja, došli su se pokloniti Isusu nakon rođenja u Betlehemu. Prema Evanđelju po Mateju, Baltazar, Melkior i Gašpar došli su s istoka u Jeruzalem, prateći betlehemsku zvijezdu.

U Jeruzalemu ih je primio kralj Herod, koji ih je želio prevariti na način da mu kažu gdje se Isus rodio kako bi ga ubio. Kada su pronašli Isusa, trojica mudraca darovala su mu: tamjan - kao Bogu, zlato - kao kralju te plemenitu mast, odnosno smirnu - kao čovjeku.

Kasnijim tumačenjima, kršćanske su crkve uz ovaj blagdan govorile o 'objavi poganima' jer su Baltazar, Melkior i Gašpar prepoznati kao pripadnici poganskih naroda koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo tako što im je javio o rođenju Spasitelja.

Iako se Bogojavljenje slavi i na Istoku i na Zapadu, ono se u nekim stvarima ipak razlikuje. U Rimokatoličkoj crkvi Božić se počeo slaviti prije Bogojavljenja - 25. prosinca. Kada je s Istoka, potkraj 4. stoljeća, uvedena proslava Bogojavljenja 6. siječnja, Božić je ostao blagdan Isusova rođenja, a Bogojavljenje je bilo slavlje u spomen pohoda tri mudraca i Isusova krštenja.

Danas se u pravoslavnim crkvama, kada umjesto Sveta tri kralja slave Božić, prilikom ovog blagdana naglasak stavlja upravo na Isusovo krštenje, u kojem je Isus objavljen kao druga osoba Presvetog Trojstva. Na taj dan održava se i obred blagoslova voda, a u pravoslavnim crkvama rade to uz najbližu vodenu površinu, pri čemu se u vodu baca križ koji zatim ljudi pokušavaju izroniti. Onaj kome to uspije dobiva poseban blagoslov. 

Blagoslovljena voda koristi se za blagoslov kuća i obitelji, a svećenici tom prilikom poklanjaju i nadvratnike sa slovima G, M i B, koji zapravo označavaju inicijale Gašpara, Melkiora i Baltazara. Po tradiciji, poslije smrti tri kralja njihove su relikvije prvo odnesene u Carigrad. Kada ih je pronašla sv. Jelena Križarica, prenesene su u Milano, potom i u Köln, u najljepšu njemačku katedralu, u kojoj se i danas nalaze.